Božja volja

Nešto je kreiralo prirodu u kojoj živimo. Ta priroda je vrlo kompleksna, logična, funcionalna, racionalna, lijepa i harmonična. To govori da je neka visoko razvijena sila koju mi ne možemo pojmiti kreirala svijet. Prihvatio sam da se ta sila zove Bog. Bog je kreirao dobar svijet. Bog zasigurno želi da i ljudi žive dobro ali ljudi odstupaju od njegove volje.

Neki pojedinci su tvrdili da su primili poruke od Boga i prenosili su ljudima njegovu volju. Tako su nastale religije.

Religije u velikoj mjeri sadrže antičku mudrost koja donosi dobro ljudima i zato se može reći da prenose volju Boga. Ali zašto poruke Boga sadrže samo znanje iz vremena kada su religije nastale? Zašto na prijer Bog kao svemogući i sveznajući nije rekao nešto više o našem svijetu koji je prema Bibliji napravio za sedam dana? Ili možda najvažnije, zašto Bog nije rekao tim ljudima kako da izgrade dobro društvo? Da li nedovoljno znanje koje dolazi iz Biblije govori da su ljudi izmislili poruke Boga ili njegove poruke nisu mogli dovoljno dobro razumjeti?

Kako su različiti ljudi primali različite poruke od Boga oni su formirali različite religije. Ali Bog zasigurno nije slao različite poruke različitim religijama, on zasigurno nije obmanjivao ljude. Osim toga, opseg materijala koji je unesen u religijske knjige je jako obuhvatan ali ne i efikasan u definiranju dobrog društva.

Bog nije brbljavac, on je izuzetno efikasan kreator što znači da bi njegove poruke morale biti efikasne. Nasuprot, u religijskim knjigama postoji mnoštvo poruka koje su u suprotnosti sa mudrošću, koje ne mogu donijeti dobro društvu. Takve poruke zasigurno ne mogu biti poslate od Boga.

Većina religija prisiljava ljude da poslušno slijede volju Boga. Bog sigurno ne želi prisiljavati ljude na bilo što jer prisila ne može donijeti dobro.

Moć nad ljudima je potreba duhovno nerazvijenih ljudi. Moć nad ljudima je privilegija koja donosi zlo. Ta moć stvara glupost, pohlepu, mržnju, destrukciju, ratove i pakao na zemlji. To nema ništa zajedničko sa voljom Boga. Sa time u vezi religije koje prisiljavaju ljude da slijede Boga, se direktno konfrontiraju sa voljom Boga.

Bogu ne treba moć nad ljudima. On je daleko iznad takve potrebe. Bog želi da mi izgradimo dobro društvo. Da li mi možemo pretpostaviti da je među ljudima koji su pisali religiozne knjige bilo i takvih koji su željeli ostvariti moć nad ljudima? Kad vidite današnje religijske propovijednike kako lako improviziraju stihove Biblije da bi ostvarili intelektualnu nadmoć nad ljudima, to su sasvim sigurno činili i pisci religioznih knjiga. Ti ljudi su u religiozne knjige unosili ideje koje nemaju nikakve veze sa voljom Boga.

*** Pa kako ispuniti volju Boga i kreirati dobro društvo? Dugogodišnjom analizom sam došao do zaključka da je to moguće samo uspostavom jednakih ljudskih prava. Jednaka ljudska prava su odgovor na sve probleme društva. Jednaka ljudska prava će donijeti slobodu, ljubav, mir, mudrost i svako dobro cijelom društvu. Mi danas imamo definirana jednaka ljudska prava ali nedovoljno. Osim toga sva su jednaka ljudska prava uspostavljena na formalnom nivou, dok praksa pokazuje da ta prava nisu jednaka. Predsjednik vaše države vas može poslati u rat a vi njega ne možete. Vaš šef vas može otpustiti sa posla a vi njega ne možete. Vaš učitelj vam može nametati znanje a vi njemu ne možete.

Gdje su tu jednaka ljudska prava?

Jednaka ljudska prava podrazumijevaju univerzalnu jednakost svih ljudi. To podrazumijeva pravo svih ljudi da ravnopravno sudjeluju u procesu odlučivanja o svim pitanjima od zajedničkog interesa u društvu.

Kroz povijest autoriteti su sprečavali razvoj jednakih ljudskih prava pa ljudi nisu ni svjesni koliko su ta prava nužna. Osim toga jednaka ljudska prava donedavno nije bilo moguće uspostaviti jer je bilo nemoguće uskladiti potrebe i odluke svih ljudi. To je postalo moguće tek razvojem kompjutorske tehnologije. Ali svejedno, ne postoji izgovor za religije koje jednaka ljudska prava nisu definirale kao primarnu volju Boga.

Jednaka judska prava se ne mogu nametnuti društvu. Ona su cilj koji treba biti prihvaćen od društva. Zato će se jednaka judska prava razvijati postepeno.

