Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
527
OD 14.01.2018.PUTA
Čisto onako
Kose raščupane, smijući se, opijena, halje raskopčane, pjevajući, bocom u ruci, narcis-okom zavodeći, tužne riječi mrmljajući, sinoć, oko ponoći, do ležaja moga dođe. Na uho mi tužno šapne: “Da li spavaš, ljubavi moja?” Kad' zaljubljenom daju takvo noćno vino, ako u njem' ne uživa, ljubavi je izdajica. Idi Zahide ! Ne prigovaraj pijancima, jer nam Dana Postanka, drugo nije dano ništa. što god nam je On točio, ispili smo, bilo da je vino rajsko, bilo zemaljsko. Osmijeh čaše vina i raščupan uvojak drage, kajanja su mnogih, pa i Hafizova ismijali! Muhammad Šamsaddin Hafis (1330 – 1389): Divan
bglavac
irida
