ČISTUNAC

 

Nešto mentalno ekološko, izgleda.

Ustvari, jedna mi učena spodoba mira neda.

 

Zanimanje je tvoje, čime se zanimaš ili baviš, 

Prepoznat fenomene ili pojave, mračnu ti sudbinu kroje.

Dozvoljavaš ili odobravaš, gnjušaš se ili dopuštaš,

Nisi aktivan, oprosti djelatan, već pasivan stvor.

Od psa je valjda pasje pokoran, ulizica, zlotvor.

Ti si stvaratelj, ne, graditelj sudbine svoje.

 

Ni izdaleka dovitljiv, već snalažljivac.

Tebe valja smijenit, ne, svrgnut, opozvat, zamijenit.

Prihvaćaš tuđicu,  tada si, tobože, lažljivac,

Neznalica, ne plagijator, oponašatelj,

Majčinog govora ti si davitelj.

 

Nismo u problemima, poteškoće

I teška vremena nas pritišću,

Ne kaže se vrijeme, nego dob,

Enigme, zagonetke preživljavanja.

Slušam što mi govori snob.

 

Lažno vjerujuć' u mis'o starih Latina,

(vidi zloduha kako potkrada, fakina,)

„Koliko jezika govoriš toliko ljudi vrijediš“,

Zašto se tuđica ježiš? Riječi su strane poput mostova,

Od znanja tuđeg bježiš?

 

Da, društvo je cjelina koja ti nužno nešto

Oduzima od dostojanstva, čim se krećeš

Među lažnim čistuncima čiji su koferi,

Oprostite, kovčezi, puni davno zakopanih riječi.

Čitaj Krležu, kako se taj ruga:

Nije dama, već žena, supruga,

Nije destilator, priekapilec se kaže,

Nije dvotočka, već dvopičje,

Ne kaže se zarez, već piknja djeljilja,

Nije orden, već odličje,

Nije motor, već strojevlje, kotrlja.

                -Jezik je živa materija, a ne duhovna kuga.

 

Čistunac ruje po tvojim mislima, važe svaku riječ,

Ispravlja, ne, to važi za krivo drvo,

Izvini, ne kaže se tako, nauči, to je bar lako,

Ispričavam se … ti gušiš moja htjenja, misli tijek,

Ti si za me moralna guba, a ne lijek.

 

Učenje stranih jezika – to je luksuz,

Ne, gubljenje vremena, valjda dobi,

Ti stranim riječima prikrivaš svoje siromaštvo

Majčinog govora. Ne budi luda, ugursuz.

Oslobodi se interneta, te mračne kobi

Što vezuje te za strane riječi, u sobi

Prepunoj knjiga, vokabulara, oprosti, rječnika,

Sve to zagađuje izvornost pjesnika.

 

Ja idem putem svojim, učim, prevodim,

Virtualno, oprostite, prividno, komuniciram,

Opet tuđica, ja se informiram, proklete strane riječi,

Ustvari, ja za njeg' duhovno, oprostite, onaniram,

Samozadovoljavam novim saznanjem,

Stari kažu – duhovnim imanjem.

 

Svije postaje globalno selo, valjda nešto kuglasto.

U starim knjigama piše da Božja je bila

Volja pomiješat ljudima govore, splesti jezike,

Od Sodome i Gomore, a sve zbog pohote i egozima,

Oprostite, sebičnosti, ignorancije, dakle mržnja, i nihilizma,

Oprostite, odbijanja istine, negdje na tragu

Generalisimusa Lojole: ne znamo i ne želimo znati.

         -Tko ništa ne zna, taj mora svemu vjerovati.

 

Hvala Goetheu: Ja malo znam al' sve bi znati htio,

Učeći, tuđe sam misli snio, strane riječi prihvatio,

Al ne u svakoj prigodi, već da prepoznam tuđu knjigu,

Pismo stranca ili zvjezdane tajne poruke,

Ne zato da budem važan, već duhovno spreman

Za izazove, stravične prijetnje, odaju me riječi - kretnje.

Nauči nove riječi nisu, nisu skupe,

Prepoznaj moje misli, ne traži u siru samo rupe.

 

Ujeviću i Cervantesu tisuć puta - hvala.

Prepoznaš , nehoteč, strane riječi.

Od kozmosa do vasione, svemira,

Strana riječ me dira, ima novo značenje,

Svejedno, nema li hljeba ili kruha,

Ostajem gladan, u crijevima zakrečenje.

Tuđicama opsjednut rađa se mentalno zagađenje,

Il novo bogatstva duha?

Nisam gospodar svijeta, već Zemlje talac,

Misleć' da mudrost imam,

Nad tamom duha se snebivam,

Ne videć' drugu stranu dostignuća,

Pojave kakve jesu bez kritike primam,

Ne vidim pritajenu zamku, otrovni žalac.

           - Upitna je većina pregnuća.