(Sadržaj je polunedualne razine)

Na razini svijet stvaranja sve se događa prirodno kreativnim razvojnim skokom ljudskog uma. Činjenice kroz povijest jasno svjedoče o stalnim promjenama ne samo na materijalnoj ravni već i u ljudskoj svijesti. Na jednom nivou su dokazane činjenice evolucije čovječanstva koje potvrđuju mnoge oblike obmana, upravljanja i manipulacija, uređujući i oblikovajući ljudske sisteme, stavove, vjere i ponašanje.
Mudraci bi rekli i svijet i vi i samo je neprestana igra energije. 
Utjecaji moćnih klasa, autoritativnih grupa, klanova kao i vladajućih državnih i vjerskih elita, oduvijek su regulirali i uređivali ljudsko društvo kroz povijest i pripremali i poticali evolucijske i revolucijske pomake.
Može se reći da se svijet oduvijek kao i danas suočava s posljedicama rasta ili stagniranja svjesnih ili nesvjesnih kreativnih bića koji diktiraju tekuću stvarnost i život ljudi.
S aspekta svjesnijeg  bića: “Mi” vidimo unutrašnjost našeg uma, nakon što se podaci prikupljeni našim osjetilima “umom” prevedu u sliku. Dakle, “mi” nemamo načina da znamo kako izgleda stvarna, sirova objektivna stvarnost i možemo samo zaključiti da takav objektivni svijet, u stvarnosti, postoji neovisno… čak i ako “mi” nismo tu da ga vidimo.
Gledajući svijet, u materijalnim vrijednostima i na nivou rasta, prestiža, konkurencija, političkog i sebičnog opstanka sve je uređen slijed akcije i reakcije.
Imamo sve i uvijek upravo tako kako jeste.
Iz danas pozicije vidimo da su globalne promjene u tijeku. Kako će biti dalje vrijeme će pokazati i tko će ostati “autentičan”. Ako je danas, trendi rečeno, moguće hakirati umove te upravljati kemijom i neuronima mozga velikog dijela čovječanstva onda je to prirodna posljedica prevladavajuće igre tamas energije (ne)svijesti. Moguće su se ta “naučena neznanja” oduvijek događala u nekom vođenom, dirigiranom obliku, shodno svakom vremenu, od strane inteligentnijih umova, ili pak prirodnom selekcijom i razvojom bioloških tijela i ljudske svijesti i nesvijesti.
Dok logika ima svoje svrhe, ona nipošto nije temelj ljudskog znanja. Ljudsko kreativno otkriće događa se “bljescima” uvida. Pogled na ljudsku um prirodu, funkciju i njegov potencijal za preobrazbu iznosili su oduvijek mudraci pokušavajući učenika poučiti ka samosvijesti i razlučivanju. Tumačili su i tumače da je svaki pojedinac mikrokozmos u makrokozmosu, sa jedinstvenom odlikom i sposobnošću kreativnog razuma. A opet svi koji se smatraju zasebnim i odvojenim osobama (dualnost), na život i postojanje gledaju u svijetu materijalnih vrijednosti. Znamo da su mnoga poglavlja u opstanku čovječanstva većinom  bila u ropstvu nekih zatrovanih dogmi, fantazija i utopijskih vizija vladajuće elite. Tu veliki dio se odnosi, kao što znamo, na tradicije zapadne klasične kulture i judeo-kršćanske civilizacije. Protuteža u svemu tome je bila i borba kroz malobrojne mudre i osviještene pojedince za slobodu uma, duha i tijela svake ljudske individue. Ljudske vrijednosti koje su univerzalno dobro do danas nisu zaživjele niti se implementirale kao opći prirodni status suverenosti svakog ljudskog bića.
Ljudska svijest koja nije zarobljena materijalnim i vanjskim silama ima sposobnost da izravno sudjeluje u apsolutnom dobru, ispravnosti i miru (božanskom) te stvaralačkom radu.  Još jedna činjenica se provlači stoljećima i suptilno i grubo dokazuje da nije nikad postignuto jedinstvo ljudskog postojanja. Jedan od razloga je opstanak pojma ‘klasa’ koje su nekad bile strogo definirane. U skladu s proizvoljnim uvjerenjem u superiornost određenih nasljednih krvnih loza i božansko pravo kraljeva, učinkovito je bio na snazi poseban sustav etike za “gospodare” i etike za “robove”. U onom feudalnom sustavu mračnog doba, ako su roditelji pojedinca bili kmetovi koji su radili na poljima, njihova su djeca po definiciji bila kmetovi. Za većinu ljudi to je bio kraj priče. Onda su bili plemićki utjecaji, a sad tehnološki.
Fetiš za autoritet nad vjerovanjem u urođene moći ljudskog statusa bio je popularan i u Crkvi i u društvu općenito. Tako i danas znanstveno svećenstvo ima veliki utjecaj na društvo. Apsurdni običaji od davnina prevladavaju, slijedi se narativ autoriteta koji se ne smije ispitati niti dokazivati svjetlom razuma, kritikom, raspravom niti se testirati eksperimentom prirodne istine. Tu vidimo da riječ, pojam i smisao “istine” se prilagođavao potrebama.
Koliko na (ne)razlučivanje utječu sistemi, nametnuti uvjeti, stege, mjere, ovisi o kolektivnoj svijesti/nesvijesti.
Urođeni prirodni ljudski potencijal može se kultivirati, poticati bilo za stvaralački bilo za robovski razum, unošenjem informacija na praznu ili pripremljenu um ploču.
Suprotnosti se u ovoj svijet materijalnoj (ilizornoj) dimenziji susreću, suprotstavljaju i trenjem stvaraju nove suprotnosti, lažno ih predstavljajući istinom i buđenjem.
Ljudska kreativna misao i prirodni zakoni koji su animirali svemir su podudarni. Sposobnost ljudskog uma je da razumije i više razine  čistog “intelekta”. Ništa se ne smije zabranjivati čovječanstvu da se Istini približi beskonačno bliže.
Treba istaknuti da ono što nije Istina ne može mjeriti Istinu. Jer istina nije nešto više ili nešto manje, već je nešto nedjeljivo. Što god nije istina, ne može točno mjeriti istinu.
Iz tog aspekta možemo reći da Bog li ono Apsolutno (mnogih naziva) nije pitanje više ili manje, već nužno podrazumijeva jedno jedinstvo za koje ne može biti ni većeg ni manjeg.
Jer da je nešto manje od Boga, to bi značilo da postoji nešto izvan njega, a da postoji nešto veće od Boga, to bi nužno značilo da postoji nešto izvan onoga što je Bog obuhvatio.

“Dokle god vam je igra čudna
Jedini dobitni potez je ne igrati.”

girija.info