ČOVJEK i BEZVOLJNOST - „Zatvorena Vrata Pred Nosom“ 

Danas u 21., stoljeću, kad bismo trebali biti civilizirani, kulturni, blagi, humani, nježni, pažljivi milosrdni jedni prema drugima, jer smo navodno evoluirali - napredovali,..- ali ne, mi smo nazadovali, vraćamo se retrogradno natrag u doba vladavine neandertalaca, eto to je današnji ČOVJEK - "Ludilo (21.) Stoljeća". Tužno je, ali je istinito. Kažu kako danas vlada Demokracija, meni to više sliči na Hijerarhiju koja sputava, koči, blokira napredak, a nema ni slobode, nismo slobodni ni od koga ni od čega. Izostala je sloboda saobraćaja između „Velikih“ i „Malih“. Ustvari, nikad je nije ni bilo, moguće u pradavno doba - Neandertalaca?! Ali onda nije bilo ni „Velikih“ ni „Malih“, mislim da su svi bili jednaki. 
Danas su „Veliki“ uzeli vlast u svoje ruke i upravljaju baš isto kao u doba „Matije Gubca“, ništa se nije promijenilo,..- daće su ostale iste (sad se zovu porezi i prirezi, pa neki PDV, ili BDP),..- Vlastela se naziva „Veliki“, a Kmetovi se zovu „Mali“. 

A „Veliki“, to jest „Gospodar - Voditelj - Vođa" bilo koje institucije, više je „štemer" negoli pravi Voditelj. Voditelj je svaki onaj koji upravlja životnim putom mase ljudi, upravo on bi morao prolaziti najduže i najozbiljnije provjeravanje svoje savjesti, etike morala, poštenja, a prvenstveno psihičkog zdravlja. Potrebno je uzeti u obzir sve njegove intelektualne sposobnosti i emotivne osobine, jer upravo taj će vođa omogućavati ili sprečavati napredak i oporavak mase ljudi. 

Nemojmo se zavaravati, može on izvana izgledati sposoban, pametan, inteligentan, iskusan, ljubazan,..- ali iznutra u svojoj nutrini on živi u fantaziji, u svojoj mašti igra neku svoju ulogu koju je sam sebi zamislio i dodijelio, i u kojoj uživa, uloga koju igra za njega je stvarna,..! Većinom je to osoba "hladnog srca" koja skriva svoju agresiju i svoje strahove,..! Zato je potrebna duboka psihološka analiza Voditelja. 

U suprotnom će, svi oni koje neki „Veliki - vođa vodi“ imati velikih emotivnih problema,..- bit će nemirni zbog nesigurnosti, neće vjerovati ni sebi, a još manje drugima, bit će demoralizirani, pa i destabilizirani, otuđeni, izolirani, izdvojeni, obeshrabreni, zanemareni, odbačeni otpadnici, tako ne voljeni živjet će svoj bijedan život u osjećaju krivnje i straha, bijede i gladi,..- teške neimaštine,..! A i ovako i onako većina ljudi danas živi u strahu od egzistencionalne krize, boje se za sebe i još više za svoje najmilije,..! 

