IZ ANTOLOGIJE GNOSE
Rješavaj prvo svoj slučaj.
U ezoteričkom smislu, glavni dio tog procesa ‘izgradnje’ podrazumijeva stvaranje trajne i stabilne veze između “kočijasa”/svijesti ili osobnosti i “gospodara” metafizke našega uma, odnosno, ‘nižih središta’ sa ‘višim središtima univerzuma našega uma’.
Kad se ta veza počne oblikovati, čovjekova svijest se počinje širiti i on će preko svojih ‘viših središta’ dobijati impulse šta treba raditi, kada, kako itd... Dakle, stvara se neka vrsta “povratne sprege” između nižih i viših središta, odnosno, elemenata osobnosti i svijesti. Kad ta veza postane trajna i stabilna, čovjek će početi isključivo djelovati iz područja svojih viših središta ili iz spoznaje svog postojanja.
Da bi se ovo shvatilo, trebalo bi imati na umu da smo mi sada tzv. “vanjski ljudi” koji djeluju na osnovi korištenja svojih nižih središta (motornog, intelektualnog i emocionalnog)
Aktivna Strana Beskonačnosti
Sa stanovišta Četvrtog puta, ljudi koji se nisu uspjeli povezati sa višim središtima univerzuma svoga uma, što znači - velika većina nas, smatraju se običnim (reaktivnim) mašinama. Oni kao takvi djeluju prilično kozistentno tj. u skladu s tim kako ‘kontrolori matriksa’ pritiskaju “gumbe”. Dakle, na iste vanjske podražaje svaki čovjek specifično reaguje. Ovo se najbolje očituje po njegovim emocionalnim reakcijama.
Ovdje ću spomenuti Gurđijevov navod u vezi četvrtog puta:
"Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju. Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.” U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.”
Znači, to gdje će se neko fizički nalaziti neće imati veze. Fizički kontakt između tih osoba takođe neće biti potreban jer bez obzira na to gdje se svaka jedinka bude nalazila, ona će raditi u harmoniji s cjelinom, odnosno, ostatkom te grupe koja radi na “specifičnim frekvencijama” ili “svira određenu kompoziciju”.
Spoznaja 4- D , četverodimenzionalne svijesti, zavisi od naših osobnih frekvencija ili polariteta, tj. suštine naših bića.
Znači, za vrijeme ovog našeg boravka u 3D, moramo imati na umu da tu svako od nas ima svoje osobne lekcije, koje su specijalno dizajnirane u skladu s našim bićem.
Mi tek iz nas samih polazimo četvrtim putem.......
IDEJA nazvana ČETVRTI PUT
Riječ ideja, starogrčki eidos, danas ima dvostruko značenje. U prvom je to rađanje nove zvijezde u univerzumu čovjekova uma, nešto kao praslika neke nove stvarnosti. Po Platonu ideja je bitak stvari, najveća istina. Drugo, danas uvriježeno, značenje iste riječi je općeprihvaćena misao o nečemu.
Slijedeći Platonove misli, godinama sam lutala univerzumom umnoga u meni i sve novo iskrsle "blješteće zvijezdice" pretvarala u misaone slike o umijeću pokreta i pohranjivala ih u pamćenje. Svaka ta nova zvijezda je zasjajila u univerzumu moga uma pri svjesnom poniranju u znanost o pokretu, ljudskom mozgu, spoznaji, fizici, filozofiji i fenomenologiji uma.
Manu propria doslovno znači vlastoručno, ali za vas neka to znači "uzeti sudbinu svoga tijela i pokreta u vlastite ruke".
Ideje koje vam predlažem trebaju ostati samo okvir u kojem ćete sami, svojom maštovitošću, u dijalogu sa svojim tijelom, ostvarivati "Manu propria pokret" vlastitu mudrost pokreta i osobnu vještinu kretanja.
Misaono- osjetlno- osjećajni dijalog koji bi pri tome trebali voditi s vlastitim tijelom trebao bi se temeljiti na samopoimanju i motivaciji, te postajati misaono- osjetilno- osjećajna podloga na kojoj će se rađati vaše ideje i misaone slike koje ćete pohranjivati u pamćenju. Iz njih će samo od sebe izrastati umijeće vaših svakodnevnih pokreta. U univerzumu umno- osjećanog u nama se krije izvor naše pokretačke energije, koja spoznata i svjesno usmjerena postaje energijom samoizlječenja.
4- D Samopoimanje
Buditi čuđenje u sebi, pronaći ga u čuđenju drugih, zaboravljati i ponovo se sjećati, su misaoni procesi, osnovna obilježja našega života u kojima su skriveni korijeni našeg stvaralaštva.
Samopoimanje je prije svega misao, trenutak cjelokupnog tjelesnog doživljaja, spoznaja svojih vrijednosti i mogućnosti, mudro čuđenje i osjetilno spoznavanje uzroka i razloga našeg postojanja u univerzumu. Misaono uranjanje u sebe sama je osobni doživljaj svijesti, korijen na kojem izrasta misaoni dijalog. 4- D samopoimanje je put ka univerzumu umnoga u nama, ulazak u četverodimenzionalnost stvarnog postojanja.
