Bježali smo iz noćne tmine
ti i ja
i ušli u neki novi
samo nama vidljivi svijet.
Razbili smo tišinu jecajem,
probuđenim
još neostvarenim željama,
vjetar je pjevao baladu
o ljudskim čežnjama,
a zvijezde šutjele o snovima.

Gledao si more i mjesečinu utopljenu u tom beskraju.

Vidjeh oči boje sna. U tvom pogledu naslutih izvorište rijeke vremena.

Bježali smo iz noćne tmine,
zakoračili u bujicu velike vode,
ti i ja
zaboravljajući nebo
koje je kišilo još neisplakanim
ljudskim suzama.

Koračali smo žalom.

Velika rijeka

je ispirala ostatke soli

na svjetlucavom pijesku života.

U tragovima naših stopala

se kupalo

tek naslućeno jutro

novog buđenja.

Kao suton i zora

ti i ja

iznenada sjedinjeni u čežnjama,
zagrljeni u žudnjama
,vidjesmo osmijeh neba
i na horizontu,
iza oblaka svijetlo
svijetlo nad svijetlima
ljubav
u našim snovima.

http://umijece-vremena.blogspot.com