Crno Sunce i simboli grba Kraljevine Slavonije (2/4)
Nakon objave prvog dijela "slikovnice" neki su mi rekli da lupetam gluposti, a jedna od njih je "da su djecu pretvarali u patuljke". Od gluposti me nisu uspjeli obraniti niti Shakespeare "Nosi se, patuljče, ti majušni, od troskota načinjeni, ti mrvice! Ti žiru!", niti citirana knjiga Fortunata Liceta u kojoj se spominje "čarobni napitak" od sedam biljaka među kojima su troskot i žir. Kompleks derivata iz tih biljaka djeluje na hormon rasta u hipofizi, a iz troskota na rast nekih malignih stanica. I u drugom nastavku slikovnice traži se odgovor zašto nam petokraku utiskuju u mentalni sadržaj.
Hram egipatske kraljice Hatšepsut (1508 - 1458. pr. Kr., Dolina kraljeva, Egipt).
Na zidnoj slici su prikazane božica Uađit u liku kobre, i njezina sestra božica Nekhbet u liku bjeloglavog supa, prastara zoomorfna egipatska božanstva. U "Tekstovima piramida" (2375-2345. pr. Kr.), najstarijim poznatim vjerskim zapisima u Egiptu, spominju se ove dvije sestre već u preddinastičkom razdoblju (3200 - 3100. pr. Kr.) Gornjeg i Donjeg Egipta.
*Božica Uađit (Wadjit, Uadjet), egipatska kobra, zmijožder (Ophiophagus), zaštitnica kralja i simbol Donjeg Egipta, prikazivala se u kraljevskoj kruni (ureus) podignute glave i prednjeg dijela tijela, ili omotana oko Sunčeva diska sa ili bez rogova. Prikazivana je i kao žena sa zmijskom glavom ili samo kao žena s ureusom i rogovima.
Kruna faraona Tutankhamona (1334 - 1323. pr.Kr., Cairo Museum),
Glave lešinarske božice Nekhbet i kobre Uađit su dvostruko kraljevsko znamenje na kruni vladara (nasilno) ujedinjenog kraljevstva Gornjeg i Donjeg Egipta.
*Faraon, kao vladarska titula, počinje se rabiti tek od Tuthmosisa III (1504 - 1450. pr. Kr.) i bitke kod Kadeša.
Totemizam i šamanizam su u temelju egipatske mitologije s obiljem neobičnih božanstava, od životinja do likova s ljudskim tijelom i glavom životinje ili životinjskim tijelom i ljudskom glavom, koja predstavljaju božanstva voda, zemlje, pustinje i neba.
"E.T." (E.T. the Extra-Terrestrial, Steven Spielberg, 1982.)
Uađit je u egipatskom kultu štovanja zmije bila i iscjeljiteljica, a njezin nadimak "Oko Mjeseca" će u Heliopolskoj kozmogenezi biti zamijenjen s "Oko boga Ra", a nakon stapanja dva božanstva koja se povezuju sa Suncem, Ra (Amon-Ra) i Horus, u novo božanstvo Ra-Harakhte, simbolizirati će "Oko boga Horusa".
Zmija Kaa i tigar Shere Khan iz filma Knjiga o džungli (Rudyar Kipling, Walt Disney Productions, 1967.)
"Vjeruj u meeene, samooo meeene" hipnotičkim glasom šapuće dječaku Mogliju njegova prijateljica zmija Kaa.
Maštoviti Disneyev crtač imao je vrsnog inscipijenta. Pozorno su nacrtani čak i "beznačajni" detalji, primjerice oči, koje gledatelji ni ne zamjećuju. Zbog hipnoze. Boje božice Uađit bile su zelena i plava. Desno oko zmije Kaa je zeleno s plavom zjenicom (more i "Plavi Mjesec"), a lijevo oko plavo sa žutom/zlatnom zjenicom (nebo i "Oko boga Horusa").
*Ka – je riječ za jednu od PET ljudskih duša u staroegipatskom vjerovanju. Ka je životna sila svega živoga, a ib (srce) je najvažniji dio duše i ključ za zagrobni život. Ma zamislite koje li koincidencije u odabiru imena zmije Kaa!
