Bhagwan Shree Rayneesh – Osho

1931 – 1990

               Indijski diplomirani filozof.

Doživljava mistično iskustvo i postaje duhovni učitelj.

Osho je jedan od najvećih prosvjetitelja našeg vremena.

Karizmom svoje ličnosti i genijem svog učenja stekao je milijune učenika širom svijeta, ali su ga i mrzile i progonile sve crkvene i političke institucije.

 BAGWAN SHRI  RANEESH -  OSHO

Indijski profesor filozofije rođen je 1931. godine. Doktorirao je na grčkom filozofu Heraklitu. U godini 1953. doživljava mistično iskustvo “prosvjetljenja” i postaje guru tj. duhovni učitelj. Sakuplja učenike i stvara centar duhovnog prosvjetljenja u Pooni – u Indiji. Mase iz cijelog svijeta hrlile  su  u Indiju da dožive susret s velikim učiteljem. 1981. prenosi svoj duhovni centar u Oregon – USA.

Rajneesh je posjedovao misterioznu privlačnu snagu također na Zapadu. Imao je u svijetu oko 4oo.ooo učenika, koje je posvetio i koji su se zvali saniasi (redovnici). Osho je u svom učenju zastupao oslobođenje od svih idola, vođa, ideologija, dogmi i vanjskih moralnih obveza. Posebno je poučavao razborit odnos prema osobnoj seksualnoj energiji i učio je njenu preobrazbu u spiritualnu energiju. On je dokinuo instituciju braka i proglasio slobodno prijateljstvo i partnerstvo. On je želio svojim učenicima  “dati smisao za individualnost i integritet, a ne da budu robovi nekog svećenika ili neke svete knjige.”

Njegovo učenje sadrži integraciju istočne mudrosti, sveopće filozofije i meditacione tehnike, koje je sam razvio.

Amerika nije shvatila niti prihvatila razvoj njegovog centra u Oregonu. Politička i religiozna javnost Amerike nije mogla tolerirati činjenicu, da sveučilišni profesori, književnici, umjetnici, političari, sinovi bogataša napuštaju svoja zvanja i odlaze u Oregon da budu njegovi učenici… Njegova misaona, religiozna i životna revolucionarnost postala je preveć poznata i preveć upadna – postala je izazov za etablirani stav prema životu… Stoga Osho 1985. napušta USA i nakon dužih putovanja po svijetu opet se vraća u Indiju sa iskustvom: “Samo  Indijac zna što je meditacija.” Ovdje je u Pooni nastavio svoj centar i umro 1990. god.

Osho  osobno nije pisao. Govorio je bez ikakvih skica, iz vlastite svijesti, što su njegovi učenici  snimali, prepisivali, štampali i prevodili. Njegovo je učenje zapisao u oko 6oo knjiga, koje su prevedene na oko 30 jezika. Ovdje navodim neka od njegovih poznatih djela: Rajneesheva Biblija, Psihologija Ezoterike, Meditacija, Pljesak jednom rukom, Umjetnost do samog sebe, A On je šutio (genijalno djelo o Isusu Kristu) …i dr.

U svom naučavanju rekao je slijedeće: “Moja poruka nije doktrina, niti filozofija. Moja je poruka određena alkemija i znanost transformacije…”  “Moje knjige neka vas vode dalje od onog što je rečeno. Ne vežite se na njih. One su samo mostovi. Ako ti svoju kuću gradiš na mostu tad si luđak. Prijeđi most i idi dalje…”

Njegova komuna u Pooni danas je također jedan od najvećih duhovnih centara svijeta i duhovna domovina ljudi iz skoro svih zemalja svijeta, koji tamo traže meditaciju, kreativni razvoj, odmor i prosvjetljenje.

 

Mato Mihić

« Bagwan je najeća inkarnacija nakon Bude u Indiji» Lama Karmapa « Osho je najopasniji čovjek od vremena Isusa Krista… Kad bi danas razapinjanje još bilo u modi, tad bi on već bio razapet na križu. Ali mi smo danas civilizirani, pa ćemo mu zabraniti boravak u ovoj i onoj zemlji. On je točno govorio o stvarima o kojima se nije odvažio govoriti nijedan čovjek. Ni ja sam ne bih imao snage govoriti ono, što je on rekao.» Tom Rabbins « Došao sam u Poonu, da čujem i osobno doživim velikog učitelja Bagwana. Ostao sam ovdje mnogo duže, nego sam planirao. U Evropi sam slušao velike učitelje Quardinija, Karla Rahnera, Ratzingera i mnoge druge. No kad bih ih uspoređivao sa Oshom oni mu nisu do koljena… Najviše sam fasciniran Oshovim otkrićem o pojavi, značenju i nauci Isusa Krista, što mi studij teologije na Zapadu nije dao. Osho ne nudi svojim učenicima samo znanje, on svojom ličnošću i snagom karizme također prenosi čudotvornu energiju koja čovjeka mijenja, prosvjetljuje i posvećuje.» Oscar Mueller – katolički svećenik

 

PRISUTNOST JEDNOG ISTINITOG DUHOVNOG UČITELJA, NJEGOVE GESTE, NJEGOVE OČI I RIJEČI KOJE IZGOVARA SADRŽE NEŠTO ŠTO DOLAZI S ONE STRANE  NAŠE ZEMALJSKE STVARNOSTI.         

                                                                                     -  Osho -

 

EGZISTENCIJA UVIJEK OSTAJE  ISTA TAJNA. MNOGI SU JE VEĆ ISKUSILI, ALI NITKO NIJE BIO U STANJU ODUZETI JOJ TAJNU. I NITKO TO NE ĆE BITI U STANJU. JER KAD JE ISKUSIŠ ONA JE NEIZRECIVA, I TI JE NE MOŽEŠ IZRAZITI RIJEČIMA I TEORIJAMA.

                                                                                      -  Osho -

 

BITI MOJ UČENIK ZNAČI BITI BUNTOVNIK. BUNTOVNIK PROTIV SVAKE TRADICIJE. BUNTOVNIK PROTIV SUMORNE PROŠLOSTI, BUNTOVNIK PROTIV SVEGA ŠTO JE MRTVO I BITI TRAŽITELJ ZA ŽIVOTOM…

BLAŽENSTVO NIJE IZVAN TEBE NEGO U TEBI. ŽIVOT POSTAJE SVEČANOST I AVANTURA KAD SHVATIMO DA BOG NIJE IZVAN  NAS NEGO U NAMA. TAD U ISTOM MOMENTU POČIMA POSLJEDNJI I NAJVIŠI PLES.