Bezvoljnost - jednako - Ravnodušnost : 
Trebamo znati da svaki gubitak Duševne Energije (snage), za sobom donosi i gubitak Fizičke Energije (snage). Uz to i Bezosjećajna okolina za sobom donosi i Društvenu krizu, a sve zajedno udruženo na Globalnoj Razini Kugle Zemaljske - Zemlje, postaje „Slika Kolektivnog Nesvjesnog“. 
Bezvoljnost je stanje kada nismo ni u stanju Uzbuđenosti, a nismo ni u stanju Potištenosti, već smo potpuno Ravnodušni. Očito je da nas ništa ne zanima, ništa ne želimo, jednostavno nemamo nikakvih ambicija. Navedeno stanje mogli bismo nazvati „emocionalnom neosjetljivošću“, a predstavlja obilježje većine kronično bolesnih ljudi. Bezizražajnost pokazujemo : bezizražajnim licem, obješenom glavom, izgledamo kao da smo izgubili sve duševne snage. Međutim, ovo je stanje više prividno, negoli stvarno. 
Bezvoljnost kao vrstu pojave koja danas vlada među ljudima, mogli bismo nazvati - posljedicom institucionalne krize dvadeset prvog (21.) stoljeća. 
Tomu je tako, jer ova vrsta bezvoljnosti nije psihička bolest, već je posljedica bezosjećajne okoline, beskrupuloznog društva,..! 
Bezvoljnost je bolest Društvene Neuroze, a prikazuje bolest koja je zapravo pridodana osnovnoj bolesti od koje se većina od nas već liječi, na bilo koji način. Svi mi imamo neku vrstu bolesti od koje se liječimo - na ovaj ili onaj način, bilo da se radi o Akutnoj ili Kroničnoj bolesti, sve jedno jest. Normalno da je kronična bolest, teža bolest, jer je ponavljajuća,..! 
Kad nekim osnovnim bolestima od kojih patimo, pridodamo još i Društvenu Bolest - Društvenu Neurozu, koja je već u dovoljnoj mjeri prešla u Kroničnu,..- kronična bolest je svaka ona bolest, koja traje dulje od šest (6.) mjeseci, a nije izliječena ni sljedećih dvije (2.) godine. 

Društvena Neuroza predstavlja gubitak interesa posebno za stvari koje su Bezlične Prirode, kao što je Pokornost. Pokornost je očita Nesposobnost, koja nam onemogućava da pravimo planove za Budućnost. Izgubili smo osobnost zbog Gubitka Osnovnih Egzistencijskih Vrijednosti. 

Zato se ljudi današnjice i „neobično ponašaju“. 
Osnovno Hodanje svih nas, današnjih ljudi nekako je čudno, Držanje našeg tijela nekako je neuobičajeno, Govor naš danas je postao nerazumljiv,..! 
Ovo naše današnje stanje ponašanja našeg Tijela, Duha i Duše, nije karakteristično samo za Ustanove Zatvorenog Tipa - Umobolnice ili Gerijatrije (,..- mogla bih slobodno reći da se ljudi samo u njima tako čudno ponašaju,..). 

No, međutim, nije tako samo u navedenim ustanovama, dovoljno je da se samo malo osvrnemo oko sebe, pa ćemo zapaziti da se većina ljudi današnjice tako ponaša. Većina se nas danas ponašamo kao da smo „skrenuli s uma“, kao da smo se „smaknuli s mozga“. Zašto je tomu tako? 

Svi oni koji upravljaju „Malima“, a to su „Veliki“, trebali bi biti svjesni navedenih simptoma bolesti današnjeg društva, to jest opasnosti koje se kriju iza znakova ponašanja „Malih“. Danas većina ljudi kao da je „Poludjela“. Svi oni koji upravljaju društvom, a to su „Veliki“ koji upravljaju „Malima“, upravo svi oni bi trebali obratiti pažnju na te „Male“. „Veliki“ bi trebali poduzeti prave korake da zaustave ovo Bezvoljno Stanje „Malih“ - Bolest Današnjice. 

Uzaludan je način liječenja Bolesnih Ljudi Današnjice. Današnji ljudi postali su Objekti, jer se prema njima društvo i odnosi kao prema Objektima. Robot Liječi, Robota. Danas je većina nas lišena individualnosti i vlastitih osobnih vrijednosti. Nekada davno, to jest ranije, bilo je lako liječiti čovjeka, a liječenje je imalo i učinka, na neki je način bilo puno uspješnije, u većini slučajeva. Danas se koriste neke „Nove Metode“, koje su kao navodno „Modernije Metode“, ali uspjeha u liječenju - nema ili ga ima nešto neznatno. A bit će ga sve manje i manje, jer Osnovni Uzrok Bolesti - nije uklonjen. 

Osnovni Uzrok Bolesti, svih nas danas, utjecaj je Etike, Morala, Poštenja, to jest - Ne etike, Nemorala, Nepoštenja. Ali ne Nemorala „Malih“, već Nemorala „Velikih“, svih onih koji upravljaju i vladaju nad „Malima“. Upravo ti „Veliki“ jesu oni koji odlučuju o „Malima“. 
Dakle, utjecaj Etike, Morala, Poštenja onih koji vladaju, odlučujući je faktor za zdravlje „Malih“. 

