"Suprotnosti se nadopunjavaju" je misao iznjedrena iz duše velikog uma. Fizičar i filozof  Niels Bohr je vjerovao u to što je izjavio, on je vjerovao da su čestice i valovi komplementarni i da su sjedinjeni u sliku kvantnoga svijeta. Pri njegovoj posjeti 1937- me godine Kini susreo sa sa filozofijom polariteta, sa suprotnostima koje su kinezi sjednili u simbole jin i jang. Kada je, zbog svojih doprinosa u znanosti i širenju kulturoloških granica Danske, dobio aristokratsku titulu  smio je izabrati dizajn za obiteljski grb. Dosljedan svom razmišljanju on je u grbu sjedinio istočnjačku i zapadnjačku filozofiju stavljajući simbol kineske filozofije ispod svoje misli "contraria sunt compleneta". Ovaj podatak sam pronašla u knjizi "Tao fizike" Fritjof Capra, knjizi koja sjedinjuje mistiku i znanost u predivni štivo.

Čitajući tu knjigu osjetih želju da uronim u dubinu tog zagrljaja i spoznam snagu tog sjedinjenja. Svjetlost je još uvijek ogrnuta tajnom, okićena kapljicama sa dalekog izvora, iznjedrena iz dalekih eona, majka naših duša, sjajem svoje duše nas poziva da slijedimo mudrost koja se krije u vječnom pitanju bez odgovora krije.

 

Što je istina?

 

 

 

Istina se duboko u svjetlosnom biću krije, u zagrljaju svjetlosti i tmine, u plesu duše i njene sjene. Ona u sebi krije mudrost koja u nama pitanja rađa, ona nam mudrošću svojom mnoge istine svijeta sobom osvijetljava, vodi nas stazama davnih  pustolova, sjedinjuje ih sa kristalima novih uvjerenja i na našem životnom putu iskri odgovore zagrljajem novog znanja i drevnih vjerovanja. Daruje nam duševni mir bjelinom vjenčanice kojom odjeva svaki novi dan, u zagrljaju njenom mi sazrijevamo u ljubavi i osjećamo lakoću izmišljaja u izmišljajima davnih snoviđenja. U praskozorju budi pupoljke, briše suze neba dodirujući svaku travku, u šumi se igra sa vjetrom i piše poeziju kiše, u jezeru sreće se ogleda njena duša puna istinske ljepote, u oceanu snova se zrcali njeno srce puno iskričave dobrote.

 

Zagrljaj anime candide i njene sjene.

 

 

 

 

Čovjek nazire svoje postojanje u svjetlosnoj dimenziji prostor- vremena, u zagrljaju svjesti i podsvijesti. Milujuju ga strune spoznaje, dodiruje ga ljepota tajanstvene melodije, čudesne simfonije izrasle iz vrela postojanja. Osluškujem pjesmu vilinskoga glasa, gledam san, grlim to čudesno tkivo i tražim onog boljeg sebe. Misao me kao Pegaz provlači kroz vrijeme, kroz tajnovite snoviđenja staze, kao treptaj leptirovih krila iskri sreće sjeme, izrastaju cvjetovi na Elizeskoj poljani, koji mirisima svojim oplemenjuju misaone oaze. U pejsažu snova, u energetkom polju postojanja, iz zagrljaja suprotnosti izranja buket lijepih uspomena. Orkestar našeg nutarnjeg neba svira odu životu i ljubavi, duša pleše nevidljivi ples sa bojama misaone prašine, igra se sa sjenom svojih osjećanja i u tom beskraju tišine osjeća lakoću tjelesnog praha iznjedrenog iz vrtloga kozmičkog vretena. Dvije nebeske ptice, zagljajem svjetlosti i tmine   sjedinjene, svojim postojanjem ne dozvoljavaju da plamićci životne svijeće, u vakumu neznanja, do kraja izgore. 

 

 

Contraria sunt complementa, osjećam taj zagrljaj u sebi, vrtlog nebskog vretena, spiralnu dinamiku svijesti, vidim svjetla koja u nama od pamtivjeka gore, slutim tajnu koja nas zrcali na nebeskom svodu, istinu koja se krije u svjetlosnoj dimenziji, u našega života brodu.

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com