                                                                                       - Osho -

 

UVIJEK I UVIJEK TRAŽI SE OD LJUDI DA BUDU SAVRŠENI. TO JE LAŽNI POČETAK. ZAHTIJEVATI OD JEDNOG ČOVJEKA DA BUDE SAVRŠEN ZNAČI GURATI GA U LUDILO. SAVRŠENSTVO NIJE NEŠTO ŠTO SE MOŽE POSTIĆI. ONO JE PRODUKT SREĆE. NE ZABORAVI RIJEČ PRODUKT ! SAVRŠENSTVO SE NE MOŽE DIREKTNO POSTIĆI. ONO DOLAZI KAO SJENA BLAŽENSTVA. JA NE ZAHTIJEVAM OD TEBE: BUDI  SAVRŠEN ! JA TI KAŽEM: BUDI SRETAN !  A SAVRŠENSTVO ĆE DOĆI     

SAMO U SVOJE VRIJEME. SAMO NESRETNI LJUDI ŽELE SAVRŠENSTVO, SRETAN ČOVJEK TO NE TREBA.

I OVO JE JEDAN FUNDAMENTALNI ZAKON ŽIVOTA: ONO ŠTO SE MORA, TO SE NE DOBIVA.

ŽIVOT FUNKCIONIRA SLIČNO POPUT BANKARSTVA. BANKA  TI NIŠTA NE DAJE. AKO TI BANKU NE TREBAŠ, ONA IDE ZA TOBOM. EGZISTENCIJA JE UVIJEK SPREMNA DAROVATI, AKO JE NE TREBAŠ.

ČOVJEK KOJI STALNO TREBA ON JE PROSJAK, A EGZISTENCIJA NE VOLI PROSJAKE. SRETAN ČOVJEK JE CAR, A EGZISTENCIJA VOLI CAREVE. BUDI DAKLE SRETANI RADUJ SE, A NE VODI BRIGU O SAVRŠENSTVU. ONO ĆE DOĆI NEIZOSTAVNO…I KAD DOĐE, SAMO, TAD ONO IMA NEOBIČNU LJEPOTU…

TKO SE TRUDI LJUBITI SVOG BLIŽNJEG TAD JE TO LAŽNA LJUBAV.  SAM NAPOR ČINI JE LAŽNOM.                                                                                                                 -                                                                                       - Osho -

I ovako je dalje učio Osho:

ŠTO  JE  SLOBODA ?

Bagwan, upita ga jedan od učenika, mi moramo biti slobodni. Ali gdje završava sloboda i gdje počinje sebeljublje ?

O s h o :  Slobodu treba razumjeti. Sloboda je vrlo delikatna i vrlo suptilna stvar. Za razumijevanje pojma slobode treba ići u dubinu, jer govoriti o slobodi znači govoriti o Bogu.

Veliki mislilac Mahavira nije govorio o Bogu, njemu je bilo dovoljno govoriti o životu i slobodi kao sinonimu za Boga. Za njega je sloboda drugo ime za Boga.

Vi morate shvatiti tri stvari. Prvo, postoji prva vrsta slobode : to je sloboda od.  Dijete želi biti slobodno  od svojih roditelja. Rob želi biti slobodan od svog gospodara. To je   «sloboda od«. To je reakcija. To je EGO, koji se želi dokazati. I ja ne tvrdim, da je to pogrešno. Vi morate biti sposobni zapaziti dvije različite nijanse slobode.

Ako težite za  «slobodom od» tad ćete prije ili kasnije pasti u jednu drugu jamu, jer je ona reakcija, a ne razumijevanje. Tako je bilo sa svim revolucijama prošlosti. Godine 1917. revoltirale su siromašne mase u Rusiji protiv cara. Htjeli su se osloboditi  o d    cara. I kad su postigli oslobođenje, narod je porobljen od nečeg drugog, jer nije imao pozitivnu predodžbu o slobodi. Njihova je ideja o slobodi bila negativna. Jedina težnja naroda bila je osloboditi se od cara. Narod nije predvidio, da mu ne će ništa koristiti osloboditi se od cara. Mase nisu slutile da iza svrgnutog cara stoji drugi car.

U trenutku, kad se oslobodite starog cara, pojaviti će se novi car, koji će biti još moćniji i agresivniji. I novi će car stvoriti još jače ropstvo, jer novi će car znati, da se vi možete pobuniti. Vi ste se pobunili protiv starog cara, stoga će novi morati sagraditi bolju i jaču zgradu ropstva, da se više ne biste mogli pobuniti. On će biti vrlo oprezan

Tako je bilo u Rusiji. Staljin se pokazao većim carem od svih careva zajedno. On je masakrirao i ubio više ljudi nego svi carevi zajedno. Sam Ivan Grozni nije bio tako grozan kao Josip Staljin.

Staljin nije pravo ime – taj nadimak dao je narod. «Staljin» znači  «čovjek iz željeza.»  Dokazalo se je da taj nadimak označava čovjeka bez srca.

Čovjek, koji je uistinu jak nije bez srca, jer bez srca čovjek je mašina. Stvarna jakost istovremeno je mekana kao list lotosovog cvijeta.

Ali Staljin je bio samo željezo, robot – bez srca, bez osjećaja, bez ljubavi. On je ubio milijune Rusa; on je donio dosad najveće  ropstvo u povijesti. Sam Adolf Hitler zaostaje za njim.

Adolf Hitler je stvorio koncentracioni logor, ali Staljin je cijelu zemlju učinio koncentracionim logorom. Cijela je Rusija postala ništa drugo nego koncentracioni logor. Svaki je pojedini čovjek bio kontroliran. Ti nisi mogao iskreno razgovarati sa svojom ženom, jer te je ona mogla denuncirati. Ti nisi mogao govoriti sa svojom djecom, jer djeca su bila članovi omladine i mogu te denuncirati. Djecu i žene se uvjeravalo, da je komunizam jedina vrijednost, kojoj treba sve žrtvovati. Djecu se učilo kontrolirati i prisluškivati njihove majke i očeve i prijaviti ih, jer komunizam je Bog kojem treba sve biti žrtvovano. Cijela je zemlja postala koncentracioni logor.

Ljudi, koji su revoltirali protiv cara, pali su u ralje i kandže jednog mnogo opasnijeg cara. I Rusija je postala jedina zemlja, gdje nije postojala nikakva šansa za novu revoluciju. Činilo se nemogućim, da Rusija doživi novu revoluciju.

Kad dakle čeznete za  «slobodom od»… npr. od društvenog uređenja, tad ćete pasti u jamu jednog drugog uređenja. Vi ćete postati Hippies ili nešto drugo.

Kad pokušate napustiti jedno ropstvo obavezno ćete pasti u jedno drugo, jer vi ste u svojoj nutrini programirani za ropstvo. Vi možete mijenjati samo gospodare, ništa drugo!

Kršćanin može postati Hinduist, Hindu može postati Musliman , Musliman može postati Židov – tu nema nikakve razlike. Ti mijenjaš samo gospodare, ali ostaješ isti. Prije si bio ovisan o hinduističkom svećeniku, a sad ovisiš o kršćanskom svećeniku. Prije si ovisio o Kuranu, a sad ovisiš o Bagavat Giti ili Bibliji, ali ovisnost je ostala. To nije prava sloboda. «Sloboda od» nije istinita sloboda.

