Čas je da kleknem i da te volim

Riječima svojim iz davnih stoljeća.

Čas je da ne znam tko je tko,

Čas da ne marim tko se koga sjeća.

Čas je da me oslobodiš straha od vječnosti

Čas je da me oslobodiš straha od prolaznosti

Čas je da mi više ne kažeš ti,

Čas je da mi šutiš ja.

Vesna Krmpotić

Predivna pjesma predivne žene i pjesnikinje. Pjesma koja budi želju za pjesmom i za molitvom koju još nisam sastavila, još nisam imala snage moliti, još nisam imala snage da napišem svoju molitvu, molitvu za ljubav u ime ljubavi, evo ja dižem pogled ka nebu i kličem:

Ovo je trenutak odluke, koračam zemljom faraona i molim riječima, tvojim riječima Izido, riječima iz davnih stoljeća. Odlazim na gozbu da spriječim zavjeru, da zaustavim smrt. Izido stigla sam kasno, kao i ti. Raskošno ukrašen kovčeg je već otplovio tanitskim rukavom Nila, prokletim rukavom ka vratima smrti.

 

Osluškujem tišinu, ubitačnu tišinu koja para uši.

Ovo je trenutak u kojem preljevam osjećaj u molitvu

presudni trenuk vjerovanja u molitvu

odlučni trenutak da izgovorim molitvu

ali ja šutim molitvu

i osluškujem.

Ubitačna tišina puca i ja čujem tvoj glas Izido:

"Kreni u Biblos na feničkoj obali, tamo se zaustavio kovčeg. Otvori ga budi jaka, dozvoli mu da u tišini ove noći odsanja san i udahne život."

"Ne mogu sama užasno sam slaba" jecam u tišinu priznajući umor srca

"Neftis će ti pomoći kao što je onda pomogla meni" tvoj glas me smiruje Izido.

Na krevetu pored mene usnuli pjesnik se smiješi. Milujem pogledom njegovo dobro lice i šapćem.

"Bojim se Setove osvete, bojim se krvnika koji komada tijelo, bojim se mita u koji sam se tražeći pomoć uživila" i pred mojim očima se odigra ta cijela tužna istina.

 

Kada je Set saznao da je Izida pronašla Ozirisa dao se u potragu za tijelom. Nakon što ga je pronašao rasjekao ga je na četrnaest dijelova koje je potom razbacao po Egiptu. Izida se ponovno dala u potragu za dijelovima tijela. Pronašla je sve osim njegova spolovila. Izida je od sakupljenih dijelova tijela obnovila mrtvo tijelo muža, obavivši pritom obred balzamiranja putem kojeg je Ozirisa vratila u život. On je od tada gospodar svijeta mrtvih. Nakon što je njihov sin Horus odrastao, zaratio je sa stricem Setom. Poslije dugog suđenja i borbe dvaju bogova, Horusu je vraćeno njegovo pravo na prijestolje Gornjeg i Donjeg Egipta. Faraon se stoga u egipatskoj mitologiji štovao kao utjelovljenje Horusa i gospodar čitave zemlje. 

Ustajem iz kreveta. Vani sviće. Otvaram vrata i kličem suncu koje se smiješi na istočnom nebu. 

"Došao je čas u kojem kličem molitvu i zauzvrat memam ništa da ti poklonim do LJUBAVI zgusnute u dvije čudesne riječi MOLIM TE"

Osjetih olakšanje i ovom čudesnom trenutku spoznaje osjetih koliko je jednostavno, da jako jednostavno podignuti pogled u beskonačnost i izgovoriti te dvije čudesne riječi. 

 

Pročitah još jednom pjesmu, osjetih Izidinu snagu i ljubav prema OZIRISU. Ja "vječni griješnik" vjerujem u njegovog grčkog pandana i Dionizijsku opijenost, vjerujem u ljepotu istinskog života, u sreću koja kapa s neba i pogleda podignutog u nebo ja vjerujem u Dionizijevu snagu, vjerujem u trenutak, u onaj čas u kojem mu uputih dvije čudesne riječi.

I znam da ću se ponovo vratiti pjesmi, osjećam da me ova pjesma povela u vrijeme oluje ruža i poezije koja je izrastala iz LJUBAVI. Danas ne mogu napisati pjesmu. Bila bi jako tužna, ali mogu služeći se stihom velike žene pozivati IZIDU, voljeti kao što je ona voljela OZIRISA, vjerovati u DIONIZIJA, BAKUSA, u božanstva ljepote života i mogu JEDNOSTAVNO vjerovati i željeti.

http://dinaja.blog.hr/2008/10/index.html