Iz zagrljaja duše i materije je izrastao ljudski mozak, odeon želja, čežnji i spoznaje, tajanstvena arena izgrađena iz svilenkastih niti iznjedrenih iz titraja neurona, leptira naše svijesti. On sklada sonatu našeg bezvremenog svijeta, dirigira orkestrom nutarnjeg neba,  piše uvijek nove note koje se pretaču u nove melodije. Iz dubine  te kozmičke cjeline izranjaju čudesne slike pune zvukova, mirisa i boja. Na obroncima njegovog djelovanja širi se miris tamjana, mirta njedri melem kojim dušu hrani, a zlaćani prah drevnog vjerovanja sjedinjuje ples pjeska i pjene u šapat tjelesnosti u zagrljaj pjevajućih organa. U odeonu sanja, na vrhu svjetlosne planine orkestar unutarnjeg neba rapsodiju o buđenju svijesti sklada. Simfonija mirišljavih struna titra utjelovljenim umom i dokazuje da mozak, to najčudesnije božje djelo vječno bdije nad čovjekovim tijelom, pjevuši svjetlosnom muzikom o onome što ga boli, ukazuje na ono što ga vrijeđa, smiješi se onome što tijelo voli, sjedinjuje ga sa beskrajem nebeske cjeline, budi u njemu zatomljene vrline. Dirigent tog nebeskog orkestra u čovjeku bdije, vječnu odu životu neumorno svira i svaki djelić, svaki atom svaku strunu tjelesnosti spoznajom  dira. Mozak djeluje, sjedinjuje zvuke pjevajućih organa, usklađuje osjećanja tvoja, njihova i moja, on titra, pleše leptirastim plesom u zagrljaju duginih boja.

"Umijeće svakodnevnog pokreta"Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
Knjiga je izrasla iz pjevajućih organa tjelesnosti, iz osjećanja osjećaja, iz mirisa tamjana i nježnih dodira dlanova neba. Knjigu napisah slijedeći titraje kristalnog vretena univerzuma, osjećajući te titraje u kozmosu uma. Spoznavajući sve razine svemira uronih u mirišljavu simfoniju sa početka priče, osluhnuh pjesmu organa, uronih u kristalne kugle zglobova i opisah ta osjećanja osjećaja postojanja u svjetlosnom zagrljaju svevremena. 

http://umijece-pokreta.blogspot.com