Zatim postoji jedna druga vrsta slobode: « Sloboda za «, koja je mnogo bolja od prve vrste slobode. Prva je negativna. Druga je pozitivna: želim biti slobodan, da bih nešto učinio. Ti želiš npr. biti slobodan od obitelji, jer voliš glazbu ili znanost. Ti nisi protiv obitelji, ali ti voliš glazbu, a obitelj ti stavlja prepreke – i stoga napuštaš obitelj. Kao umjetnik možda ćeš morati biti prosjak, a nikad bogat, jer društvo ne cijeni umjetnost. Društvo ne treba glazbu, ono treba oružje. Ne treba liriku, nego atomsku bombu. Društvo treba vojnike, a ne redovnike i svećenike !

Ako se dobro penješ na ljestvama uspjeha tvoji će se roditelji radovati – iako te ljestve ne vode nikud. Ako si jednog dana postao predsjednik države i popeo se na najvišu prečku ljestava, bit će ti jasno: ti si postigao najvišu točku i tad imaš osjećaj kao da je sav život bio besmislen – jer ljestve ne vode nikud. Ti stojiš negdje u zraku. Ti nisi došao nikud.

Ali je teško priznati, da je to bio lažan put, jer oni, koji to nisu postigli, vjeruju da si ti postigao nešto veliko. Priznati istinu zahtjeva veliku hrabrost.

To je učinio Buda, kad se je odrekao kraljevskog prijestolja. On je shvatio: «To je beznačajno.» To je učinio također Mahavira. To je učinio Isus, kad tako radikalno odbio u pustinji sve ponude đavla. Ali to su hrabri ljudi.

Ako želiš biti glazbenik ili pjesnik, tad budi! To je druga vrsta slobode i ti ćeš u najmanju ruku osobno biti sretan, jer slijediš svoju osobnu želju, a ne želju nekog drugog.

Ako nešto intenzivno želiš, tad čini to i žrtvuj se, bez obzira na veličinu žrtve. To je druga vrsta slobode: «Sloboda za«  U prvom slučaju radi se o tipu čovjeka, koji želi biti političar. Drugi je tip čovjek, koji želi postati pjesnik slikar, umjetnik ili znanstveni radnik. Prva je sloboda negativna, druga je pozitivna – ali znaj, to su samo aspekti iste stvari.

Ali prava sloboda je sloboda treće vrste – to je transcendentalna sloboda. Što je to ?  Ona nije  «od» niti «za», ona je naprosto sloboda. Ona nije protiv nekog – to nije reakcija, niti želi stvarati budućnost, ona nema cilja. Čovjek se naprosto raduje, time što je to što jest. I to je dovoljno!

„Sloboda od“ odgaja političare, reformatore, socijalne radnike, komuniste, socijaliste, fašiste. «Sloboda za» proizvodi umjetnike, slikare, pjesnike, plesače, glazbenike. A treća sloboda proizvodi redovnike (saniasin), svećenike, duhovne ljude, one koji su stvarno religiozni.

Tvoje pitanje glasi: Mi moramo biti slobodni. Ali gdje završava sloboda i gdje počinje samoljublje ?

Prve dvije vrste slobode su područje samoljublja i egocentrizma. Prva «sloboda od» je vrlo egoistična, jer se mora boriti protiv nečeg. Ona je nasilna. Ona mora biti neposlušna, ona je rušilačka, ona uvijek nastupa protiv  status quo. Ona treba jaki EGO.

Druga «sloboda za» ima također EGO, ali on nije tako grub, on je suptilniji. Glazbenik ima također EGO, ali blaži i mekši. Pjesnik ima također EGO, ali je on drag, ljubak, nije tako otrovan, kao prvi. Ali obadvije su slobode čisti EGO.

Samo treća vrsta slobode – čista sloboda – koja nije niti «od» niti «za», ne poznaje EGO, nikakvo samoljublje, jer ova treća sloboda pojavljuje se samo, kad je EGO razriješen. Treća sloboda zahtjeva neophodno nestanak EGA.

Potrebno je shvatiti, što je EGO da bismo postigli treću slobodu.

Promatraj kako funkcionira EGO. Nije neophodno boriti se za nešto niti boriti se protiv nečeg. Samo je jedno neophodno: promatrati i biti svjestan kako funkcionira EGO, zapažati njegov mehanizam. I polako, sasvim polako, kroz ovu će svjesnost EGO jednog dana iščeznuti. Jer EGO  može egzistirati samo kroz nesvjesnost. Kad nastupi svjesnost i svetost tad nestaje EGO kao tama kad se upali svjetlo. I tad nastupa prava sloboda. Ova sloboda ne poznaje EGO.

Ova je sloboda ljubav, i ova je sloboda Bog. Ova je sloboda mir i istina. U ovoj slobodi ti egzistiraš u Bogu, Bog egzistira u tebi. Tad ne možeš ništa učiniti krivo, jer ti si utjelovljenje vrline Tad je i samo tvoje disanje meditacija. Tad je i tvoje hodanje poezija. Tad je tvoje tiho sjedenje ples. Ti si tad blagoslov svijetu. Ti si blagoslovljen.

BOGAT   IZNUTRA   I   IZVANA

 

Čovjek bi trebao izvana i iznutra voditi jedan bogat život. Nije potrebno birati. Nutrina nije protiv vanjštine, oni spadaju istom zajedništvu.

Da biste iznutra bili bogati ne trebate izvana biti siromašni. I ako ste izvana bogati, ne trebate prestati biti bogati također nutrinom. Ali dosad je bilo tako: Zapad je izabrao jednu stranu – teži samo vanjskom bogatstvu! Istok je izabrao drugu stranu – budi bogat samo u nutrini! Obadvoje je jednostrano. Zato su Istok i Zapad patili i pate još uvijek. Ja vas učim savršenom bogatstvu. Budite izvana bogati pomoću znanosti i obogatite svoju nutrinu pomoću religije ! To će vas učiniti da budete cjelovite individue.

I reče dalje veliki Bagwan – Osho:

 

Posve se slažem sa Adamom Smith i sav sam protiv Karla Marxa !

Ljudi trebaju slobodu. Najbolja je ona vlast, koja najmanje vlada. To je kapitalizam. Komunizam može egzistirati samo u klimi diktature. Socijalizam nikad ne može biti demokratičan. Socijalizam i komunizam žele čovjeku nametnuti određeni sistem.

Sam pojam jednakosti je kriv, neljudski, neistinit i neznanstven. Ni dva čovjeka nisu jednaka. Ljudi su različiti. Njihove sposobnosti, inteligencija, njihovo tijelo, njihovo zdravlje, njihova strast, njihova ljepota, njihova bića – sve je različito. I sam Bog smatra da je to dobro. Različitost obogaćuje život. Različitost daruje čovjeku individualnost i jedinstvenost. Ja nisam za jednake šanse za svakog, ali vas molim da me razumijete. Iste šanse za svakog, ali zašto? Iste šanse da bi razvio svoj nejednaki potencijal. Iste šanse, da bi bio različit.