Indijski tigar Shere Khan ("egipatska lavica Sekhmet") na fotografiji iz filma ima istaknuto lijevo svevidjeće "Oko boga Horusa", koje povezano s egipatskim vjerovanjem predstavlja Mjesec (njegovo desno oko simbolizira Sunce). A zmija i Mjesec su neraskidivo povazani sa čarobnjaštvom.
Smijemo li reći da slični filmovi i tv-serije utiskuju u mentalni sadržaj gledatelja (poglavito malenih) vjerovanje u okultizam i čaroliju, u ezoterijsko predkršćansko, pogansko doba, u zazivanje duhova i crne mise?
*Najstarije "svevidjeće oko" u egipatskom vjerovanju i umjetnosti bilo je oko božice Uađit.
Božice Sekhmet i Hathor (Karnak, Egipt)
Sekhmet, ratoborna i krvoločna lavica s tijelom žene i krunom božice Uađit, božica rata i zaštitnica faraona Gornjeg Egipta.
(1) Uađit omotana oko stabljike papirusa, Hram Mentuhotepa II. u Thebi (2020. pr.Kr., Metropoliten Museum); (3) Anijeva Knjiga mrtvih, molitva 87., papirus (1275. pr. Kr., British Museum)
Najstarija "sveta slika" zmijske božice Uađet, omotane oko štapa papirusa, naslikana je oko 3100. pr. Kr., ali je zacijelo mnogo starija.
Kult "doktora" Asklepija (Eskulapa), Apolonovog sina i Zeusovog unuka, postao je u Grčkoj popularan oko 300. godine prije Krista ("Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze"), a u Shakespearovo vrijeme su al-kemičari medicusi (natura sanat) odabrali Asklepijev "štap omotan zmijom" za amblem današnje medicinske znanosti.
Navodno je Asklepije bio vrlo vješt sa štapičima u liječenju jedne, u ono vrijeme, raširene parazitske bolesti na istočnom Mediteranu. Drvenim štapićem bi napikno crva, omotao ga oko štapića i polako izvukao iz kože (rane) oboljelog čovjeka. Ista tehnika primjenjuje se i danas u siromašnim krajevima Indije.
Navodno je "štap s omotanim crvom" (a ne zmijom!) u ono vrijeme bio reklamni logo medicusa, nešto slično današnjoj reklami za pečenjarnicu ražnjića. Priča se da je Asklepije mogao izliječiti čak i mrtve, no tu je moć među Helenima imao jedino bog Dioniz. Ali o tome se ne govori.
*Asklepijeve su se svetkovine slavile dan prije dionizijskih svečanosti.
*Zviježđe Zmijonosca spominju grčki astronomi Aratus (+347. pr.Kr.) i Ptolomej (+161.). Na ljetnom nebu je najsjajnija zvijezda tog zviježđa, Ophiuchus (Serpentarius), smještena nasuprot zvijezde Sirius, "kultne" egipatske zvijezde i najsjajnije zvijezde na noćnom nebu Sjeverne Hemisfere. Astronomska simbolika je očita.
*Zmijonosac je u rimskoj mitologiji poistovjećen s "doktorom" Eskulapom (Asklepije).
Dioniz, Likurg, Ambrozija i Erinija na grčkoj vazi (330 pr.Kr., Staatliche Antikensammlungen, Minhen)
Dioniz je bog mističnih, šamanskih rituala u grčkoj mitologiji. On "liječi i oživljava mrtve". Dionizijski kult i dionizijski misteriji (Orfičke himne) prakticirao se u Mikeni već oko 1450. pr.Kr. (zapis na glinenoj pločici), a u Grčku je došao vjerojatno s Krete koja je poznata po svojim tajanstvenim zmijskim božicama iz brončanog doba. Kasnije se veže uz proročište u Delfima i egipatskoj Thebi. Dioniz stiže u Rim oko 330. pr.Kr., (vrijeme uspona Asklepija u Grčkoj), no Rimljani su ga protjerali. Kasnije su mu ipak dali "dozvolu boravka" na način da su dionizijski kult poistovjetili s rimskim javnim kultom boga Bakha. Dionizijeva obilježja (atributi) jesu zmija, bršljan, bik i vino.
