BOG ŽELI DA POSTANEMO KAO ON ( ili ONA ili ONO)

 

Mi sazrijevamo ka Božanskom. Bog je cilj evolucije. Bog je izvor evolucijske sile i njezino odredište. To je ono što mislimo kad kažemo kako je ON  Alfa i Omega svega- početak i kraj.

To je stara ideja, ali teolozi od nje uspaničeno bježe. To je najzahtjevnija zamisao u povijesti čovječanstva.

Nijedna druga misao nije svalila toliki teret na ljudska leđa. Ukoliko u nju vjerujemo ona od nas zahtjeva najviše, što možemo pružiti, sve što posjedujemo.

Druga je stvar vjerovati u Boga, koji će nam omogućiti dobre pozicije u društvu, a sasvim je drugo vjerovati u Boga, koji želi da zauzmemo Njegovo mjesto, Njegovu moć i mudrost. Njegov identitet.

Kad povjerujemo da je moguće da čovjek postane Bog, tad sama priroda takvog vjerovanja nameće nam obvezu postizanja svega što je u našoj moći. Ali mi ne želimo takvu obvezu, jer to zahtijeva rad. Mi ne želimo Božju odgovornost.

Sve dok vjerujemo kako nam je Božanstvo nedostižno, ne moramo se brinuti ni za naš duhovni razvoj… Možemo se opustiti i jednostavno biti samo ljudi.

Čim povjerujemo u mogućnost čovjeka, da postane Bog ( bogolik), nikada se ne smijemo suviše dugo odmarati i reći : „ U redu, moj je posao dovršen.“  Naprotiv mi moramo neprestano težiti sve većoj mudrosti, sve većoj ljubavi.

Takvim cjerovanjem se be smo uhvatili u vječnu zamku napornog i teškog puta SAMOUSAVRŠAVANJA i duhovnog SAZRIJEVANJA. Božja odgovornost mora biti vaša odgovornost. Prema tome nije čudno kako zamisao o božanskom može biti odbojna. Ta nas pomisao suočava s našom lijenošću.

Najveća prepreka našeg duhovnog razvoja jest zapravo naša LIJENOST. Ako nju svladamo preskočit ćemo i ostale prepreke.

DISCIPLINU na koju smo pozvani paralizira naša LIJENOST, koja uvijek želi izbjeći nužnu patnju i odabrati lakši put.

Život je  p a t n j a ! učio je Buda. I tko to shvati taj se oslobađa patnje.

Duhovni razvoj iziskuje napor. Lijenost je  SILA ENTROPIJE, koja je prisutna u svima nama !

Godinama sam ideju o prvobitnom grijehu držao beznačajnom, čak i pogrešnom.

Jedna stvar koja je zajednička cijelom čovječanstvu je lijenost. Kad sam to shvatio tad je priča o jabuci i zmiji odjednom dobila svoj smisao.

Ako slušamo Boga u sebi obično osjetimo potrebu za odabirom težeg puta, koji traži veći trud. Prvobitni grijeh je lijenost. Bog je postavio disciplinu kao metodu razvoja i sazrijevanja.

Lijenost je sila entropije u nama, koja nas gura dalje i sputava naše duhovno sazrijevanje.

Lijenost uzrokuje  STRAH. Strah od promjene status-a quo, strah od gubitka onog što već imamo. Ljudi smatraju nove informacije PRIJETNJOM, jer ako ih prihvate, tad će morati raditi na promjeni starih mapa… „  ( Iz knjige „ Put kojim se rjeđe ide“- M. Scott Peck)

Ivan 10,34:  „ Nije li pisano u vašem zakonu: Ja rekoh, bogovi ste !“

Psalam 82,6: „ Vi ste Bogovi i sinovi Svevišnjega !“