Komunizam je nakazni fenomen. On uništava čovjekovu slobodu u ime jednakosti…Komunizam stvara tupe i neaktivne ljude. Nitko se ne osjeća slobodnim, da bude ono što jest – stoga iščezava radost življenja. Nitko nije radostan raditi za druge. To je neprirodno i neljudski.

Kad čovjek radi za sebe, svoju ženu i svoju djecu, on radi s oduševljenjem, a tko može oduševljeno raditi za državu? Država je apstrakcija. Nitko ne može ljubiti državu. To je razlog zašto su ljudi u Rusiji i Kini tako bezvoljni. Njihov život ne zrači dugine boje!

Ja sam za to da se Istok «pozapadnjači», jer to ne znači ništa drugo nego da se modernizira: više tehnike, više znanosti, više industrije.

Ali je najveći problem, što je razum Istoka protiv modernizacije. Njihove stare tradicije jesu blokade, koje ga sprječavaju. Razum Istoka je programiran, da učini samoubojstvo. I ljudi Istoka vjeruju, da zastupaju veliku kulturu, velike vrednote i velike ideje. A sve je to glupost! I ovaj mentalitet ne može razumjeti modernu eksploziju znanosti, kojom je moguće našu planetu pretvoriti u stvarni raj.

Treba uništiti staru strukturu razmišljanja. Ljudi me u Indiji pitaju: «Kako ćeš pomoći osloboditi Indiju od ovog siromaštva ?» 

Upravo tako, jer ja ne želim siromasima poklanjati odjeću; ne radi se o milosrđu, nego se radi o promjeni vaše svijesti. Ali tad nastaje problem: upravo će me ovi ljudi  najviše mrziti.  To je paradoks života.

Sve što ja kažem to je protiv njihovih shvaćanja, njihovih tisućgodišnjih okamenjenih ideja. Stoga ovdje, kod mene u Puni, nema mnogo ljudi iz Indije.

 

I reče dalje Osho:

Temeljna je zabluda, što čovjek dosad nije akceptiran u svojoj cjelini. Zapad je promatrao samo tjelesno područje, a zanemario je dušu. Kultura Zapada usmjerena je prema vanjštini, a Istoka prema nutrini. Istok nastoji živjeti samo kao duša, a Zapad samo kao tijelo. Zapad je bogat i bit će stalno bogatiji i udobniji. Zapad zna živjeti, ali jer je zanemario dušu nastaju velike unutarnje napetosti. Zapad je vanjštinom bogat, ali je u nutrini siromašan. Istok želi meditirati, moliti, tražiti istinu u nutrini, ali time zanemaruje vanjštinu. Stoga je on vanjštinom siromašan, a bogat u nutrini.

No, to je život samo polovine i zato nastaju patnje. Krug ne može biti zatvoren dok obje strane nisu ispunjene. Ti nisi samo duša niti samo tijelo, nego jedinstvo oba.

Čovjek budućnosti ne će  biti u starom indijskom smislu samo religiozan, niti u zapadnom smislu samo materijalist. Novi će čovjek biti totalan i cjelovit: religiozan i isto tako materijalist, i još nešto više. To je vizija novog čovjeka. Moji su učenici početak tog čovjeka!

 

I ovako je dalje učio veliki Bagwan – Osho:

U hinduističkoj svetoj knjizi BAGAVAD GITA  bog Krišna želi motivirati svog učenika Arjunu za rat. Arjuna mu odgovara. «Ja ne vidim nikakvog smisla, da ubijam mnoge ljude. Samo za ovo kraljevstvo ubiti milijune ljudi smatram besmislenim. I oni, koje trebam ubiti moji su prijatelji, rođaci; zajedno smo odrasli…Moja braća, što više moj učitelj stoji na drugoj strani…!»

«I Arjuna reče: Bolje je da sve ovo zaboravim. Za koga trebam živjeti nakon tog, kad poubijam sve lijepe ljude, koje sam tako volio i poštivao? Kakav zgoditak imam iako pobijedim? Ja ću se osjećati krivim i nikad više ne ću moći biti sretan. Ja idem radije u šume meditirati  i raditi na samom sebi, jer sve ovo smatram beskorisnim apsurdom !»

Arjuna nije htio ratovati, ali Krišna ga je na koncu uvjerio. I njegova je cijela argumentacija kružila oko ove jedne točke: «Odluka ne leži kod tebe, nego je Bog već sve odlučio.»

Sve religije svijeta činile su isto to, samo drugim riječima: One su ljudima oduzimale slobodu. Vjera u sudbinu znači smrt tvoje slobode.

 Tko vjeruje u sudbinu taj živi mehanički, on je samo mašina. On nije čovjek i ne živi svoj vlastiti život. Ja se ne slažem s Krišnom. U principu on jednostavno prenosi odgovornost na nekog tko se zove Bog. Ako egzistira ovaj «netko» to nije istiniti Bog, jer Bog ne bi činio takva zlodjela i ne bi čovjeka reducirao na životinju…

Postoje religije, koje odbacuju predodžbu o Bogu, kao npr.  Budizam i Jainizam. Ali one nisu mogle odbaciti predodžbu da je život predodređen i tako su pronašle nešto novo.

 One su govorile o prošlim životima i stvorile su filozofiju o karmi: Tvoje je karma stvorena od tvojih prijašnjih života i to ne od jednog prethodnog života, nego od svih tvojih prijašnjih života. Ti si živio već tisuće života i oni određuju ono, što si ti danas, i ne ovisi o tebi ono što si ti danas. Prošlost je odredila tvoju današnjicu i odredit će tvoju budućnost. (Nešto malo drugačije govori o tvom udesu kršćanska dogma o Istočnom grijehu!). I ti uvijek čuješ kako se ova igra ponavlja već stoljećima – samo pod različitim imenima.

Hegel, jedan od najvećih filozofa, odbacuje predodžbu o prošlim životima, jer po kršćanskoj, islamskoj i židovskoj filozofiji postoji samo jedan život; dakle mora odlučiti ili Bog ili je život sloboda. I svu odgovornost prebaciti na Boga, to Hegel nije mogao, jer je bio logičar i velik filozof. On nije mogao shvatiti, zašto bi Bog trebao odlučivati o tom, tko će od nas biti Buda ili Krist. To je za njega bila čudna igra. I zašto bi Bog trebao uvijek ponovo igrati istu igru? Milijuni ljudi vode tako mizeran život i da li je Bog odredio da njihovi životi trebaju biti takvi ? Jesu li oni, koji su sretni programirani za sreću? Ali po kojim kriterijima odlučuje Bog tko treba biti sretan, a tko nesretan ? Budisti imaju na to pitanje barem donekle racionalan  odgovor: Tvoji prošli životi!

Hegel se odlučio za  P o v i j e s t. Povijest je za njega ono, što je za druge Bog. Kod njega je povijest ona, koja određuje sudbinu. Ne prošlost pojedinca, nego kolektivna prošlost društva određuje sudbinu. Za njega povijest igra ulogu Boga i nadoknađuje filozofiju karme.

