MOJE ISPRIČANE PRIČE

Tako nosi naslov knjiga koju sam jutros primio iz Frankfurta a kojoj je autorica  naša BIBY koju manje više svi dobro poznajemo kao jednu od najcjenjenijih autora portala magicus info. Ali je autorica pravim imenom htjela ostati nepoznata  široj javosti jer je istina da javnost može biti veliki balast koji značajno opterećuje naše aktivnosti  pa je bila stajališta da bi ona najradije neprimjećeno prošla kroz život . Međutim to nije svagda moguće. Nije svagda moguće proći neprimjećen jer uvijek postoji netko tko pita za nas. Pokušat ću to ilustrirati jednim događajem od prije više od  sedam decenija: u hrvatsko prigorje koncem rata  pristigle su i partizanske jedinice pa su se neke grupe vojske pojavile i pri Kuležima kod hiže Mate Krajine. U kući je bila Matina žena sa petoro djece a onda joj je jedan vojnik rekao: ''Hajde dođi sa nama da  budeš kuharica pod grm''. A ona je stala na kućni prag pa se stala šakama lupati u prsa vikajući: '' Slušajte vi, ako vi mene ubijete ipak će biti onih koji će pitati za mene!!!'' Onda su je ostavili na miru. A Mato mi kasnije priča: '' Da su oni nju ubili ja bih iz Bosne  doveo dvadeset najboljih koljača pa bih pobio čitavo selo''. Dakle što je poanta  ove priče? Pa poatna je da nije svagda moguće proći neprimječeno  kroz život, da  svagda postoji netko tko pita za nas. Tako sam se ja  godinama pitao tko je  BIBY čiji MANIFEST  MAGICUSA  poznaje gotovo svih  devet tisuća  njegovih članova. I ovaj je Bibyin tekst istaknut na posebnome mjestu na portalu magicusa. To je unekoliko manifest lijepoga ponašanja na ovome portalu, unekoliko bonton magicusa za razliku na primjer od takvih manifesta  kakav je onaj Bretonov koji ima velike ambicije dati  čitavu jednu filozofiju jednoga umjetničkoga pokreta, takoreći jednu novu estetiku za umjetnički i likovni pravac sredine dvadesetih godina prošloga stoljeća. Tu su filozofiju kod nas slijedili pjesnici beogradske škole nadrealista među kojima je bio i  general Koča Popović, dakle baš onaj komandant čije su jedinice pristigle i u prigorje pri Kuležima pa su Matinu ženu odveli skoro za kuharicu pod grm. I  doista je istina da između  Bretonova manifesta i Priloga fenomenologiji iracionalnoga Koče Popovića postoji mala razlika  jer i jednu i drugu estetiku ne može razumjeti normalna pamet  nego bi nam eventualno trebao neki delfski ronilac koji bi mogao proniknuti u tu šaradu od filozofije. Sasvim drugačiji je manifest magicusa koji nam govori zapravo o jednostavnosti literarnoga izraza  koji nema velike pretenzije, koji nema  ambicije biti velika filozofija niti estetika, nego koji ima namjeru istaknuti običnost realističke literature i imanenciju i transcedenciju ljubavnoga doživljaja koji čini čitavu bit naše ljudske egzistencijalne drame i naše drame opstanka u čitavome kozmičkome poretku . Drugim riječima da je u malim stvarima i običnim ljudskim doživljajima sveukupna sastavima božanskoga umijeća stvaranja  za razliku kako vec velim od  pretenciozne literature nekolicine uobraženih filozofa  koji su mislili da su svojim  filozofskim nebulozama  dohvatili samoga Boga za bradu. I Biby piše : ''Osim njene učinkovitosti i usklađenosti sa čovjekom i prirodom , glavna i osnovna odlika Zdrave Pameti jest jednostavost.'' (str.14) To je čista suprotnost od visokoparnoga bulažnjenja o filozofiji kakvo bulažnjenje nalazimo u takvoj literaturi kakva je ona literatura Kangrge ili Popovića. I Biby razlikuje  glupu jednostavnost  koja nastaje iz nemara, nezainteresiranosti  ili predrasuda pa onda naivnu jednostavnost koja nastaje iz intuicije i konačno jednostavnost mudrosti  koja se kristalizira iz promatranja, refleksije i intuicije. Za razliku od filozofske uobraženosti koja umišlja da je ''viša inteligencija'' mada je često riječ o  raspamećenim nebulozama piljarica koja uspješno zakidaju na vagi mjereći kupus i luk. Da mi se ne bi prigovorilo da ja sada navijam za svoju stranu i da podmećem svoja stajališta ja bih mogao reći da je i u ovome slučaju riječ o literaturi koja se razvija neovisno od oficijalnih stajališta  službene kulturne politike kao i od akademske  filozofije koja je kako bi Krleža rekao naučila '' lagati ex catedra'' ali kojoj ostaju nepoznanica realne literarne prilike nacije kao i čitava nova kultura izrasla na mladenačkom buntu suvremene generacije. Odatle i kritika te i takove filozofije a Biby zapisuje : ''Poštena kritika je dobra, prirodna i potrebna.'' (str.11)