Kad bi barem „Veliki“ mogli osjetiti stanje „Malih“! 
Ali Sit nikad ne može, osjetiti Glad! 
Sit Gladnom ne vjeruje! 

„Veliki“ samo Promatraju i Obuzdavaju „Male“ (,..- kao da su životinje ili konji u konjušnici,..), pa ih gledaju i smišljaju kao ih iskoristiti i što bi još mogli od njih uzeti, i dati sebi, a da sami konkretno ne poduzmu baš ništa. 

Kad bi se „Veliki“ kojim slučajem, barem na tren „Osvijestili“ od svoje „Opijenosti“, od svog „Pijanstva“, i kad bi shvatili da „Malima“ ne treba njihova „Magija“ ili „Sugestija“ ili „Placebo Efekt“. 

„Malima“ je potrebna „Šok-Terapija“ : 
„Malima“ je potrebna „Šok-Terapija“, to jest, treba im „Injekcija Inzulina“, potrebna im je samo mala doza „Adrenalina“. U tom bi slučaju „Mali“ poskočili od sreće, u trenu bi se oporavili, i bili spremni na Rad i Akciju,..! „Mali“ su vrijedni, marljivi, poslušni, dobrodušni, dobrohotni, puni su empatije,..! „Malima“ je potreban posao za koji ima treba dati i odgovarajuću naknadu. „Malima“ ne treba puno. „Malima“ treba malo. A to „malo“ treba im biti dostatno za Normalan Život Dostojan Čovjeka. 

Ni „Veliki“ ne bi mogli biti „Veliki“, kad bi im se dalo malo ili ništa, kao što oni daju, to jest ne daju „Malima“. 

„Veliki“ su Zanemarili „Male“. „Veliki“ su Zaboravili „Male“. „Veliki“ su također, Smetnuli s Uma da su i oni nekada bili „Mali“. „Veliki“ ne bi nikada bili „Veliki“, kad ne bi bilo „Malih“. „Veliki su upravo „Veliki“ jer su im to mjesto omogućili „Mali“. 
„Veliki“ su sve najbolje za svoj život, dobili od „Malih“. 
„Veliki“ zbog „Malih“, žive u Ozračju Optimizma i Izobilju i Bahatom Ponašanju. 
Kod „Velikih“ prevladava povjerenje u „Male“. 
„Veliki“ su Zaboravili, da su „Mali“ izgubili povjerenje u njih. 

Krajnje je vrijeme da se Etika, Moral i Poštenje „Velikih“ popravi, i da „Malima“ omoguće neko zanimanje, da im daju nešto čime bi se bavili, a za to bili i adekvatno nagrađeni. 

Ako se kojim slučajem među „Velikima“ i pronađe neki koji je Nadaren, i Moralan, i Etičan, i Pošten, upravo takav bi mogao biti zainteresiran da pruži Adekvatnu Terapiju „Malima“. Učinci Morala tog „Velikog“, na neki bi način biti djelotvorni oblici Fizičkog Pomaganja - „Malima“. Ako se i Pojavi tako osviješten netko od „Velikih“, koji može osmislit „Pravi Program Oporavka“, te tako pružiti radnu terapiju od koje će se „Mali“ rehabilitirati i oživjeti. 

„Malima“ je potrebna Radna Terapija : 
„Malima“ treba posao (,..- i pčele rade, i mravi rade, svi i sve u prirodi radi - osim Čovjeka koji je ostao bez Posla,..),..! „Malima“ treba i neka umjetnička djelatnost (,..- i priroda slika bojama sva svoja godišnja doba,..),..! „Malima“ je neophodna i muzička terapija također (,..- i ptice na grani cvrkuću, i more šumi svojim valovima, i lišće na grani šušti i pjevuši,..),..! 
Navedene su vrijednosti već davno zapostavljene, i zaboravljene od strane „Malih“, a sve zbog „Velikih“. Općenito govoreći, kad nemamo posla, postaje nam dosadno, a i osjećamo se nekorisno, bezvrijedno, ne kvalitetno. 