Potom je došao Karl Marx, Hegelov učenik, i on je rekao: Nije povijest, nego struktura društva! Društvo, klasna borba određuje sudbinu! Svi se oni slažu u jednom: Netko drugi nosi odgovornost! Taj može biti Bog, povijest, karma, društvo. I svi tvrde: Ti nisi slobodan!

U ovoj točki ja se ne slažem sa svim ovim tradicijama. Čovjek je posve slobodan! Čovjek se rađa kao slobodno biće i ako hoće živjeti u okovima tad je to također njegova slobodna odluka, kao što je njegova slobodna odluka, ako želi živjeti u zatvoru. U stvari njemu je otvoren sav multidimenzionalni život i on je slobodan da raste u svakom željenom pravcu. Čovjek je posve slobodan, ali ova sloboda donosi veliku odgovornost. Ako si slobodan tad si po prvi put odgovoran, i sve što činiš, zahtjeva tvoju svjesnost. Ti moraš biti budan i biti svjestan o svemu što činiš, što misliš, što sanjaš, jer i sami tvoji snovi utječu na tvoj život.

S jedne strane osjećaš odgovornost stvarati samog sebe, kao tešku zadaću; ali s druge strane biva ti posve lako, jer ako nešto ide u krivom pravcu ti to možeš popraviti. Sve što činiš možeš zaustaviti i opet ponovo započeti, ti možeš prošlost izbrisati (činom samospoznaje, priznanja i kajanja – o.p.) i ponovo započeti.

Postati moj učenik znači prekinuti prošlost: sve što si bio – komunist, katolik, hindu, musliman – ti ostavljaš iza sebe. Ti prekidaš sa prošlošću i počinješ posve od početka. To je ponovno uskrsnuće – umiranje i ponovno uskrsnuće!

Prošlost umire i oživljava nešto posve novo; i ovo novo nema ništa zajedničko s prošlošću, nije nastavak prošlosti.

Čovjek – to su ljestve. Donji dio ljestava stoji na zemlji, u svijetu, a gornji dio usmjeren je prema raju. Ove ljestve imaju mnoge prečke, i tri su veoma važne. Sve prečke mogu se svrstati u ove tri kategorije.

Prve tri kategorije su seksualnost; one su vrlo blizu životinjskog svijeta. To je donja prečka. Druga kategorija prečaka točno je sredina – ja to nazivam ljubav. Ljubav te čini čovjekom: ti si nadvisio stadij životinje, ti nisi više životinja. Ljubav ti daje prvi okus čovječnosti. Treća najviša kategorija jest MOLITVA. Molitva te čini božanskim bićem. To su tri temeljna stupnja: životinja, čovjek, božansko biće.

Pretvaraj životinju u sebi u čovjeka, ali nikad ne zaboravi, da također i čovjek mora biti transcendiran. Seksualnost je biološka, fiziološka, kemijska potreba. Ljubav je psihološki, duševni fenomen, a  MOLITVA i MEDITACIJA je spiritualnost.

U čistoj seksualnosti iskorištavamo drugog kao sredstvo za cilj. Uzimamo koliko možemo. Ljubav je suprotnost od tog: sve dajemo, što imamo, ne koristimo drugog kao sredstvo, nego ga volimo takvog kakav jest. Tko stvarno voli, taj ima veliko poštovanje prema drugom.

U odnosima, koji se temelje samo na seksualnoj sklonosti, ostaje naglašen  «JA» i «TI». Iz tog odnosa nastaje stalna borba, ali ne nastaje pravo zajedništvo, niti prava komunikacija . to je ništa drugo nego iskorištavanje. Oba partnera igraju političku igru, želi jedno nad drugim gospodariti, želi se drugog reducirati na stvar, na roba.

Na cijelom svijetu, u tako velikom broju, nazivi  «bračni drug» i «bračna partnerica» postaju stravični pojmovi. Muž i žena stvaraju od braka instituciju i pretvaraju svoj život u ludnicu. Oni umnažaju djecu i time nažalost njihova ludnica postaje još većom. Da bi preživjeli oni taktiziraju i prave kompromise, ali njihovi su životi bez glazbe… Prema vani oni pokazuju osmjeh, ali skrivaju svoje suze i svoje rane.

Ljubav poštiva drugog. U ljubavi brak nije institucija, muž i žena su ljubavnici. U pravoj ljubavi muž otkriva misterij žene i obratno.

 To je intenzivno, intimno zajedništvo, gdje se međusobno dijele jadi života, ali ne postoje težnje za posjedovanjem i vladanjem.

Ljubav je točno središte između seksa i molitve. «Ja» i «Ti» mogu međusobno komunicirati i voditi dijalog. Dijalog može nastati samo između dvoje slobodnih ljudi.

Kad postaneš čovjek meditacije tad se događa nešto najviše: «Ja» i «TI» se ujedinjuju. I kad «Ja» i «Ti» nestanu tad slijedi transcendiranje. I ova transcendencija je molitva. Tad ljubavnik postaje prozor za vječnost. Ti se razrješuješ u ljubavniku i zaključuješ, da si načinio skok u totalitet. I tako ljubav postaje vrata prema Bogu.

Čovjek tek tad otkriva svoju dušu, ako svoju seksualnost posve transformira u molitvu.

Čovjek je u svom životu na hodočasničkom putu od životinje do božanskog bića!

                   ZORBA  I  BUDA

 

Ovo je moja poruka čovječanstvu: Stvorite novog čovjeka, integralnog čovjeka!

Buda nije cjelovit, a Grk Zorba nije također savršen. Obojica su samo polovine. Ja volim Zorbu i volim Budu. Ali kad se zagledam u nutrinu Zorbe tad u njemu nešto nedostaje: on nema dušu. Kad se zagledam u Budu, tad opet nešto nedostaje: on nema tijelo.

Ja učim veliku sintezu: Sintezu Zorbe i Bude. Povezanost Zorbe i Bude. Povezanost neba i zemlje, povezanost vidljivog i nevidljivog, ujedinjenje svih suprotnosti: muža i žene, noći i dana, ljeta i zime, seksa i mistike. Samo iz ovog sjedinjenja nastat će nov čovjek. Moji su učenici prve zrake ovog novog čovjeka, homo novus.

                   SAD  ILI  NIKAD

(iz knjige  «Unio mistica»)

 

Prošlo je 25 stoljeća otkad je živio Buda i 20 stoljeća od Isusa iz Nazareta. Opet se približava povijesni trenutak kad će sva prošlost izgubiti svoje značenje. I kad prošlost izgubi svoj smisao tad ćeš biti slobodan: i ti možeš koristiti ovu slobodu za svoj rast prema visinama o kojima ne možeš sanjati.

Dolaze nova, velika vremena, pripravite se za njih!