*Erinija (rimska Furija), božica osvete i prokletstva u grčkoj mitologiji, na vazi je prikazana s krilima, zmijama u kosi i zmijom omotanom oko ruke, dok u drugoj ruci drži "štap". Njezino ime bilo je zabranjeno izgovarati.
"Zvijezda života" (1973., Leo R. Schwartz)
Leo R. Schwartz je kreator amblema "Zvijezda života" koji je u zapadnom kršćanskom svijetu skinuo križ sa vozila Prve pomoći (1973., US emergency medical services).
Predstavlja li zmija na štapu "Zvijezde života" Asklepija ili vizualnu transkripciju Tore, najsvetijih spisa u židovstvu (prvi od tri dijela Tanakha)?
"Zašto nas izvedoste iz Egipta?..." žale se Izraelci Mojsiju zbog svoga očajnog položaja na putu iz Egipta prema Crvenom moru i obećanoj zemlji..., i onda, kaže priča, Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." (Knjiga o Brojevima /hebr. baMidbar/, Br 21:4-9).
I Mojsije napravi zmiju od bronce, Nehuštan, idola štovanog u Jeruzalemskom hramu sve do dolaska Ezekija, trinaestog po redu kralja Jude (716 – 687 pr.Kr.) koji je naredio da se Nehuštan makne iz Hrama i uništi (Druga knjiga o Kraljevima, 2 Kr. 18:4).
*Ezekija je vladao južnim kraljevstvom Juda u trenutku kada je sjeverno kraljevstvo Izrael osvojio asirski kralj Sargon. Sklopio je savez sa Egiptom.
Kristov monogram (grčka slova X –hi, P –ro), detalj sarkofaga, (540. pr.Kr., Musei Vaticani); Novac rimskih careva: Magnecije (gornji) iz 353. i Valens (donji) iz 364. godine.
"Najprije treba dobro poznavati vlastito duhovno nasljeđe i razmisliti je li pravo odbaciti ga tako olako." (papa Ivan Pavao II, "Prijeći prag nade", Mozaik knjiga, Zagreb, 1994.).
"Krist Pobjednik", mozaik (495., Nadbiskupska kapela - Capella Arcivescovile, Ravenna, Italija)
Kristov Križ je znak kojemu će se mnogi protiviti. Danas zmija, kao zvijezda vodilja, nogama gazi križ, a mi gledamo dramu "Razaranje kršćanske civilizacije", kako to u najnovijoj knjizi "Revolucije razaraju Krista" primjećuje Fra. Nikola Mate Roščić.
(1) Nikolas Flamel, rukopis (1390., Bibliotheque Nationale, Paris); (2) Le Livre des figures hiéroglyphiques (1612., Nikolas Flamel, Paris)
Nicolas Flamel (5090-5178.), francuski al-kemičar, dio života proveo u Al-Andalus, i to u razdoblju nakon objavljivanja Zohara (i Zohar 'Al haTorah) u Valladolidu, gradu u španjolskoj Kraljevini Kastilje i Leona (ujedinjene 1230. godine). Flamel je nakon povratka iz Španjolske, oko 1382., u Parizu "pretvorio olovo u srebro, a onda i u zlato" i "otkrio tajnu Kamena mudraca". Njegov rukopis sa crtežima iz 1390. godine tiskan je u Parizu 1612. (Le Livre des figures hiéroglyphiques) i Londonu 1624. (Exposition of the Hieroglyphical Figures).
*Posthumno je postao dio legende, pa "velikog čarobnjaka" spominju i u knjigama čije strijelice su posebno uperene protiv Katoličke crkve:
Zvonar crkve Notre Dame (1831.), Moral i dogma (1871.), Sveta krv i sveti gral (1982.), Foucaultov njihalo (1988.), Indiana Jones i Kamen mudraca (1995.), Harry Potter i Kamen mudraca (1997.), Eliksir i kamen: nasljeđe magije i alkemije (2000.), Da Vincijev kod (2003.)...
