Ivanu Sergejeviču Turgenjevu

On je briga starih majki

bez vlastitoga kreveta

i bez vlastitoga imetka

borac protiv smrti i nereda

On bdije nad malim plotom

i svakim novim trenutkom

ruku staruške svoje miluje

i svagda kaže: "staruška, baš tako"

On i suze lije nad dobrodušnošću

braneći ljudsku slobodu

i proklinje nečovječnost

ljudsku prokletu sudbu

potom s dušom svojom krasnom

ne savlađujući se

on staje ljubit ljubavnom strasti

sve blijede djevojke

a kada je sazreo od dobi

počinje pisati

o stradanjima naroda i ljudi

pamteći datume i čudi

potom družina je smijenila ljubav

on je postao umoran drugar

i prihvatio je službu i posao

sa velikom strasti

A onda se oženio

sa svojom susjedom

i dobio dvoje djece

koje svako jutro vodi u školu

i dugo je tako živio

slavan ovjenčan dobrotom

sa spoznajom da vrijeme

tisučlječima ništa promijenilo nije

2011

zlatan gavrilović kovač