Tradicionalisti ne mogu shvatiti što se događa  ovdje i u mojim komunama. Oni nemaju oči, da vide, ni srce da osjete. Oni imaju samo stara, mrtva shvaćanja, po kojima me prosuđuju. Vrednote, koje oni nude, postale su beznačajne.

 Ja stvaram nove ljude, donosim nove vrednote, ja stvaram novu budućnost. Oni žive u prošlosti i ne shvaćaju budućnost, koju ja želim donijeti na zemlju.

Moji učenici ne pripadaju prošlosti, oni ne reprezentiraju nikakvu tradiciju. Oni pripadaju budućnosti. Oni pripadaju nečemu što će tek nastupiti, a što još nije nastupilo. Stoga ne postoje kriteriji po kojima se njih može prosuđivati i stoga će oni biti neshvaćeni.

Ja sam stalno kamen spoticanja, jer ljudi imaju svoje predodžbe, koje pripadaju prošlosti. Ja stvaram prostor za budućnost.

                   ZADOVOLJNA   SVINJA

 

Ti moraš razumjeti slijedećih pet kategorija. Prvo: pojam zadovoljna svinja nema ništa sa svinjama. Ove se kategorije odnose na čovjeka.

Zadovoljna svinja je netko, tko živi nesvjesno, tko samo vegetira bez svjesnosti – i stoga nije nikad nezadovoljan. Nezadovoljstvo zahtjeva određenu količinu svjesnosti.

Da bi osjetio bol moraš biti svjestan. Stoga se pacijentu pri operaciji daje narkoza, da bi pao u komu. Zadovoljna svinja je onaj tko živi kao robot, kao lešina, koja se kreće, koja jede, radi, zaljubljuje se, rađa djecu i umire, a da si nikad ne doziva u svijest, što on zapravo čini.

U drugu kategoriju spada nezadovoljna svinja. Takav je čovjek još 99 % nesvjestan, ali je prisutan jedan posto svijesti. Njega obasjava prva zraka svijesti: on postaje od vremena do vremena svjestan o patnji, boli i strahu života. Ljudi odbacuju ovo drugo stanje i radije žive posve nesvjesno. U prvoj kategoriji žive materijalisti, po motu: Ne misli, ne uranjaj u nutrinu, ne meditiraj, ne budi svjestan – svjesnost je opasna! I ako se ponekad pojavi svijest o smislu življenja, koja te uznemiruje tad uzmi drogu ili se napij. Postoji alkohol i druge droge, koje će te umiriti i povratiti u stanje nesvijesti.

Nezadovoljna je svinja netko tko se je upravo probudio iz narkoze.

Nezadovoljna svinja je onaj, tko se je probudio iz narkoze života, tko postaje čovjekom. Bolno je biti čovjek, a ostati svinja to je bezbolno. Milijuni su se odlučili ostati svinje.

I kad uslijedi nezadovoljstvo, tad si na putu postati religiozan; to je prvo približavanje Bogu.

Treće stanje jest nezadovoljni Sokrat. Ti si postao svjestan da je život patnja. Ti si sad raspolovljen. Ti si dvojak. Patnja je tu i ti si tu. Život postaje nesnošljiv, jer se pojavljuje tisuće boli. Ti moraš nešto poduzeti – ili ćeš se vratiti nazad i postati svinja ili će se početi kretati prema  Budi ili Kristu.

Nezadovoljan Sokrat se nalazi na raskršću. Sasvim duboko u njemu živi svinja. Na njegovom vrhu živi Krist. Nezadovoljan Sokrat nalazi se točno na sredini mosta.

I moguć je pad nazad, jer staro je u tebi čvrsto, a budućnost je nesigurna. Ti ne znaš, što je pred tobom, ali jedino znaš: tako kako si prije živio bilo je bezbolnih momenata. I zašto se ne vratiti nazad ?

Upravo na ovoj točki ljudi se počinju interesirati za droge. To je pad i povratak ! Tko se ne odluči poći prema Kristu ( ili Budi)  odlučuje se za alkohol i druga opojna sredstva. I nijedna vlast ne može ljude odvratiti od alkohola, jer oni uvijek nalaze sredstva i putove. Život je besmislen i želi se sve zaboraviti. Ti ćeš biti ili Krist ili svinja. Ti ne možeš ostati na sredini mosta.

Četvrto stanje je stanje zadovoljnog Sokrata. Ti ideš naprijed, a ne nazad. Ti postaješ uvijek više svjestan i uvijek više uranjaš u meditaciju. Tvoje mišljenje postaje vrstom meditativnog stanja.

Peto stanje: Nikakvo zadovoljstvo, nikakvo nezadovoljstvo – niti svinja, niti Sokrat ! Sve je iščezlo, od sanjani su svi snovi. Niti svijest niti nesvijest – događa se nešto novo – TRANSCEDENCIJA.

 Ljudi, koji prakticiraju ZEN – meditaciju to nazivaju prirodnim čovjekovim stanjem – ti si slobodan od svake prljavštine, od svake prašine, od svakog otrova prošlosti i sjećanja, slobodan od svih utjecaja. Ti si došao kući.

Svinja je posve nesvjesna, prirodni čovjek meditacije posve je svjestan; između tog nalaze se ostala tri stanja. Misli i ustanovi, gdje se nalaziš i odatle pođi na put. Sve što trebaš jest hrabrost. Nazad pasti moguće je samo iz straha. Hrabrost i odvažnost je najvažnija religiozna osobina. Ona je važnija od istine i od svega na svijetu. Jer bez hrabrosti ništa ne možeš postići – niti istinu, niti ljubav, niti Boga.

                        V E L I K A     Š A N S A

Čovjek će umrijeti ili će se obnoviti – nema drugog izbora. Stari čovjek ne može nastaviti tako živjeti. Stari je čovjek sve priredio za svoje samoubojstvo. Treba se roditi nova svijest i čovječanstvo će poći u novom smjeru. Moj rad jest priprema pri rađanju novog čovjeka.

Novi čovjek ne će biti niti Indijac, niti Nijemac, niti Kinez. Novi čovjek ne će biti niti kršćanin, niti hinduist, niti musliman. Novi čovjek ne će biti niti crnac, niti bijelac… Novi će čovjek biti posve drugo životno biće. Ja radim na buđenju novog čovjeka. Manjina dosad transformiranih bit će glasnici i sjeme za nastanak novog čovječanstva.

L J U B A V    J E D I N A    N A D A

Ljubav nije samo nada svijeta, nego jedina nada. Dosad je čovjek živio bez ljubavi. Sve ustanove, sve kulture i sve religije, koje su se pojavile na ovoj zemlji, govorile su o ljubavi, ali su živjele bez ljubavi. U prošlosti se mnogo govorilo o ljubavi, ali strukture, koje su stvorile društvo, u potpunosti su protiv ljubavi. Društvo je usmjereno prema ratovanju, i takvo društvo može samo govoriti o ljubavi, ali ne živi ljubav.

Danas smo dosegli vrhunac ove užasne i glupe strukture mržnje. Novi čovjek treba se roditi s novim srcem i novom dušom – a miris ove duše bit će ljubav.

