CINIK U GOSTIMA

 

Noć, na vrata lupa nezvana spodoba.

Tko smeta u to gluho doba?

Otvaraj, ja sam ona kojoj su sva vrata otvorena…

Kakva bena! To samo smrt ima pravo, il' đavo!

(sve sam pobrko, valjda nešto iz „Tisuć i jedne noći“

Očekujuć – Nada će doći).

 

Naoružan duhovnim ostima,

(svi me znaju kao šaljivdžiju),

Ponekad prozborim ozbiljno:

Tad me ne razumiju,

Otvaram vrata ciniku u gostima.

 

Što nudiš opaki stvore?

Važna poruka Mefista, iz samog pakla,

(oprosti, iskrenost mi se omakla),

Priprema se utakmica života…

 

Tko igra? Homo ludens protiv Zombija?

Dosta mi je lutrije, igara na Sreću,

Ne želim se kladiti,

Bez muke škude zaraditi.

Ko većina drugih uživati u smeću.

 

Nihilista! Vodim Te na važan susret

Za svaku naciju. Mi branimo svoje boje,

Imamo naše viteze, heroje!

Pitaš: Tko igra? To zna svaka bena:

Igraju Vrazi protiv Smrti,

Doba je podivljalih kretena,

I u paklu sve se oko škuda vrti.

 

Ne čitaš novine, ne gledaš televiziju,

Na sve strane nudi se sreća,

Blagostanje, stanovi, auti, vikendice…

Oprosti, sve su to laži, jedna od druge veća.

 

Sreća je nešto drugo, barem za mene.

Okrećem glavu prema Sutra,

Ne živim od glupave tradicije,

Nisam vezan za mračne uspomene.

 

Ja budan sanjam neko drugo doba;

Čarobne vrtove pune cvijeća,

Zagrljaj mladih, dječji smijeh,

Cvrkut ptica, obilje drveća.