Moguće da je „Velikima“ potrebno napraviti „Lobotomiju“? Nije isključeno da bi „Veliki“ tada pokazali mnogo bolji napredak u ponašanju prema „Malima“?! 

„Malima“ treba zanimanje za nešto. Kad je „Inzulin“ u padu, nema „Adrenalina“. Adrenalin je u porastu kad smo u nekoj Akciji, kad se borimo za Rad, za Opstanak, kad se penjemo na Vrh Planine, kad nam je život ugrožen dok smo sa suparnikom u ringu,..! 

„Veliki“ su zaboravili kako im je bilo dok su se penjali na „Vrh Planine Obilja“. „Veliki“ su zaboravili da što se više penju na vrh planine, sve manje imaju kisika. Bez kisika pluća ne mogu disati, a bez disanja nema života,..! Ne bi bilo čudo da se neki od „Velikih“ niz planinu strmoglavi. Da li su se „Veliki“ ikada zapitali, a trebali bi, kako bi se tada oni osjećali kad bi njima bila „Zatvorena Vrata Pred Nosom“? 

„Zatvorena Vrata Pred Nosom“ : 
Najteža Uvreda Čovjekovom Dostojanstvu, jesu vrata zatvorena pred nosom. „Zatvorena Vrata Pred Nosom“, Uzrok su Poremećaja u Čovjekovom Ponašanju, a samim time i stvaranja Umobolnih Ljudi kojima se zbog „Zatvorenih Vrata Pred Nosom“, produbljuje Životna Tragedija. Kad su nam „Vrata Pred Nosom Zatvorena“, nema Adrenalina, nema Akcije. 
„Zatvorena Vrata Pred Nosom“, uzrok su Frustracije, Nezadovoljstva, Depresije, Tjeskobe, na kraju i teških duševnih bolesti - Shizofrenije, a sve kao reakcija na Nepodnošljive Uvjete Života. „Malima“ se pojačava Drama Života. 
Psihičke simptome koje „Mali“ pokazuju, samo su reakcija na uvjete njihovog života, nepodnošljive svakom ljudskom biću. 

Čovjek kao ljudsko biće, dakle svi mi ljudi, nismo stvoreni da besposleno sjedimo. Besposleno sjedenje je poremećeno ponašanje, jer ne spada u normalno čovjekovo stanje tijela i duha. Poremećaj se smanjuje uvijek kad postoje planirane i korisne aktivnosti. Zato „Malima“ treba „Otvoriti Vrata“ kako bi mogli krenuti u Akciju. Ljudi polude ako nema Akcije. 
Bez rada i akcije ljudi se osjećaju kao u „Zatvoru“, u kojem je nestalo njihovih Potreba, njihovih Želja,..! „Zatvor“ u kojem su „izgubili“ svoj Identitet, svoju Osobnost, svoj vlastiti Ja Jesam - Čovjek. 

Svakom je čovjeku potrebna društveno organizirana institucija kao što je - Obitelj, Veza, Brak, Zajednica, Posao - radno mjesto, Prijateljstvo,..! Ljudsko biće - čovjek kao jedinka ne može funkcionirati sam za sebe. Ljudi trebaju živjeti u zajednici i znati organizirati i stvoriti ljudski odnos između sebe. Ljude treba nastojati povezati sa višim društvenim slojevima. Ljude treba uključiti u zajedničku suradnju, a sve sa svrhom poboljšanja kvalitete ljudskoga života 

Nikad nije kasno, pa da na vrijeme „Veliki“ konačno shvate i osmisle „Program“ kojim bi zaokupili psihu „Malima“. „Veliki“ bi trebali pomoći stvoriti stvarniji i realniji život „Malima“, kojima treba pružiti Nadu u bolje sutra, u bolju Budućnost. „Mali“ trebaju konačno početi zarađivati za život dostojan čovjeka. U protivnom nam ne gine „Ludilo (21.) Stoljeća, a koje je već „uzelo maha“. 