Sama knjiga Moje ispričane priče u tvrdome uvezu sadrže 254 stranice i tematski je podijeljena u dvije cjeline, jedna koja se odnosi takoreći na filozofiju naše autorice i druga koja se sastoji od poezije koja se sukcesivno objaljivala na portalu magicusa info. To je zapravo jedan osebujan zapis o raznim običnim predmetima, o prijateljstvu , o slučajnim susretima, o ljubavi prema roditeljima, o prijateljstvu sa šefom, o strahu, o cipelama, o istini,  o svom poslu na klinici, o moći, o vjeri i vjerovanju.....dakle o čitavom nizu svakodnevnih  filozofskih problema koji nas tjeraju da o njima produktivno razmišljamo i na taj način refleksivno prolazimo kroz život. To je ono što je kod Biby mišljeno kao ''duhovnost'': '' Duhovnost je more  kojim plovim,  apstraktno kao brod koji me nosi na tome putovanju, ka cilju, ka stvarnome i  konkretnome, za mene, za moj duh. Mojim brodom upravlja ponekad razum ponekad srce a katkad oboje. Ponekad se jedra sama od sebe otvore i tada je najljepse, kad um odmara, a srce je opušteno i sretno, jer osjeća da je na pravome putu....i svaka obala je iluzija  a nijedna luka  nije konačan cilj....'' Tako se u filozofiji LUTA kao što nam je i svo življenje zapravo LUTANJE od mila donedraga na putu prema apsolutu. I taj put i to lutanje je prilično bolno pa nije stoga za čuditi da sama knjiga i završava pjesmom Zašto ljubav boli jer je i ljubav takoder naspram uvriježenih predrasuda o sreći zapravo moment sveukupne životne patnje koje  se u kratkotrajnim predasima  oslobađamo kroz prijateljstvo, slučajne susrete, lijepe  doživljaje i zgode, kroz našu ljubav prema djeci ili  roditelje... Isto tako je signifikantno da knjiga otpočinje pričom Najbolje se nacvrckati i raspravom o pijanstvu nakon što su položeni fundamenti filozofije u priči o Isusu Nazarečaninu. I naizgled je riječ o sasvim suprotnim životnim opredjeljenjima da nije  istine da je i ovdje došla do izražaja  dalmatinska mediteranska duševna morfologija naše autorice koja je  svoje rasprave otpočela isto kao što je to Platon na primjer radio u svojim Zakonima navodeći Baudelairea da se  treba opiti  vinom , poezijom ili krepošću da ne bismo postali  robovi i mućenici Vremena. Tako Platon postavlja pitanja da li pijenje vina dovodi do veće žestine naslade, bolove, srdžbu i ljubav  i da li je istina  da vino isto tako pojačava  opažanje, sjećanje , mnijenje i umsko shvaćanje ...I konačno dolazi do zaključka da se čovjek i njegov karakter najbolje prepoznaju u vinu. Interesantno zar ne!!! Ali ova knjiga nije knjiga o pijanstvu i pjančevanju. Ovo je knjiga izuzetne suptilnosti osjećanja i mišljenja  koja donosi stajalište da je čitava ljudska struktura življenja u svijetu struktura koja se zasniva na igri straha ( str.84) Princip straha uvijek je funkcionirao od samih naših početaka jer se ljudi boje budućnosti  koje još uvijek nema. I u fundamentu moći također je sadržan strah ljjudi . '' A čim prozreš samu tu igru strah prestaje djelovati i nestaje u ništavilu  iz kojega je i potekao.'' (str84) Odatle vjera i vjerovanje koji su blagotvorni za našu dušu  i koji su znanstveno dokazani: '' Onaj koji doista vjeruje taj je zadovoljniji, sretniji, smireniji...Ništa neobično. Vjera je ugodna i udobna''. Ali da bi bila istinska ona otpočinje stavom : '' Virujen da si Duša, da si Ljubav i da u te mogu virovat.'' ( str.65) A vjeruje se Istini: '' Ipak dobro je znati da je istina tiha, jednostavna, nespektakularna. I nije u prošlom vremenu, ni u budućem  već jedino sada. Ona postoji i ne brine za sva  izokretanja po zavaravanim umovima''. Vjeruje se u poštenje. Tko poštuje sebe uči se voljeti (str.23) '' Tko voli sebe  osjeća u sebi svoj istinski dom i mir. Tko je miran u stanju je osjetiti i otpustiti boli bez da se izgubi u njima.'' ( str.23) Vjeruje se u život: '' Život se ne da smesti, život se ne da smesti umotvorinama  (str45) nego je autentičan , slobodan , istinski, geniun, iskonski  i praiskonski i odvija se u ciklusu geoloških epoha naše planete ali i u našem svakodnevnom bitisanju u kojem se pokazuje sva naša egzistencijalna drama svakodnevnice .....I konačno Biby vjeruje sebi  i iz te spoznaje o vastitome sebstvu za kojega ona kaže ''Bibi je odnosno ja sam mala  razmažene djevojčica'' (str.30) izvire i jedno mišljenje koje je podjednako duboko u svojoj biti kao što je i lijepo a to je da ona nema cipele za sebe ali se bosonoga bosa može sama nositi  (str.43) I kao što se sama nosi svijetom i vremenom tako sama i gradi taj svijet: ''Gradim mostove postavljanjem bezobraznih pitanja.'' I ja doista imam osjećaj da je Biby uspjela sagraditi jedan prelijepi most na magicusu  koji je premostio duboku i mutnu rijeku ali isto tako i spojio dva različita kraja i različite kulture pa nam je na taj način ostavila jedno  svjedočanstvo o ljudima ljubavi, ufanja i nade  ...kojih još uvijek ima!!!

Zlatan gavrilović kovač