Repožder (Uoroborus)
(1) Le Livre des figures hiéroglyphiques (1612., Nikolas Flamel, Paris); (2) Synesios (1478., prijepis alkemijskg priručnika iz IV stoljeća)
U Repožderu nema mistike. To je simbol kružnice, koncept vječnog kružnog tijeka vremena bez Alfe i Omege, početka i kraja, prve i posljednje točke na beskonačnom pravcu vječnog života u kršćanskoj vjeri. Zmije (obitelj Gmazova) su izabrane za simbol kružnog tijeka vremena jer za života presvlače kožu, "vječno se same obnavljaju". Takva im je karma.
Bog Šiva s trečim, "svevidjećim" okom na čelu (Šivin hram u Bangaloru, Indija)
*Indijski broj "0" (pogrješno nazvan arapskim) bio je u našem Srednjem vijeku predmet žustrih rasprava, i neko vrijeme su ga odbijali prihvatiti. Jer, kako nešto može predstavljati ono što ne postoji?
"De occulta philosophia libri tres" (1551., Heinrich Cornelius Agrippa von Nettesheim)
"Okultna filozofija u tri knjige" (Prirodna Magija, Nebeska Magija i Obredna ili Božanska Magija) je renesansna enciklopedija okultizma koja je doprinjela daljnjem širenju psihičke zaraze i lomača u Europi. Napisana je 1510. u Parizu, a prvo tiskano izdanje objavljeno je 1531., također u Parizu. Agrippa (1486-1535.) je ove tri knjige napisao na temelju proučavanja kabale, gnosticizma, alkemije, astrologije..., zapravo na temelju svega što je u njegovo vrijeme bilo poznato o svim oblicima hermetizma, mistike i čarobnjaštva (anđeosko pismo, astrologija, božanska imena, brojevi, gematrija, geomantijski oblici, kabala, magijski kvadrati, mantika, nekromancija, pečati duhova, pentagrami, planetarni pečati, zli duhovi i demoni...). Proglašen je heretikom, a knjige su mu zabranjene.
*Agrippa je bio pravi europski turist u vrijeme kada običan smrtnik nije smio bez dozvole napustiti mjesto boravka. Putovao je po Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj, a bio je i svestran "astrolog i alkemičar, diplomat, filozof, gnostik, kabalist, liječnik, okultist, plačenik, pravnik i teolog", pa me njegov lik i djelo asocira na nešeg Jožicu iz Kumrovca. Jedino ovom potenjem nisu iza leđa šaputali "marrano".
"Tableau de l'inconstance des mauvais anges et demons" (1613., Nicolas Buon, Paris; University of Glassgow)
*Detalj - vještice sa stručkom zmija, prikazane kao kopija Kretske božice s pušlekom zmija.
"Die Cabala, Spiegel der Kunst und Natur"; detalj prikazuje AGLA monogram (1615., Stephan Michelspacher, Augsburg, Njemačka)
*AGLA je kabalistički akronim za "Atah Gibor Le-olam Adonai".
"Pandaemonium, or the devil's cloyster" (1641., Richard Bovet, London)
Noć vještica (1. studenoga) postao je događaj važniji od Božića, a na hrvatskoj televiziji su 1995. godine prvi puta zavrtili zavodljivu reklamu: "Postanite i vi vještica"!
"Lov na vještice" i broj lomača (History of the World, Penguin, 2004.)
Gornje podatke, obzirom da dolaze iz protestantskog izvora, možemo uzeti za vjerodostojne.
No naši vrli humanisti iz pseudoakademske zajednice nastavljaju širenjem mita o zločestome Papi i njegovoj inkvizicij, pa svojim mitom copraju narod: "Od 15. do 18. stoljeća pogubljeno je na tisuće ljudi, većinom žena, pod optužbom za vještičarenje. Progoni su vršeni širom Europe, i u katoličkim i u protestantskim zemljama, a najteži su bili u Španjolskoj, Italiji, Engleskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj i Njemačkoj."
*Onima koji sve znaju, ali ih istina ne zanima: Škotskom su u vrijeme najžeščeg progona vještica vladali kalvinisti (John Knox), a ne Ecclesia Catholica Romana. Škotska ima svega 16% rimokatolika.