Bolji Životni Status „Malih“, podiže status „Velikih“ : 
Od kad je svijeta i vijeka, sve „konce“ u svojim rukama drže „Veliki“. „Mali“ teško da nešto mogu sami. Zato se Veliki i zovu „Veliki“, a Mali - „Mali“. Upravo su „Veliki“ ti koji trebaju početi osiguravati nova radna mjesta, i tako poboljšati status života „Malima“. Poboljšan status života „Malih“, osigurat će i bolji status „Velikima“, i svi će u konačnici biti sretniji i veseliji. 
„Veliki“ bi trebali odbaciti svoj stari način upravljanja koji predstavlja Autoritativni i Hijerarhijski način, taj način nije terapijski oblik upravljanja, jer on uništava sva nastojanja i obeshrabruje promjene. 

Ako se ne dogode promjene zbog nekih „Velikih“ koji su manično - depresivni, samo društvo morat će postati, a već je i postalo - krajnje kronično Bezvoljno, Depresivno, Tjeskobno. To stanje vodi cijelo društvo u totalnu Shizofreniju. 

„Shizofrenično Društvo“ - bolesno društvo, bolestan čovjek : 
Bolesno društvo stvara bolesnog čovjeka. Bolestan čovjek - bolesno društvo, i tako u krug - Začarani Krug“. Prvo će nastupiti lakši oblik bolesti - Neurotičnost, zatim slijedi teži oblik bolesti Psihotičnost, nakon toga slijedi još teža bolest - Depresija, pa još teža bolest - Tjeskoba, a nakon navedenih bolesti, slijedi i neminovna - Shizofrenija, ali na kolektivnoj razini, na "kolektivnom nesvjesnom umu". 

Navedene psihičke bolesti od blažih do težih, kao što je Shizofrenija u koju pripadaju Psihopati (bezvoljni, razočarani, oni koji tuguju zbog osjećaja krivnje),..! Shizofrenija kao bolest pripada pod šifru F62.8.,(PTSP),..- pa tako osoba pod šifrom bolesti od F32,2 pa do F62,8 - postaje opasna prvenstveno za samu sebe, a potom i za svoju okolinu. Pod navedene šifre bolesti, također spada i bolest - Hipobulija - Abulija. 

Pod nazivom - Hipobulija - Abulija, krije se poremećaj volje. Čovjek često nije ustrajan u ostvarenju svojih ciljeva, stremljenja i pored očiglednih ostalih sposobnosti koje ima, a koje bi mu trebale omogućiti postignuće neke želje, kao i ostvarenje cilja. Takav čovjek nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje koje može biti asocijalno i disocijalno. Zbog ovih svojih poremećaja psihopatske osobe su upadljive kao nastrane, teške, svojeglave, ćudljive, agresivne i opasne,..! Okolina ih kao takve odbacuje, te se one zbog toga izoliraju, a ponekad i okreću protiv društva. Zbog nedostatka osjećajnosti, četo kod takvih osoba do izražaja dolaze agresivne i sadističke crte ponašanja, te su sposobne i za najgroznije delikte. Ti su delikti teško shvatljivi, jer izgledaju kao da nisu ničim potaknuti. Međutim, trebamo znati da svako djelo ima uzrok i posljedicu, pa tako nema nemotiviranih delikata. 

Dopamin i Psihičke Bolesti : 
Za duševne - psihičke bolesti liječnici često prepisuju tablete Closapine (Clos-zatvori i Pine-pinealna epifiza žlijezda života = zatvori pinealnu žlijezdu), navedeni lijek smanjuje djelovanje prirodne supstance Dopamina u mozgu svima koji pate od bolesti - depresije, shizofrenije i nemira,..- to piše u uputama za upotrebu „lijeka", a sad pogledajte što je dopamin : Dopamin je prirodna kemijska supstanca koju proizvodi Mozak, i čini da se osjećamo - zadovoljno, poletno i energično,..- nedostatak Dopamina većinom bude uzrok - kroničnih bolova, depresije, tuge, lijenosti, bezvoljnosti, nemoćnosti, kao i gubitka interesa za bilo kakve aktivnosti,..!) 

