Ispiti i opiti se božanskom kapljicom,  doživjeti ljubav, a onda bježati iz okova stvarnosti i tražiti ljepotu u beskrajnim visinama nepostojeće sfere življenja. Odlučiti se za umiranje kao Romeo i Julija, umrijeti od ljubavi kao Tristan i Izolde, ostati vječan u umjetničkim djelima, u tragovima muzike, slikarstva i muzike. Bezuvjetnost tog najvrijednijeg osjećaja čini od nas heroje ispričanih, opjevanih i naslikanih trenutaka neizrecive sreće. Darovati sebe, dobiti za uzvrat tebe i onda jednostavno živjeti ljubav.  Biti neuništiva kapljica vode u pustinji želja, putokaz na raskrižju čežnji, samozatajnost u oluji taština, radosni val u podmorju žudnji, pjena na pučini oceana snova. Pogleda vječno uperena u beskrajnost neba vidjeti bjelu golubicu sa znamenjem mira u kljunu i pružiti joj dlan za sretno slijetanje na srećodrom duše. U krhkosti bezglasja snova postati karijatida trenutka u koji se slijevaju sve odluke uzdrhtalog srca. Naš biverzum se širi, ali u njegovom rastakanju beskrajnosti ja osjećam tvoju blizinu koja me hrani snagom za nove trenutke, za one živote u kojima ćemo uistinu postati nedjeljivost od vječnosti. U tom kristalnom zdanju naše svjesnosti ne postoje vrata, nema zidova, ne vide se razine svjesnosti, tu vlada bezgraničje ljubavi. Osluškujem preludij ljubavnoj istini i vidim galeriju osjećajnih slika koje se kotrljaju ka cilju, ka pastelnim bojama Arkadije koju nosimo u srcima. U tvojim očima vidim tvoje djetinjstvo, dolinu zelene rijeke i vrulju iz koje izvire ljubav.

 http://umijece-vremena.blogspot.com