"Pokret počinje u glavi, a ne u mišićima".

Naš svjesna misao je pokret one čarobne palice kojom virtuozi pretvaraju tonove muzike u cvrktanje ptica, žubore rijeka, mirise godišnjih doba, melodije koje pamtimo.

Upravo ta misao je osnovna ideja kojom vas pozivam na čitanje ovoga teksta. Ono što u svakodnevnom životu nazivamo "pokret" je, kinetičkom energijom u mišićima uzrokovano, pomicanje djelova našega tijela u našem prostor- vremenu. Geometrija našeg tijela i naših pokreta određuje i oblikuje prostor u kojem dolazi do pomicanja dijelova tijela koje želimo pokretati. Prostore u našem tijelu u kojima dolazi do klizanja, pomicanja i okretanja kostiju nazivamo zglobovima. Geometrija zglobova određuje i geometriju naših vidljivih i svrsishodnih pokreta. Da bi uistinu spoznali važnost geometrije tijela i pokreta za naše korektno kretanje u svakodnevici opisat ću vam prostore prvog i drugog zgloba naše kralježnice, zglobove koji pokreću našu glavu u kojoj se, kako nam znanost danas tvrdi smjestio cijeli naš svijet.


Atlas

Atlas, Prometejev brat, nosi na leđima nebeski svod.

Prvi vratni kralježak, nazvan u medicini Atlas, preko svog zgloba s lubanjom i njemu određenim mišićima, nosi našu glavu s mozgom u kojem je, osvješćenjem univerzuma našeg utjelovljenog uma, smješten cijeli naš svijet. Između glave i atlasa se nalazi zglobni prostor u kojem se glava može samostalno pokretati. Činjenica koju sada morate prihvatiti je, u tom zglobu se glava pokreće, ona klizi naprijed i nazad slično pokretima jahačeva tijela u sedlu. Zglobne plohe atlasa uistinu podsjećaju na sedlo koje se smjestilo na vrhu vratne kralježnice, a naša lubanja je vječni jahač.
Drugi vratni kralježak, nazvan Aksis ili obrtač, jer tek u zglobu između njega i Atlasa počinje rotacija glave. Atlas i Aksis povezuje koštana izraslina na Aksisu. Ona učvršćuje Atlas i omogućuje nam rotaciju glave, što znači omogućuje nam poglede u stranu.
Prostor koji se oblikuje između glave, Atlasa i Aksisa su zglobovi čije pokrete mi ne osjećamo spontano. U tim prostorima je smješteno čvorište živčanih puteva iz kojega se cijelim tijelom šire urođeni refleksni podražaji. To su oni podražaji koji održavaju napetost u našim mišićima i omogućuju nam spontano kretanje i uspravan stav. Položajem glave u prvom zglobu mi održavamo ravnotežu tijela u odnosu na prostor u kojem se nalazimo.

Jedan od uzroka vrtoglavice je nepokretnost tog zgloba.

Atlas, titan iz grčke mitologije, koga su bogovi osudili da nosi nebeski svod nadahnuo je mnoge skulptore pa je tako nastala i statua u kojoj tijelo prelazi u ruku koja na dlanu nosi kuglu.

Zamislimo li naš prvi kralježak kao dlan na kojem balansira glava postajemo žongler, umjetnik, stvaratelj lakoće pokreta glave. Kao što osjećamo dlanom, tako vježbajući možemo s vremenom početi osjećati i tako predočenim atlasom. Stavite loptu veličine glave na dlan i pokušajte je mišićima dlana pokretati prema prstima, a onda laganim dodirom prstiju ponovo vraćati na dlan. Osjetit ćete da su to skoro neprimjetni pokreti,a da bi ih pravilno izveli morate se poprilično koncentrirati. Lopta kliže na vašem dlanu. Nacrtajte na lopti oči i zamislite da je to vaše lice, a suprotni dio lopte vaš zatiljak.
Slijedite te pokrete pokretima glave u njenom zglobu. Laganim naklonom lopte- glave, oblikujete zamišljeni prostor zgloba, dajete mu dubinu, širinu i visinu i s vremenom ćete postati svjesni njenog klizanja u zglobu.
Pokretima iz zgloba vaše šake i podlaktice možete loptu pokretati u desnu ili lijevu stranu i spoznati što se događa u zglobovima glave kada glavu okrećete prema vašim ramenima.