Dobro nam je poznato da Shizofrena osoba postaje „stalni invalid“, koji ostaje kronično bolestan. Kronična bolest je ona bolest koja nije dala baš nikakve ili vrlo slabe rezultate iscjeljenja u proteklih šest (6.) mjeseci do dvije (2.) godine. Ako se u navedenom roku čovjekova nadanja u „bolje sutra“ nisu ispunila, taj čovjek postaje sve luđi i luđi. A društvo kao takvo „šopa“ čovjeka sedativima da „luđak“ ne poludi do kraja, i to ne samo jednom vrstom, već odmah četiri (4.) do pet (5.) kutija različitih antidepresiva. 

(,..- primjer iz moje prakse : 
= Ovo je samo jedan primjer u kojem je žena dobila i popila navedeni broj tableta,..- 365 dana x 12 tableta dnevno = 4.380 tableta u jednoj godini, popila je jedna žena,..! I što mislite da li je njoj bilo bolje? Nije, naravno da nije,..! Katastrofa,..!) 

= Akutna bolest je ona koja je iznenadna, nagla, burna, kratkotrajna, brzo prolazna. Ako akutna bolest potraje duže od dvije (2.) godine, ona nije više Akutna već pripada pod Kroničnu bolest koja je postala dugotrajna, teško prolazna, ponavljajuća,..- od kroničnih se bolesti i umire. Netko će reći da se i od Akutnih bolesti umire, da istina je, slažem se - udari te auto i umreš, ali ne patiš se dugo, za razliku od kronične bolesti koja jako, jako i prejako boli i dugotrajna je sve dok je smrt ne prekine. 

= Ako neka teška, neugodna, neriješena životna situacija traje duže od šest (6.) mjeseci pa sve do dvije (2.) godine, to znači da je već postala „kronična situacija" i da se obećanja i nadanja koje smo imali ili dobili od nekoga, zbog nečega nisu ispunila,..- e, ta situacija prelazi u kronično beznadežno teško bolesno stanje. 

Zaključak : 
Trebamo znati da se potrebe čovjeka mogu jedino spoznati i prepoznati u ljudski organiziranom stanju, u kojem postoji maksimum dodirnih točaka u okolini između „Velikih“ i „Malih“. Iz „Malih“ treba na površinu izvući njihove skrivene latentne sposobnosti koje u njima „drijemaju“. „Veliki“ tako mogu preko „Malih“, pomoći u potpunoj rehabilitaciji kompletnog društvenog poretka. 
Na taj će način „Malima“ biti pružena mogućnost osjećaja Odgovornosti, preko organiziranja Društvenih Aktivnosti, kao i vrsti posla koji im se ponudi. Da bi se stanje još bolje popravilo, može se „Malima“ pružiti i niz posrednih sredstava, a sve kako bi se poboljšalo potpunije društveno djelovanje. „Malima“ bi „Veliki“ trebali osigurati posao na kojem bi bili zaštićeni, te bi se na taj način umanjile kobne posljedice „Bolesnog Društva“ koje je „zagrezlo u ludilo uma“ (,..- čitaj - gubitak samopoštovanja, kao i poštovanja drugih, veliki nedostatak samopouzdanja uz osjećaj potpunog društvenog neuspjeha, zbog Odbačenosti, to jest Izbačenosti iz Normalne Društvene Kolotečine Života,..!). 

Za svaki pokret u našem ponašanju postoji Uzrok koji mu je prethodio. Ako postoji Uzrok za naše ponašanje, trebamo ga znati otkriti pomoću analize ponašanja - Govor Tijela. Jednostavno govoreći nikako ne možemo za ljude reći da su neurotični ili ludi ili normalni, već možemo samo reći da svi mi kao ljudska bića na neke životne situacije kojima smo izloženi, reagiramo na različite načine. 

