ČETKICE ZA ZUBE

A bijaše u Zaprešiću kod Zagreba smještena Kristova Crkva koju su vodili bračni par Ruth i Ivan Tešić. Pored njih tu je  radio i njihov brat Nikola, pa smo bili mi iz moje familije koji smo se htjeli nadahnuti duhovnoga slova Biblije  i jos neki. Bijaše to  sasvim mala religijska zajednica ali velikih ideja tako da je sa početkom domovinskoga rata u Hrvatskoj ova Crkva  preuzela na sebe odgovornost dobave i distibucije lijekova i pomoći iz Amerike kao i distibuciju rabljene odjeće koja je trebala dobro doći unesrećenom narodu Bosne prije svega. Međutim se dogodilo to da sam i ja bio redoviti korisnik usluga ove Crkve  budući da su ratne neprilike u Hrvatskoj jako tangirale moju porodicu koja je ostala bez ičega i ikoga pa smo bili prisiljeni da se snalazimo kako znamo i umijemo. A ovdje nam je bilo najlakše a ljudi su bili sa razumijevanjem  i ljubazni tako da nam nije bilo teško iskati za pomoć. Pored toga da je jedan dio američkih donacija lijekova preko moga zalaganja stizao i do psihijatrijske bolnice u Vrapču  gdje sam netom počeo raditi kao klinički sociolog . Tako je sigurno ova zajednica imala jako pozitivnoga značenja u kontekstu ukupnih prilika u Hrvatskoj i Zagrebu posebno mada ne treba smetnuti sa uma i one njene  članove koji su lovili u mutnome pa su novonastale prilike iskoristili za osobnu promociju i napredovanje uz obilato odobravanje i  samih članova Crkve kao i šire društvene zajednice koja je imala priliku da se upozna sa radom crkvenih ljudi. Također ne treba smetnuti sa uma i djelovanje ove zajednice krščana preko radija Zaprešić  s obzirom da je  godinama djelovalo lokalno radio ove crkve  koje je promoviralo krščanske vrijednosti među građanima Zaprešića i  Zagreba. Sve je to dakle davalo izvijesne jako velike prerogative ovoj zajednici koja se uspostavila kao jedna jako značajna institucija koja može biti relevantna u određenim vremenima,s obzirom na određena pitanja i s obzirom na socijalne i političke uticaje koje je vremenom izgradila. Međutim ljudi koji su koristili njene usluge bili su jako daleko od ovih momenata pitajući se o vlastitoj sudbini , o prilikama u krajevima iz kojih su došli u Zagreb, pitajući se o vlastitim porodicama, o kalvariji naroda na Balkanu ili o stadanjima  svojih najbližih. I tako jedared ja sam se posluživao hranom i odjećom iz tih donacija a pored ostaloga i zubnim pastama iz Amerike i četkicama za zube. Jer je u tim donacijama obavezno bio i paket dentalne pomoći. I gledajuči taj paket ja se obratim Ruth sa riječima: ''Znaš Ruht, meni nisu potrebne ove četkice za zube'' na što me ona upita: '' A što, ti nemaš zube!'' '' Imam zube draga Ruth, možda i bolje od tvojih  ali meni nisu potrebne ove četkice iz donacije kada ja imam  svoje vlastite Plidentine četkice za  zube koje su puno bolje  kvalitete...'' Tako se ja toga dana rastavim od ove  zajednice sa  uvjerenjem da se nisam razveo od pameti nego da sam preživio još jedan dan u kalvariji  rata koji je odnosio sa sobom stare ideje i uvjerenje a nanosio nove prilike u kojima se trebalo naučiti snalaziti.

Zlatan gavrilović kovač