"Ars magna lucis et umbræ" (1644., Athanasius Kircher, Rim)
"Athanasius Kircher, njemački isusovac i znanstvenik. Bio je jedan od najsvestranijih znanstvenika 17. stoljeća; bavio se geologijom, zemljopisom, astrononomijom, matematikom, lingvistikom, medicinom i glazbom, a proučavao je i drevne civilizacije, vulkane i magnetizam. Napisao je oko četrdeset djela..."
"El sabbat de las brujas - Dios Astado o Cornudo", akvarel, Francisco de Goya (1789., Museo Lázaro Galdiano, Madrid)
Šen u čaporcima strvinarske božice Nekhbet.
Najstariji šen, egipatski simbol vječne (beskonačne) magijske zaštite ("... dok nas smrt ne rastavi"), pronađen je u prvoj egipatskoj piramidi, Stubastoj piramidi kralja Džozera (2667- 2648. pr.Kr.) u Sakari. Piramida nalikuje stubištu, jer se po ranom egipatskom vjerovanju kraljeva duša stubama uspinje na nebo....
*Kad su Egipčani naučili Pitagorin poučak, negdje između 2650. i 2550. pr. Kr., onda su odlučili izgraditi elegantne piramide u Gizi (Keops, Kefren i Mikerin), a učili smo u školi i da su ih gradili robovi, Hebreji, koji u Egipat dolaze oko 1350 godine pr. Kr.
(1) Stubasta piramida u Sakari; (2) Stubasta piramida u Moskvi; (3-5) drvena Stubasta piramida u Moskvi.
Prvi oblik Lenjinova mauzoleja iz 1924. godine (3); godine 1929. je izgrađena mramorna piramida (2) po nacrtu arhitekta Alekseja Ščuseva. Neki pak u Lenjinovom mauzoleju vide presliku babilonskog zigurata.
*Piramidu u Sakari izgradio je Imhotep, prvi poznati arhitekt u povijesti, koji je pokrenuo revoluciju u gradnji hramova ("božja kuća" ili "kuća milijuna godina") izgradivši Džozerovu piramidu od kamena a ne od drva. Imhotepu se pripisuju razna znanja i magijske vještine (Hiramov ključ i slična literatura) o kojima ni egipatski mitovi ne svjedoče.
Hram egipatske kraljice Hatšepsut, Dolina kraljeva
Bog Horus (lijevo) s totemskom maskom sokola i šamanskim štapom (žezlom), a faraon mu prinosi obredne darove.
Zanimljiv detalj. Faranova pregača pokriva (ili otkriva)..., a dvije glave kobra (mogu štrcati otrov na udaljenost i do 2 metra i tako se braniti od napadača) nedvojbeno govore o čemu je ovdje zapravo riječ.
*Sunčevo oko (Ra-ovo oko, Horusovo oko, ili ranije Mjesečevo oko) jedan je od mitskih simbola stvaranja i moći u Egiptu. Suze koje izlaze iz oka su ljudi (ljudske duše). U nekim od pogrebnih tekstova javlja se kao zasebno božanstvo, svevidjeće oko.
Tetraktis i Tetragramaton
Simbolika trokuta doći će do punog izražaja u Pitagorinoj metafizičkoj matematici i učenju o selidbi duša (metempsihoza, "reinkarnacija"). Njegov Tetraktis bio je simbol Pitagorinog tajanstvenog bratstva, kulta i škole, koji se nakon protjerivanja iz Samosa (blizina Efeza i Mileta u Maloj Aziji) preselio u Kroton na Kalabriji u južnoj Italiji. No i odavde je protjeran u susjedni grad Metapontium (blizu Taranta), u kojem je Pitagora umro 496. pr. Kr.
Za Pitagoru i sljedbenike su prva četiri broja (voda, vatra, zemlja, zrak) apsolut, a bog je sveti broj 4. Stariji od Teraktisa je "magični" Tetragramaton s četiri hebrejska suglasnika koji u židovstvu pretstavljaju sveto ime boga JHVH (Jahve) koje se ne smije izgovarati.
*I što onda reći za one koji nas ustrajno uvjeravaju: "Pitagorejci su u petici vidjeli sveti znak... Zato je u antičkoj kulturi petica (peterokraka zvijezda ili pentagram) sveti broj grčke Afrodite, odnosno rimske Venere."
