ČETRDESET DEVETI NATJEČAJ VEČERNJEG LISTA

Četrdeset deveti natječaj Večernjeg lista za kratku priču Ranko Marinković obilježili su akademici. Kako je to na svečanoj dodjeli u hotelu Esplanade glasno primijetio i negdašnji urednik Večernjakove kulturne rubrike Milan Ivkošić, predsjednik žirija je akademik, a i trojica dobitnika nagrada su redom akademici.

I doista. Predsjednik žirija bio je akademik Milivoj Solar, dobitnik prve nagrade akademik je Pavao Pavličić, druge akademik Luko Paljetak, a treće akademik Ivan Aralica. Među kandidatima za nagrade bio je još jedan akademik, i to prozaik najvišeg kalibra Slobodan Novak. Pavličić je nagrađen za priču “Ugovor s Viragom”, Paljetak za “Noge gospođe Agneze”, a Aralica za “Salo”. Prva nagrada dobitniku donosi 20.000 kuna, druga 8000, a treća 5000 kuna. Solar je Pavličićevu priču nazvao antologijskom, jer ima sve elemente koje kratka priča mora imati, a to je izvrsna ekspozicija, gotovo pa kriminalistički zaplet, napeti rasplet i dvostruku poantu o naivnosti obrazovanih ljudi, ali i o maloj zlobi koja se može pretvoriti u veliku tragediju. I Paljetka je Solar nazvao majstorom kratke priče koji je izvrstan i promatrač i pripovjedač, dok je za Aralicu rekao da je dokazao da se i od parabole može napraviti kratka priča.

I što reći na ovu činjenicu da su ova  trojica hrvatskih akademika svaki na svoj način zaradili svaki po  4000,2000 i 1000 australijskih dolara za   kratku priču pored beneficija hrvatske akademije  za njihovo članstvo, pored beneficija za filmove snimljene prema njihovim scenarijima, pored beneficija matičnih  fakulteta na kojima  neometano  rade bez obzira na režime koji se mijenjaju kao čarape, pored preko trideset državnih nagrada koje  svo troje imaju i koje su stekli  u svome višedecenijskom radu . Jer se njih kao naše literarne metuzaleme ne može riješiti niti jedan režim mada ima na stotine literata i mladih pisaca kojima bi te nagrade dobrodošle i koji sigurno mogu sročiti i bolje kratke priče od onih nagrađenih. Tako da ja mislim da je i u ovome slučaju prevagnula jedna navika kod naših ljudi da kada jednom ustoliče literarna imena onda nikako da se njih riješe nego ostaju na svojim tronovima do kraja njihova života. A što se tu može kada su tako specijalni, srdačno vas pozdravlja iz adelaidea zlatan gavrilović kovač