Društvo, koje živi bez ljubavi orijentirano je na novac, moć, konkurenciju. Društvo bez ljubavi živi po propisima i vjerskim pravilima. Ova pravila dijele čovječanstvo i svako dijeljenje vodi ratu.

Čovječanstvo se osposobljavalo i sve pripremilo za globalno samoubojstvo. To je baština povijesti. Pojedini Alexandri, Napoleoni, Staljini, Hitleri i MaoCetunzi stoljećima su na tom radili. Sad je san ispunjen. Mašinerija uništavanja dosegla je svoj vrhunac. Samo je ljubav sredstvo spasa !

Pod ljubavlju podrazumijevam ispunjeno srce. Za mene ljubav nije samo odnos. Odnos, kojeg nazivamo ljubav, samo je udaljeni eho prave ljubavi. U stvari ljubav nije odnos, nego   ž i v o t n o   s t a n j e ; ne ljubim, nego sam ljubav. Uvijek, kad govorim o ljubavi, znajte: Ja govorim o stanju ljubavi. Da, odnos je divan, ali odnos postaje nestvaran, ako niste postigli stanje ljubavi. Tek tad odnos nije više samo varka. Ljubav je u principu stanje života.

Ova ljubav ne nastaje, ako se u nekog zaljubite. Ova ljubav nastaje, ako pođete u svoju nutrinu. Ne padanjem, nego uspinjanjem. Čovjek je ljubav, ako je njegovo biće smireno. Ljubav je pjesma njegove tišine. Isus je ljubav – ne ljubav prema određenom čovjeku, nego naprosto ljubav. Njegova klima je ljubav. Ona nije usmjerena na nekog određenog, ona ide u svim pravcima.

 Svatko tko se približi Isusu ili Budi osjetit će ljubav, bit će od nje obasut i osjećat će se u njoj uronjen. Ljubav ne postavlja nikakve uvjete. Nikakav ako i ali… Ljubav nikad ne kaže: «Ako ispuniš ove     uvjete, tad ću te voljeti.»   Ljubav je kao dah: kad dišeš, osjeća se ljubav.

 Nije važno, tko ti se približi: Grješnik ili svetac. Svatko tko je u tvojoj blizini osjeća vibraciju ljubavi, on se osjeća sretnim.

Ljuba je bezuvjetno davanje – ali samo oni mogu davat, koji  i m a j u !

Čovjekova je misteriozna osobina, da on stalno daje stvari, koje nema. Vi stalno dajete ljubav, a vi je još nemate. I vi druge stalno molite za ljubav, koju oni još uopće nemaju. Prosjak moli prosjaka ! Ljubav se mora najprije pojaviti u dubini tvog bića. To je kvaliteta samoće, sretne i radosne samoće. To je kvaliteta ličnosti i tišine. Čista svijest jest prostor u kojem se pojavljuje ljubav. U tebi je velika radost. Ona je teška kao oblaci, koji su puni kiše: oni se moraju istresti, ispadati i osloboditi se tereta. Kad se ljubav pojavi u tišini srca, ona se želi dijeliti…

I čovjek kojem daruješ ljubav, ništa ti nije obvezan. Mnogo si više ti dužan njemu, jer ti je omogućio, da se odteretiš, jer je s tobom podijelio ono, što te je opterećivalo. I ekonomija ljubavi kaže: što više daješ, tim više imaš, jer u svom tihom biću ti si povezan s oceanom, s  božanskim izvorom.

Da, ljubav je jedina nada svijeta!

Čovječanstvo se mora odlučiti. To je pitanje života i smrti. Rat je smrt, a ljubav je život.

Okupljajući ovdje svoje učenike, ja dozivam u život jednu novu dimenziju. To je početak posve novog čovjeka.

Stoga stare tradicije neće moći razumjeti, što se ovdje događa. One za to nemaju kriterije. Tako je nov ovaj eksperiment ! Da, u prošlosti su se pojavljivali ljudi kao Buda, Krišna, Kabir, Krist, Zaratustra – ali samo kao pojedinci. Danas pojedinci nisu dovoljni. Svijetom vlada mržnja – i jedan Buda bio bi samo čajna žlica šećera, koja ne bi mogla izmijeniti ukus mora. Mi trebamo tisuće Buda. Ja nemam interesa za kršćane, nego za Kriste ! Mene ne zanimaju budisti, nego Bude !

Ja ovdje ne želim stvarati vjernike, nego individue, ličnosti koje ljube i meditiraju. Ljude, koji su tihi i sretni, da svuda, gdje se nalaze tjeraju tamu.

Novi će čovjek biti otvoren i iskren. On će biti autentičan, on ne će biti farizej. On ne će živjeti za ciljeve, on će živjeti OVDJE I SAD ! On će  poznavati samo jedno vrijeme: SAD i samo jedan prostor: OVDJE. Kroz ovu sadašnjost on će iskusiti ono što se naziva božanskim.

Radujte se ! Stari čovjek već visi na križu, a na horizontu se pojavljuje novi ! Radujte se !

U Knjizi  «TANTRA – VRHOVNO SAZNJANJE»  veliki OSHO učio je slijedeće:

Svijet kaže UZMI ! , a religija kaže  DAJ!  Religija odgaja humaniste, koji stalno trebaju davati, voljeti, opraštati….Svećenici, časne sestre, redovnici, karitativni radnici stalno žele davati. Ali ni to nije najispravniji put. Ako ih dublje promatrate uočit ćete kako njihov osmjeh krije tugu. Oni često imaju veselo lice, a tužno srce. Oni su jadni, jer se ne može beskonačno davati. Oni ostaju jadni, jer ne mogu dati više.

S novcem se ne može kupiti sreća, ali se može izabrati tuga, koja vam se sviđa, možete biti jadni na svoj način. Siromah mora biti jadan bez izbora, a bogataš može biti jadan po vlastitom izboru. To je jedina razlika.

Budizam i taoizam ne propovijedaju milosrđe , kao kršćanstvo, nego ravnodušnost i neposjedovanje. Ne biste trebali pokušavati posjedovati stvari ili osobe, treba odbaciti svijet posesivnosti. Uzimanje i davanje pripadaju svijetu posjedovanja. Onaj, koji daje zna da daje, i htio bi da i vi to prepoznate, da mu dajete potvrdu. Morate mu zahvaliti, što je dao.

To nije dar; to je cjenkanje. U stvari, on bi htio da mu vi nešto date za uzvrat, pa makar to bila samo zahvalnost.

Tilopa uči četvrti put:  On kaže: nemojte dijeliti! Ne bavite se ni uzimanjem ni davanjem. Ako imate prirodno je da date. Ali to treba biti dar. To je razlika između dara i davanja. Dar nije cjenkanje; ništa se ne očekuje, čak ni klimanje glavom u znak zahvalnosti. Ne očekuj ništa. Budite opušteni prirodni. Budite to što jeste i pustite da se stvari događaju – štogod se dogodi: dobro i loše, nesreća i sreća, život i smrt.