"Priručnik za čaranje i bacanje uroka" (XVII -XVIII stoljeće?, London)
*Po podacima od prije desetak godina, u Italiji je bilo 40.000 registriranih "Baba bažuljarka" s godišnjim prihodom od nekoliko miljarda lira. A s druge strane sve je više onih koji zbog dodira s okultnim traže pomoć psihijatra ili svećenika.
Stav starozavjetne objave je rezolutan i strog: "Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću." (Lev 20, 27).
Zidna slika iz posmrtnog hrama u Karnaku.
Geb, bog Zemlje, koji je s božicom Nut (nebo) stvorio PET BOGOVA (Oziris, Set, Horus, Izida, Neftida) koji vladaju nad svijetom ljudi, često se prikazuje kao muškarac s penisom u erekciji.
*Druga kozmogonija, ona iz Hermopola, u kojem se Tot (ptica ibis) slavio kao vrhovno božanstvo tvrdi da je svijet nastao iz prvotnog jajeta koje se podijelilo na dva dijela.
"Čovjek ptica" (15.000 pr.Kr., Lascaux špilja, Francuska)
Paleolitska zidna slika: čovjek (šaman) s maskom ptice u ekstazi (erekcija), ptica na štapu i ranjeni europski bizon (vidimo crijeva).
Božica Nekhbet, Hram egipatske kraljice Hatšepsut, Dolina kraljeva
"U Boga vjerujemo" – naravno, netko u mačju božicu Bastet, netko u krokodilskog boga Sobeka, a drugi u božanstvo žabe Heket ("ispunit će vam tri želje" u svezi s otplatom kredita), kukca kotrljana (balegar) Khepria, zmije Uađit, bika Apisa, sokola Horusa, a netko u sve njih ili pretpotopnog Nou ... "Nama je cilj smanjiti broj vjernika u jednoga Boga."
*Božica Nekhbet, strvinarska božica, svećenica i proročica u najstarijem egipatskom proročištu koje se nalazilo na groblju glavnog grada Gornjeg Egipta, u Nekhbetu (oko 5.000 do 10.000 stanovnika). Vjerovali su da se razmnožava bez seksa, partenogenezom iz neoplođenih jaja. Zaštitnica kralja Gornjeg Egipta, i zajedno s Uađit zaštitnica cijelog Egipta. Nekhebetine svećenice nosile su halje prekrivene perjem bjeloglavog supa. Ptice i ptičje perje su temeljni atributi šamana jer im u ekstazi omogučuju let na drugi svijet, u svijet duhova.
*Starogrčko Pitijino svetište i proročište u Delfima "otvoreno je" tek 2.300 godina kasnije (u 8. st. pr. Kr.), a zatvorio ga je rimski car Teodozije I. Veliki (Flavius Theodosius) 393. godine.
*Feniks je u egipatskoj mitologiji sveto mitološko biće u obliku vatrene ptice crveno-zlatne boje. Na kraju životnog kruga feniks izgori, a iz pepela nastane jaje iz kojeg izlazi mladi feniks.
"Društvo lešinara", Knjiga o džungli - (Rudyar Kipling, Walt Disney Productions, 1967.)
*Bjeloglavi sup pripada lešinarima (hrane se mrtvim životinjama); jedna od najvećih ptica u svijetu koje lete; rod Supova je star više od 1 milijun godina; danas je ugrožena vrsta.
I pristupe učenici Isus pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" On im odgovori: "U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!
Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.
A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju". (Mt 13,10)
"Chroniques", francuski iluminirani rukopis (1470., Jean Froissart, British library)
Renesansni tulum francuskog jet-seta u igri prizivanje duhova? Koreografija šamanskog plesa (kostim s perjem i štap oblika toljage)? Vidimo i psa koji se također veže sa simbolikom kune na grbu Kraljevine Slavonije.
*Set - Sēth je Grčka inačica čitanja destruktivnoga egipatskog boga Suteha, biseksualca s glavom vuka. Nisu li bis i homo danas osobito "cool" i "in" u jet-sethu? A nekada jako davno je vuk, naravno, progutao Crvenkapicu.
