BRITANSKA  PSIHIJATRIJA I STVARI OKO NJE

Radovan Karadžić, kojemu u Haagu sude za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva kampanjom topničkih i snajperskih napada i uzimanje za taoce pripadnika mirovnih snaga UN, od 1992. do 1995., zatražio je od raspravnog vijeća Tribunala u Haagu da odbaci optužnicu protiv njega zbog, kako tvrdi, nelegalnosti tzv. rezidualnog mehanizma, nasljednika ovog suda koji je počeo s radom  1. srpnja, a koji bi trebao odlučivati o njegovoj žalbi ako bude osuđen

Karadžić je u podnesku zatražio da optužbe protiv njega budu odbačene, argumentirajući kako Vijeće sigurnosti UN "nije imalo pravo sudske ovlasti Tribunala prenijeti na Mehanizam koji je stoga nelegalan". Mehanizam, tvrdi optuženikova obrana, nema ovlasti razmatrati i odlučivati o žalbi koju će Karadžić uložiti na prvostupanjsku presudu.

Iako je Vijeće sigurnosti imalo pravo formirati Tribunal i ovlastiti ga za okončanje svog rada, 2010. formiralo je potpuno novi Tribunal s novim statutom, novim pravilima o postupku i dokazima, novim sucima, novim tajnikom i novim tužiteljem – nabrajaju Karadžićevi branitelji dodajući kako je VS moglo ostaviti postojeći Tribunal do završetka žalbenih postupaka ili naložiti završetak pred sudovima bivše Jugoslavije zato što 2010. u bivšoj Jugoslaviji nije postojala trajna prijetnja miru i stabilnosti. Vijeće sigurnosti nije imalo ovlasti stvoriti novi Tribunal za suđenje u tim postupcima.

Tribunal će nastaviti raditi sve dok ne budu izrečene prvostupanjske presude u suđenjima u tijeku, Karadžiću, Ratku Mladiću, Goranu Hadžiću i Vojislavu Šešelju, a o njihovim žalbama će odlučivati novooformljeni rezidualni mehanizam. 

Evo to je ukratko novost sa suđenja sarajevskom psihijatru Radovanu Karadžiću koji i ovoga puta sve ljude oko sebe čini ludima  i pored sve njihove  zdrave pameti . Zamislite rečenicu u odbrani Karadžića da 2010 godine  u bivšoj Jugoslaviji nije  postojala trajna prijetnja  miru i stabilnosti. Pa čitava sumanutost se i sastoji u tome  da te bivše države  više nema i da je nema već  skoro više od  dvadeset godina . Prema tome je  posve apsurdno govoriti o onim stvarima kojih nema . Ili je o njima moguće  govoriti kao o ‘’nepostojećim objektima’’ kao što je to u slobodnoj logici Terencea Parsonsa. Međutim  ovdje se još  uvijek govori  o Jugoslaviji kao subjektu međunarodne politike. Pa onda dakle vidimo kakva je ta  psihijatrija koja  zdrave  ljude proglašava ludima jer misli da to može  i nama današnjima  preostaje  samo jedno pitanje  a to je koliko je ljudi bilo žrtvama te i takove  psihijatrije u godinama Titove strahovlade  kao što nam je poznato koliko je tisuća nevinih bilo žrtvama  sumanutih psihijatara koji su  imali prilike prakticirati svoju terapiju na čitavim narodima . I konačno trebalo bi se upitati što su to Radovan Karadžić i Muradif  Kulenović naučili u svojim stručnim usavršavanjima  u Londonu jer ne treba nikako smetnuti sa uma  da su oboje bili  britanskim đacima. Interesantno zar ne !!!!