Motivacija
Motivacija je osnovna pokretačka snaga svih naših djelatnosti, pa tako i svjesno izvedenog pokreta. Već samim četverodimenzionalnim samopoimanjem mi smo u sebi probudili čuđenje i znatiželju, te osnovne pokretačke snagu koje nas, sjedinjene u misao nečemu, vode ka ostvarenju cilja.
Kada pedagozi i psiholozi govore o motivaciji oni spominju njena dva osnovna oblika:
- unutarnja, intrinsična motivacija je stvaralačka snaga koja proizlazi iz osobne želje, težnje ka izvođenju nekog čina.
- vanjska motivacija je lakše ostvariva, ali ju je još lakše izgubiti. Ona traje dok se maše batinom ili obečavaju rajski vrtovi.
4- D samomobilizacija ili pretvaranje iskustva u umijeće pokreta
Znanje je tek sjećanje, a usvajanjem novoga obično zaboravljamo staro. Ta čuđenjem ogrnuta misao, je raskrižje naših snova i želja, njome nastojimo riješavati neriješene zagonetke.
Svaka nova životna situacija je novo iskustvo za naš utjelovljeni um i za naše tijelo. Rad na tijelu i sa tijelom je rad na njegovom držanju i njegovom izražaju. Upravo to bi trebali uskladiti s poimanjem novih estetskih vrijednosti i vječnim poticajem na razmišljanje o njegovoj smislenoj upotrebi.
Smisleno znači da bi trebali razmišljati o promjenama prije negoli se na tijelu naslažu prekobrojni kilogrami, a njegov pokret izgubi ritam i dinamiku i postane opterećenje za pravilno korištenje životne energije. Metoda 4- D Samomobilizacija je put kojim iskustvo doista možemo pretvoriti u umijeće naših pokreta.
Manu propria pokret, umijeće pokreta kao svojstvo
Sophia je majka života koja je u beživotnu materiju svjetlom udahnula život. Tako nastade misao kao naše bitno svojstvo. Oživjela materija, mudrost tijela, stvaraše vrstu iz koje se uzdigao gigant sapiens koji zavlada svijetom, ali pri tom izgubi poklonjenu mu mudrost. Tek danas, milijune godina kasnije, on pokušava svjesnom spoznajom tijela uzdignuti misao u zvjezdani svijet svojih početaka i tako ponovo ujediniti tijelo i misao.
Snaga našeg stvaralaštva leži i u metodi 4- D samopoimanja, sposobnosti prepoznavanja nedostataka, u otkrivanju njihovih uzroka i spoznaji bitnosti provođenja promjena, te o znanju kako te promjene, metodom 4- D samomobilizacija, provesti u djelo.
Po zakonu vjerojatnosti, koji vlada u mikrosvijetu, u našoj samosvijesti se razvija proces iz kojeg se oslobađa novi oblik misaone energije. Izgleda mi kao da taj proces, izazvan spiralno- valnim pokretima naše svjesne spoznaje, djeluje po načelu poznatom u meteorologiji pod nazivom "Učinak leptirovih krila":
"Ako leptir mahne krilima u Kini, dolazi do promjene vremenskih prilika u Americi."
Umijeće svakodnevnog pokreta je okvir iz kojeg možemo krenuti u njegovu nadgradnju i tek onda sudjelovati u grupnim tjelovježbama, aerobiku, pilatesu.
Usporedimo to sa klapskim pjevanje. U klapi može pjevati tek onaj tko je do savršenstva izvežbao svoj glas.
Osobni ritam, osnova usklađenog pokreta
Ritam je duša i vrijeme pokreta. On je zarazan, širi se cijelim tijelom i postaje trepćuća energija koja nas sjedinjuje s ritmom univerzuma.
"Duševni sklopovi su glavna načela ljudskog razmišljanja, određeni znaci manje- više jasne slike koje možemo svjesno umnožavati i međusobno spajati. Spomenuta načela su u mom slučaju vizuelnog i mišićnog karaktera." rekao je u jednom od intervjua Albert Einstein.
Einstein je s oduševljenjem svirao violinu i posjedovao istančan osjećaj za ritam. On je intuitivno spoznao da se njegove misli usavršavaju potaknute ritmom i pokretima njegova tijela.
Ritmički pokret jednog dijela tijela je ravnomjeran, odmjeren i u taktu s ritmom ostalih djelova pa tijelo, krećući se u sklopu s ritmom univerzuma, dišući s njim, djeluje kao otvoren sustav i ne dopušta da se u njemu nagomilava neiskorištena energija. Upravo ta neiskorištena energija se izražava kroz bolove, mišićne napetosti i depresivna stanja.
Osjećaj za osobni ritam je jedna od osnovnih značajki pokreta, ritam pokretu poklanja četvrtu dimenziju i pretvara ga uistinu u naše osobno umijeće.