Evo kratkog objašnjenja : 
Edipovo stanje vrlo lako možemo primijeniti ne samo na naše ponašanje, već općenito i na Društveno Stanje na Globalnoj Razini, na Kolektivnom Nesvjesnom Umu - Razumu. (Edipov kompleks-izraz je koji se koristi za muške osobe, dok je Elektrin kompleks-izraz koji se koristi za ženske osobe, oba izraza imaju isto značenje). 
Sin se može Bojati, Sin može Voljeti, Sin može Mrziti, Sin može biti i „ovakav" i „onakav", to jest svakakav, te predstavljati - snažan lik svog Oca, kojeg nesvjesno osjeća kao Suparnika u Ljubavi u odnosu na lik Majke. (sve isto ne odnosi se samo na lik Sina, već i na lik Kćeri u odnosu na lik njene Majke). 

Općenito na Svijetu, ali i u Obiteljima i Zajednicama, vode se Ratovi - veliki, i Ratovi - mali, a sve zbog Ljubavi i u Ime Ljubavi. I u Ime Boga, vode se Ratovi, i to najljući i najžešći. A zašto? Zato što ljudsko biće ne razumije Boga. Bog je Ljubav, a Ljubav je Bog, Tanka je granica između Ljubavi i Mržnje. Ljubav je Simpatija, a Mržnja je Strah. 

Zato je potrebno dobro analizirati i procijeniti „LIK" onoga koji je „Veliki", onoga koji upravlja „Malima", jer upravo on predstavlja „Svemoćni" lik svog Oca koji jedini može izazvati, to jest potaknuti pogrešan oblik Emocija i Osjećaja upravo kod svih onih koji stoje uz njega, ali isto i svih onih kojima dotični lik upravlja. Trebamo znati da „Veliki" uvijek upravlja „Malima". Tako se uvijek „Veliki" odnosi na muškog ili na ženskog „Voditelja - Upravljača". Uvijek je jedan Gospodar - jači (jači uvijek tlači), a drugi Sluga - slabiji (slabiji trpi tlačenje). 

„Veliki“ - Gospodar i „Mali“ - Sluga : 
= Gospodar - Veliki : Naziv Gospodar, odnosi se na onoga koji je aktivniji i jači, a koji stoga i tlači. To je onaj čije Oči većinom gledaju „iznad nas“, to znači da na nas gledaju kritički, zapovjednički, uvijek važu, mjere, određuju, prosuđuju i osuđuju. Gospodar jasno daje na znanje da mu sluga ni u čemu nije ravan, te na taj način prikazuje svoju snagu i moć nad nekim slabijim od sebe. Međutim, Gospodar se u dubini svoje Duše ipak plaši da bi ga Sluga mogao jednoga dana i ostaviti. 

= Sluga - Mali : Naziv Sluga, odnosi se na onoga koji je pasivniji i slabiji, a koji je stoga i potlačen. To je onaj čije Oči imaju „molećiv izraz“, koji se odnosi na jedan određen izgled očiju koje tiho preklinju moleći za pohvalu, za nagradu, za „koricu kruha“,..! Milostiv pogled Sluge, takav je zbog teškog, podređenog, tegobnog položaja izazivanog osjećajem nemoći, nedostatnosti. Sluga kao ljudsko biće, ne može biti ono što jest, a to je - Čovjek, upravo ono što bi trebalo biti svako ljudsko biće dostojno poštovanja. 

= Pouka : Sluga - Mali, mora osvijestiti svoj položaj u odnosu na Gospodara - Velikoga, te postati svoj osobni akter, aktivni gospodar i prekinuti sa ponašanjem neaktivnog, slabijeg i pasivnog, poniznog ponašanja koje ga stavlja u položaj - Žrtve. 
(,..- vidi moj tekst : ŽRTVA - „Žrtva Žrtve“,..) 

Napisani tekst, odnosi se na Čovjeka kao pojedinca, na Obitelj, na Zajednicu, na Društvo, na Države, na Kontinente, na Kuglu Zemaljsku - planetu Zemlju,..! Nadam se da ste razumjeli ovaj moj kratki osvrt, a ako niste? Nema veze, primite pozdrave. 


Napisano u Zagrebu, 05.09.2016., godine,..- Autor teksta : Dolores Rodin,