*Jet-set društo Romana Polanskog zapamtilo je LaVeyev "Setov hram".
Eknaton prikazan kao sfinga i novi bog Aton prikazan kao Sunčev disk, Amarna (Kestner museum, Hannover)
*Egipatska mitologija može se podijeliti na "doba bogova" (kozmogenezu) i na "doba ljudi" (antropogenezu). Na bogove Gornjeg i Donjeg Egipta, u kojima svaki grad ima svoja božanstva nižeg ranga, zatim autohtona božanstva voda, zemlje, pustinje i neba. Nakon političkog ujedinjenja Egipta ujedinjena su neka stara božanstva u nova, zajednička božanstva, dok su druga ostala ali su ih različito prikazivali. Primjerice, Izida iz grada Buto u delti Nila (Gornji Egipat) prikazivala se kao crna zbog plodonosnog crnog mulja Nila, a Izida iz pustinjskog dijela (Donji Egipat) kao bijela.
Mnoštvo bogova antičkog Egipta egzistiralo je sve do faraona Amenhotepa IV. (poznatiji pod imenom Eknaton; 1352-1336. pr. Kr.) i pojave ideje o samo jednom bogu u egipatskom panteonu. Eknaton je iz političkih razloga smjenio Amona i ostala božanstva, a za vrhovno i jedino božanstvo u Egiptu postavio je Atona, boga Sunca. Ideja o jednom bogu bila je šokantna, radikalna i užasavajuća. K tomu se novo božanstvo nije prikazivalo na uobičajeni način (zoomorfni, antropozoomorfni ili antropomorfni) već je bilo apstraktno – krug i zrake prikazane kao linije. Kaos je zavladao Egiptom i oslabio njegovu političku i gospodarsku moć.
* U vrijeme Eknatonove vladavine, u Amarni su štovali i Besa, boga čaranja i čarobnjaka.
Seti I., strop grobnice, Dolina kraljeva (1291 - 1278. pr. Kr.)
Eknatonov sin Tutankamon (+1323. pr.Kr.) vratio se starim običajima i božanstvima, a političko-gospodarsku moć Egipta obnovit će Set I. (+1278. pr. Kr.) i njegov sin Ramzes II. u razdoblju nazvanom Nova država.
Obojica su definitivno uništili sve tragove kratkotrajnog monoteizma faraona Eknatona. Dali su izgraditi brojne nove velike kultne i memorijalne hramove starim bogovima, primjerice, u Abidosu (centru kulta boga Ozirisa) i Abu Simbelu.
Seti I., strop grobnice, Dolina kraljeva
Strip na stropu grobnice priča o egipatskom poznavanju astronomije. Najstariji katalog zvijezda i zviježđa sjevernog neba napisan je u vrijeme Ramzesa II.
Egipčani, za razliku od naroda iz Mezopotamije, rabe jedinstven simbol za sva nebeska tijela – petokraku zvijezdu. Jedino se Mjesec prikazuje kao ptica ibis (simbol boga Totha) ili kao babun s glavom psa (simbol boga Hapija).
Pretpostavlja se da su petokraku odabrali u čast PET zvijezda ( Merkur, Mars, Venera, Jupiter, Saturn) koje nisu mirovale na nebu.
Planet Veneru su prikazivali kao Sunčevu golubicu, Merkur kao krokodila (bog Sobek), Mliječnu stazu kao presliku rijeke Nil, ...
Rabili su kalendar (365 dana, 12 mjeseci sa 30 dana, i dodatnih PET dana na kraju godine) izrađen na temelju promatranja zvijezde Sirius, a ne Mjeseca ili Sunca.
Statua Ramzesa II., Karnak
Vrijeme života i vladavine Ramzesa II. (1278 - 1212. pr. Kr.) podudara se s vremenom života i djelovanja biblijskog Mojsija.
*U kultnom filmu "Deset zapovijedi" (Cecil B. DeMille, 1956.) ima scena u kojoj se pod Ramzesovim nogama Mojsijev pastirski štap pretvara u kobru, zmijoždera koji pojede egipatske zmijske bogove. Simbolika – Mojsijev Bog je močniji od egipatskog.
