OSMAN PA

Taj je veliki Turski Sultan Ahmed u Trebinju imao svoju zadužbinu a to je bila Careva đamija. Jer je pravilo turskih vladara bilo da grade svoje đamije duž čitave Bosne kako bi se narod osvjedočio o njihovu slavu i čast. Međutim je takova politika Carigrada smetala našim lokalnim spahijama pa pored ostaloga i spomenutoj porodici Resulbegovića koji su se zapravo orijentirali autonomaški u odnosu na Carigrad. Jer je naš narod drugačiji, to je slavenski narod koji ne govori niti turski, niti arapski niti perzijski i koji je podjednako blizak kako pravoslavnim Srbima na Istoku tako i katolicima Hrvatima na Zapadu. I na koncu se Resulbeg dosjeti pa u starome gradu napravi takozvanu Osman pašinu đamiju koja je bila daleko veća i ljepša od Careve đamije.I ta je đamija sagrađena 1726 godine. Međutim je time stekao silno nezadovoljstvo Porte koja je jedva čekala priliku da ga se riješi i općenito da se riješi porodice koja je u hercegovačkom narodu bila neobično popularna. I općenito se za ovu porodicu misli da je u narodu bila obljubljena posebno nakon događaja u Crnoj Gori iz 1774 godine kada je trebala biti poslata iz Stambola vojska od 12o tisuća vojnika da udari na Crnu Goru kako bi promijenila ondašnje političko stanje. Crna Gora je inače bila dio hercegovačkoga sandžaka. I na koncu je prevratom u Bosni Turska osudila Resulbega na smrtnu kaznu vješanjem koja je kazna i izvršena 1778 godine.Međutim je ostao zapamćen u narodu kao osoba koja simbolizira našu snagu i lukavstvo i naš otpor stranome zavojevaču tako da se i dan danas za ovoga pašu kaže da je stradao jer se ''odupro Caru''. A koliko se cijenio taj paša i među srpskim stanovništvom mada mu ono nije nikada bilo sklono pokazuje i činjenica da su za vrijeme najnovijeg balkanskoga sukoba porušene sve đamije Trebinja ali da je obnovljena samo njegova đamija.

zlatan gavrilović kovač