Čuvaj našu slobodu
(molitva Gospi s Pelina)

 

Tomislav Salopek

 

Kad zadnja sunčana zraka

zamakne u zatišje našijeh otoka,

kad naše drevne ulice zaiskre caklinom od ljudskijeh koraka,

a na oči umorna puka navuče se koprena sna,

znam, Mati, da se nepresušna rijeka tvojih uslišanja

sveudilj razlijeva zakutcima naših postojanja.

 

Dok sjetna osluškuješ drhtaje svoje zdvojne djece,

Ti, koja si na svojemu srcu oćutjela trn patnje i fijuk boli,

pogledaj blage dodire dlanova našijeh težaka i ratara

u oznojenim podnevima podignutih Tebi na pozdravljenje

i usliši zdušne vapaje putnika i pomoraca

koji zazivaju Tvoju pomoć i zagovor u oluji i pogibli.

 

Ti si oduvijek tiho bdjela

nad postojanošću ovoga Grada i nad svom svojom djecom,

rasutom po svim nevoljnim stazama svijeta.

Ona čeznutljivo upiru poglede ne bi li, dodirujući crtu obzora,

ugledala odsjaj svojega davnog djetinjstva.

Podaj im spokoj, krotkost i postojanu nadu.

 

I čuvaj, molim Te, našu slobodu,

najdragocjeniji dragulj što ga Svevišnji, kao kišu,

spusti među ove naše míre koji stoljećima grljahu naš mir.

I ne budi, Majčice, tužna

ako katkad ostaneš sama u svojoj izbi;

znaj, premda nestalni, vazda smo Ti vjerni

smireno nižući među prstima zrnca rozarija života.

 

www.tonimir.hr/NasaGospa47.pdf