U kapitalizmu jednaka ljudska prava podrazumjevaju jednako pravo svakog čovjeka na rad. Takvo pravo nije moguće ostvariti dokle god postoji nezaposlenost. Nezaposlenost će biti eliminirana pomoću skraćivanja radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Poslodavci će se truditi da zadrže radnike i to će postići povećanjem plaća što će radnicima donijeti bolji život. Oni će biti u mogućnosti kupovati više što će ukloniti današnju krizu kapitalizma. Zatim će uslijediti jednako pravo zapošljavanja svih ljudi na svakom javnom radnom mjestu. Potrebno je otvoriti permanentni natječaj na svakom javnom radnom mjestu gdje će najbolji radnik ostvariti pravo na rad u bilo kojem trenutku. Potrebno je prihvatiti sistem koji će efikasno valorizirati produktivnost radnih ponuda, uskladiti nagrađivanje ta rad i definirati radne odgovornosti radnika. Ovdje se radi samo o tehičkom problemu koji se može riješiti. Ni jedna ekonomija ne može biti produktivnija od one u kojoj svako radno mjesto dobija najbolji radnik na raspolaganju. Javna poduzeća će postati produktivnija i profitabilnija od privatnih poduzeća. Vlasnici privatnih kompanija će svoje kompanije prepustiti društvu u zamjenu za prihvatljive protuvrijednosti. To će biti dobar socijalizam. Završna faza uspostave jednakih ljudskih prava će se uspostaviti u dobrom komunizmu gdje će se uspostaviti jednaka konzumerska prava.

Da bi ga ostvarili ljudi trebaju otkriti nove vrijednosti koje će proizaći iz jednakih ljudskih prava, vrijednosti koje slijede božju volju, koje su znatno veće nego što je novac. Tada se može očekivati da će ljudi svojevoljno sve svoje dohotke dodijeliti za porez. To će učiniti svu robu i usluge besplatne za sve ljude. Jednaka ljudska prava će finalno odstraniti društveno zlo i kreirati dobro društvo, raj na zemlji.

Ja sam jasno definirao kako treba izgraditi raj na zemlji u svojoj znanstvenoj knjizi Humanizam.

Prema religijskim knjigama raj na zemlji će ostvariti Mesija. To znači da sam ja Mesija. Obzirom da pripadam kršćanskoj religiji to bi trebalo značiti da sam ja Isus Krist. Ali Biblija mi ne dozvoljava da budem Isus Krist jer nisam vidio niti čuo Boga Oca.

Prema Bibliji, Isus Krist i Bog Otac su jedno što podrazumijeva da se oni u najmanju ruku dobro poznaju. Tu se javlja veliki nedostatak u biblijskom prikazu Isusa Krista. On je naime pokazao premalo znanja da bi se mogao izjednačiti sa kreatorom svijeta. Ja sam objasnio kako treba izgraditi dobro društvo. Ja sam definirao božja očekivanja za ljude planete Zemlje a ne Isus Krist. Prema Bibliji ja ne mogu biti Isus Krist zato što ne znam ništa o drugom svijetu niti o vječnom životu. Ipak mogu nešto o tome reći sa svjetovne filozofske strane.

U članku Vječni život citirao sam studiozne kršćanske internet stranice “2001 Translation Bible“ koje ponovo prevode originalnu Bibliju pisanu na grčkom jeziku. One u članku “Da li Biblija obećava vječni život?“, tvrde da se postojanje vječnog života ne može sa sigurnošću utvrditi zato što riječi ”vječni život” ne postoje u originalnoj Bibliji. Zbog različitog značenja srodnih riječi na različitim jezicima, prevodioci Biblije su ponekad slobodno interpretirali stihove. Onda sam postavio pitanje da li je vječni život poželjan pa makar to bilo samo u duhovnom obliku? Moglo bi se reći da je Glumac Christopher Reeve bio praktično osudjen na duhovni život. Pao je sa konja, slomio vrat i bio je do kraja života nepokretan. Njemu se duhovni život nije svidio, bio je nesretan i čak je pomišljao na samoubistvo.

Zašto krščani vjeruju da bi vječni život trebao biti dobar?

Ja mislim da imam približan odgovor na to pitanje. Ljudi koji nisu slobodni nisu u stanju zadovoljti svoje životne potrebe. Narcisoidni autoriteti imaju potrebu ostvariti nadmoć u društvu pa su robovi svojih megalomanskih ideja koje ne mogu ostvariti. Ljudi koji žive pod jarmom autoriteta i bespogovorno ih slijede također ne mogu zadovoljiti svoje potrebe. I jedni i drugi ne žive dobro i plaše se smrti jer osjećaju da nisu proživjeli svoj život onako kako bi to željeli. Ljudi koji žive u slobodi, odgovorno prema svojem životu i prirodi koja ih okružuje, u stanju su živjeti život u svojoj punini. Takvi ljudi se ne plaše smrti jer su spoznali da su življenjem ispunili svoja životna očekivanja. Njima smrt donosi slobodu u najširem smislu jer im praktično ništa više ne treba. Produhovljeni pisci su to stanje prikazali u svojim djelima. Na primjer Victor Hugo u romanu „Jadnici“ ili Henryk Sienkiewicz u romanu „Quo Vadis“.

Uvjeren sam da je Bog napravio najbolje rješenje za čovjeka i da bi duži život nego što ga je Bog predvidio bio nepogodan. Mislim da je Bog ljudima koji slijede njegovu volju baziranu na jednakim ljudskim pravima namijenio dobar život i smrt kao dobar dar. Na kraju vas pitam dragi čitaoci zašto bi se Isus Krist ikada vratio kada sam ja definirao raj na Zemlji koji bi On trebao učiniti? On tu više nije potreban. Crkva me ne prihvaća za Mesiju zato što su neki ljudi pisali besmislice u Bibliji. Tako Biblija umjesto da pomogne uspostavi božje volje, usporava dolazak dobrog društva.

Aleksandar Sarovic www.sarovic.com