Svijesno izveden pokret potrebuje više energije od makinalnog iz navike izvedenog pokreta. Zbog toga je potrebno izvjesno vrijeme, ulagati misaonu i emotivnu energiju u vježbanje svijesnog spoznavanja položaja i pokreta glave.
Glava je teška oko 5 kilograma i kada nepravilno visi na vratnoj kralježnici mi tu težinu osjećamo kroz napetost i bol u vratnim mišićima. Ta napetost često rezultira i glavoboljom. Pravilnim položajem glave u prvom zglobu mi odterećujemo vratne mišiće, oslobađamo ih napetosti i oslobađamo krvne žile koje, kojima krv na svom putu u mozak, prolaze pored vratne kralježnice. Primum mobile, naš prvi pokret je slično "velikom prasku" oslobodio našu misaono- osjetilno- osjećajnu energiju i uzrokovao nastajanje i širenje univerzuma našeg uma. Svaki naš pokret, osim refleksnih, još uvijek počinje u našim glavama.

Misaone slike

Misaona slika kojom se ja služim da bih izgubila osjećaj o težini glave je tijelo, stilizirano kao stablo sa korijenjem umjesto stopala i lišćem umjesto kose. Iz korijenja, uraslih u zemlju, izrasta moje tijelo, a vrat postaje grana iznad koje se glava pretvara u krošnju i polagano, težeći svjetlu raste prema suncu. Glava gubi težinu i ja tako spoznajem njeno vječno lebdenje u čudesnom prvom zglobu kralježnice.

Čudesnost zglobova glave

Tajnovitost rada tih zglobova se krije upravo u savršenosti njihova djelovanja i teškoći spoznavanja pokreta koji iz njih počinju. Njihova mehanika je slična spretnosti i pokretljivosti prstiju žonglera. Predočimo si glavu ponovo kao loptu na kojoj smo nacrtali lice i sada je u mislima stavimo na jedan prst zamišljajući ga kao zglob između Atlasa i glave. Lopta se pokreće, prst miruje. Pri kimanju glavom, u znak odobravanja, zamišljena lopta klizi naprijed. Atlas miruje, a glava klizi na njegovim plohama.
Pokretom glave u znak nijekanja, lice lopte se pokreće desno, lijevo. Pri tom pokretu dolazi do rotacije glave, koja polazi iz njenog drugog zgloba, zgloba između Atlasa i Aksisa. Niječemo li polako, stvarajući si sliku prostora koji nastaje tim pokretom, osjetit ćemo odnos glave i njenih zglobova, zatim odnos tih zglobova sa ostalim zglobovima vratne kralježnice i konačno spoznati njihovu zajedničku igru.

Sunce u vodoskoku

Zamislimo li kralježnicu kao vodoskok, a glavu kao sunce koje se na njegovom mlazu kupa, osjetit ćemo da je glava izgubila težinu i da slična suncu lebdi nad morima.

Bova
Zamislimo stopala kao sidro, tijelo kao lanac na koji je pričvršćena glava kao plutača na površini mora. Postanimo stvarno ta misaona slika i probajmo uistinu osjetiti lagane plivajuće pokrete glave. Zadržimo li taj osjećaj u emotivnom umu, možemo ga pokušati probuditi kasnije pri hodanju, trčanju, penjanju ili stajanju.

Sve ove ili slične misaone slike, ako ih zadržite u pamćenju, će vam pomoći da satima, u lijepim ljetnim noćima, gledate i brojite zvijezde, promatrate s mostova kako rijeke teku i plovite valovima bez straha od mučnine i vrtoglavice. Glava će vas nositi pri dugim šetnjama lebdeći uvijek ka suncu, ona će lepršati iznad vašeg vrata i ramena pri dugom sjedenju za računalom, pri svečanim večerama ili dosadnim sjednicama.