I dalje je rekao slijedeće:

Istina je samo ono što se događa u vama, samo ono što cvjeta u vama. Izbjegavajte posuđeno znanje.

Meditacija je smrt EGA.

Život nije vožnja po tračnicama, nego je rijeka!

 

I reče dalje OSHO:

Budite prazni, opušteni i prirodni. Neka to bude temeljni princip vašeg života.

Budite samo svjedok i promatrač, a ne činitelj.

Ljudi pitaju: «Zašto postoji ovaj svijet, ako je Bog protiv njega? Zašto nas je bacio u ovaj svijet karme, grijeha, pogrešaka? Zašto nas ne izbavi?»  Ali to nije moguće. Tada biste bili plitki i površni. Morate biti bačeni u najdalji kut svijeta i morate se vratiti. To vraćanje je vrijedno – to je kristalizacija vašeg bića. Mi smo morali otići sa izvora života da bismo iskusili radost povratka.

Mantra, psihoanaliza, religija, moralnost, crkve, molitve – sve je to korišteno da vas učini prilagođenima. A prava religija počinje onda kad krenete na put transformacije; ne da se prilagođavate društvu, već da budete u harmoniji sa svemirom.

Ambicija stvara nemir. Želja stvara nemir. Budite svjesni svojih želja. To je put  TANTRE. Kad uzrok nestane i bolest će nestati. Ako uzrok nestane vi ste promijenjeni. Bolest je simptom, koji stalno upire prstom i govori da nešto nije u redu, da je u vašem načinu života nešto pogrešno. Sve mantre mogu biti droge. Nemojte postati ovisnici o drogi!

Jedan je čovjek došao Budi i upitao ga: «Reci mi kako mogu služiti drugima? Osjećam duboko suosjećanje i htio bih sve učiniti sretnima.» Buda ga je pogledao i jako se rastužio. Rastužio se gledajući ga. Čovjek ga upita: «Zašto si se tako rastužio?» Buda je odgovorio: «Teško je to, jer ti sam ne izgledaš sretan, a u misiji si da svakog usrećiš. Kako možeš dijeliti ono, što nemaš?»

Važno je ono što jeste, a ne što činite. Kad ste blaženi tad je vaše samo postojanje pomoć, gdjegod bili. Ne činite od tog profesiju.

Pravi učitelj nikad ne pokušava nekog izravno promijeniti. On je poput nježnog mirisa, ako ste otvoreni dašak će ući u vas. Ako niste otvoreni on će čekati i ne će remetiti vaš san. Vi imate pravo spavati dok god  to želite. Nitko nema pravi da vas budi.

Bog vam je dao sve što može dati. Vi niste poslani na ovaj svijet kao prosjaci, nego kao carevi.

Savršenstvo se ne treba postizati. Morate samo shvatiti da je ono već tu.

Kod mnogih asketa i yogija uočit ćete ponekad nešto mrtvo. Kod mnogih yogija vidjet ćete glupi izraz lica. U fanatičnom nastojanju da se razvijaju dogodilo se nešto tupo, mrtvo, nešto nalik kamenu. Ovo bi trebao biti kriterij: Ako na licu yogija vidite živahnost, inteligenciju, svjesnost, osjetljivost – kao da je u njemu nešto procvjetalo, kao da je ispunjen – samo tad se dogodio u njemu mir.

Kroz svete knjige ne možete doći do istine. Ali ako dođete do istine tad ćete moći razumjeti svete knjige. Svete su knjige samo svjedoci i svjedočenje. Svete knjige potječu od osoba koje su došle do istine.

Ja sam kršćanin, hindus, židov, musliman zato što nisam ni jedan od njih. A istina je, kad ju jednom spoznate, izvan svih svetih knjiga.

Kroz svete knjige postat ćete sektaši: kršćanin, jer slijedite Bibliju ; musliman, jer slijedite Kuran, hindus, jer slijedite Krišnu – ali ne ćete postati religiozni. Religioznost se događa samo onda kad vam se objavi istina! Tad se ne oslanjate ni na što, a sve svete se knjige počinju oslanjati na vas. Svete knjige postaju vaše sjeme. Sve su svete knjige iste, jer govore o istom. Njihove su metafore drugačije, njihov je jezik drugačiji, ali je iskustvo isto.

Buda je jednom rekao: «Kušajte ocean bilo gdje, uvijek će vam biti slan.» Kad dosegnete istinu sve svete knjige odjednom ožive i kroz vas se ponovo rađaju.

Tantra ne vjeruje u postupni napredak duše, već u iznenadno prosvjetljenje.

 Joga vjeruje u postupni napredak: centimetar po centimetar… korak po korak napredujete prema konačnom. Yoga kaže: svaki grijeh kojeg ste počinili morate uravnotežiti djelom vrline. Vaš poslovni račun mora biti potpuno zatvoren. Bez zatvaranja poslovnog računa s ovim svijetom ne možete se prosvijetliti. To je matematička koncepcija. Um kaže: Ti si počinio grijehe, ti moraš zbog njih patiti. Samo kroz patnju možeš se osloboditi. Tvoja su djela bila zla, moraš ih uravnotežiti, moraš platiti za njih. Kad je ravnoteža dovršena, tek je onda moguće oslobođenje, inače ćeš stalno ponovo biti bačen na zemlju, da se iznova rodiš, da napreduješ i rasteš.

Tantra kaže upravo suprotno: tantra vjeruje u ljubav, ne u  matematiku. Ona vjeruje u iznenadno prosvjetljenje. Ona kaže da vas male tehnike uče djelovanju. Velika učenja ne uče vas kako djelovati, nego vas uče da budete.

 Ako biste trebali platiti za počinjena djela tad izgleda skoro nemoguće da ćete se ikad osloboditi. Uvijek ponovo činite loša djela i vaš rast izgleda kao nemogući san.

Tantra kaže, da nije u tome stvar: djela nisu u pitanju. Sve što ste počinili učinili ste, jer ste bili neznalice. Tantra kaže da vi niste za njih odgovorni. Ako je netko odgovoran, onda je to cjelina – možete je zvati Bog. Bog može biti odgovoran, a ne vi. Tantra kaže, da je vrlo egoistično čak i preuzeti tu odgovornost na sebe. Reći: «moram to uravnotežiti, morat ću činiti dobra djela, morat ću se osloboditi korak po korak « također je vrlo egoističan i egocentričan stav. Vi niste sebe stvorili, vi niste sami sebi dali život! Život vam je darovan, stvoreni ste – Stvoritelj mora biti odgovoran, a ne vi. Vi niste bili svjesni što činite, bili ste opijeni neznanjem. Treba činiti samo jednu stvar, a to je: nemojte ostati neznalice! Postanite svjesni! Kad postanete svjesni tad nestaje sve što je pripadalo svijetu tame.

Vi ste spavali i bili ste u komi. Došli su lopovi i sve pokrali. Tko vas može smatrati odgovornima?