Časnome bratu Ivu Gugiću, dosadašnjem naslovnom bi- skupu Bonuste, izabranome biskupu Kotorske Crkve, po- zdrav i apostolski blagoslov.

vo pastoralno rade, da kršćanski vjernici posvuda budu nji- ma podložni i da „čitavu obitelj svoga stada tako okupljaju i odgajaju da svi – svjesni svojih dužnosti – žive i djeluju u zajedništvu ljubavi” (Christus Dominus, 16), određujemo da se popuni stolica Kotorske biskupije koja je ispražnjena smrću njezina prethodnog pastira. Nakon što smo tu stvar zrelo odvagnuli i o njoj razmislili, pošto se učinilo da si ti za tu pastirsku službu sasvim prikladan, puninom Naše apo- stolske vlasti, časni brate, ovim te pismom oslobađamo od veze s Bonustskom Crkvom i imenujemo te, činimo i pro- glašavamo biskupom gore spomenute Kotorske Crkve, kojoj te ujedno stavljamo na čelo sa svim dužnostima i pravima.

Iako si sada izuzet od ponovnoga polaganja ispovijesti vjere, ipak te pravo obvezuje da pred nekim biskupom, svjedokom prave vjere, položiš prisegu vjernosti Nama i Našim nasljednicima, a tvoja će biti briga da u određeno vrijeme obrazac prisege, potpisan i opečačen običajnim na- činom, stigne Svetome zboru za biskupe.

Napominjemo pak, da pošto primiš u kanonski posjed svoju Biskupiju toga istoga dana i u istoj prigodi, u stolnoj crkvi svoje Biskupije narod i kler budu obaviješteni o po- vjerenoj ti službi, prema odredbi Zakonika kanonskog pra- va. Svima njima već sada savjetujemo da te poštuju i da te sinovski spremno slušaju. Tebe, pak, časni brate, najusrdni- je potičemo da sve svoje sile i sposobnosti posvetiš duhov- noj brizi za svoje vjernike i da se osim toga sjećaš ove opo- mene: „Odnos između biskupa i dijecezanskih svećenika moraju se zasnivati u prvome redu na vezama nadnaravne ljubavi, tako da skladnošću volje svećenika s voljom bi-

skupa njihovo pastirsko djelovanje postane plodonosnije” (Christus Dominus, 28).

Dano u Rimu, pri Svetome Petru dana dvadeset i drugi studenoga godine Gospodnje 1983., šeste Našega papinstva.