Set I., grobnica
*Kult obožavanja zmije u brončano doba nije mimoišao ni Kanaan; arheolozi su pronašli nekoliko brončanih zmijskih idola u gradovima Megido, Hazor i Šehem (prvi glavni grad Kraljevstva Izraela), danas palestinsko naselje Balata al-Balad koje je pod vojnim nadzorom Izraela.
Sunčeva lađa i bog Ra sa žezlom – zmijom (Seti I., grobnica)
Ramzes VI. (1145 – 1137. pr.Kr.), strop grobnice, Dolina kraljeva
Božica Nut (žena), detalj stropa Ramzesove grobnice
Plutarh piše da je Ra prokleo Nut (zbog seksa s Gebom), pa su zato bogovi rođeni u posljednjih PET dana u godini, tj. u danima epagomene. Nakon toga Ra, pomoću božice Nut (krava), otiđe u nebo vladati i promatrati ljude s neba.
Nut je s Gebom stvorila PET bogova (Oziris, Set, Horus, Izida, Neftida).
Nut - egipatska božica neba
Sunce (crveni disk – bog Ra) se nakon zalaska odmara na vrhu obeliska. Tu će ga zaskočiti Nut i progutati. Ra tijekom noći putuje kroz njezinu utrobu, pa ga ujutro Nut iznova rađa.
Na slici je prikazano i "Crno Sunce" kakvo smo u prvom djelu slikovnice vidjeli na prozoru bordela. Možemo samo nagađati odakle je došlo nadahnuće renesansnom arhitektu Martiniju, ali i Picassu i Cocteau...
*Crno Sunce – u drugoj inačici mita o kozmogenezi – simbolizira povremeni trijumf prazmije Apopis u borbi s Ra (tumačenje pomrčine Sunca), sukob svijetla i tame, dobra i zla u propovjedanju Zoroastre...
"Crno Sunce", mural (1960., Jean Cocteau, kapela templarske crkve Notre Dame de France u Londonu)
Božica Nut, papirus iz sarkofaga
Tekstovi sarkofaga (posmrtna literatura) su u vrijeme Srednjeg kraljevstva (2040-1985. pr. Kr.) nadomjestili Tekstove piramida.
"Moja je duša zlatna zvijezda i s njom ću vječno nebom ploviti"- piramidni tekst.
Hram božice Hathor, Dendera
Heleni su kult božice Hathor (božica s rogovima krave) poistovjetili s božicom Afroditom, a Rimljani s Venerom.
Hram božice Hator, Dendera
Hram božice Hator, Dendera
Hram božice Hator, Dendera
Mali brončani idol boga (crtež iz 1882.) bio je nekada izložen u Muzeju Gîzeh u Kairu (Guide du Visiteur, p.345, No. 5243)
"Petokraka zvijezda predstavlja betlehemsku zvijezdu te daje pokojnicima božansko vodstvo i zaštitu. Može predstavljati i pet Kristovih rana." - i dalje -"Poznata kao pentagram, nacrtana s krakom prema gore simbolizira težnju, duhovni svijet i obrazovanje. Kršćani je vide kao Kristov simbol, alfu i omegu (prvog i posljednjeg)." (Znakovi i simboli – Profil Multimedija, 2008.)
"Prvi su je počeli primjenjivati sljedbenici Pitagore, grčkog filozofa, matematičara i religioznog obnovitelja. Brojka pet jest simbol pet Kristovih rana." (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva – Liber i Kršćanska sadašnjost, 1985.)
Bolléov grb Kraljevine Slavonije na zagrebačkoj Prvostolnici
Da je doista riječ o Bolléovoj krivotvorini potvrdio je kolega Damir Borovčak uvidom u izvorne nacrte koji se čuvaju u Riznici zagrebačke katedrale.
Egipčanka u današnjim tangicama, zidna slika iz grobnice ...
Ostaci sinagoge iz III - IV stoljeća (Kafarnaum, Izrael)
(Nastavlja se)
Ljubomir Škrinjar
http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/14824-crno-sunce-i-simboli-grba-kraljevine-slavonije-2-4.html