Sjeti se Barbara ,
nad Brestom je bez prestanka je kišilo toga dana
a ti si prolazila nasmijana
pokisla, radosna, očarana,
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo toga dana
a, ja sam te sreo u ulici Sijama
smiješila si se, i ja sam se smiješio
Sjeti se Barbara
ti, koju nisam još ni znao
ti, koja mene nisi znala
sjeti se
sjeti se toga dana
i ne zaboravi.

Sinoć sam ubrala grančicu sa trešnjinog drveta i jutros je stavila u vazu na prozoru. Slijedim neko staro vjerovanje i na današnji dan pozivam proljeće u kuću. I nadam se da ću u Badnjoj noći trešnjinim cvijećem ukrasiti stol, da će u toj zimskoj noći uistinu zamirisati ljepota rađanja prirode i kada na nebu zasja zvijezda repatica da će to biti uistinu najava spasenja.
Legenda kaže da je sveta Barbara zaštitnica života, da nas brani od groma vatre i ratova. Tek danas razumijem poruku koju nam je Prevert svojom pjesmom ostavio u naslijeđe.

Neki čovjek je pod strehu stao
povikavši iz svega glasa tvoje ime,
Barbara, a
ti si po kiši k' njemu potrčala
radosna, prokisla, očarana
u njegov zagrljaj pala.......

Ona u ratnim olujama štiti ratnike na bojištima, bdije nad gradovima i nad ljudima.

O Barbara,
bez prestanka kiši nad Brestom
kao što je kišilo i prije.
no to sada isto nije
Sada lije strašna i korotna kiša,
to čak ni oluja nije
od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao uginula štenad strvi
otječući vodom ponad Bresta
da nestanu negdje daleko,
daleko, veoma daleko od Bresta
tamo gdje nestaje sve.

U vremenu došašća se mislima i osjećajima uvijek vraćam u djetinjstvo. Blagdan svete Barbare je bio dan tihog slavlja u našoj kući. Moja draga nona je slavila rođendan. Vidim zaštitnicu moga djetinjstva kako u porculansku zdjelicu sipa vodu i stavlja pšenicu da proklija, da se do Božića zazeleni, da bude ures blagdanu mira.
Jutros naš prozor ukršavaju trešnjeva grančica i ona ista porculanska zdjelica iz koje će se u Badnjoj noći zeleniti pšenica.

Sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu,
na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kišu iznad mora
iznad arsenala
iznad broda iz Cezana.

Tu prekidam Prevert- ov stih i sretna kličem svitanju,

Noćas je Barbara, zaštitnica moga i njegovog života, prosula nad nama svoje znamenje i na još suhom trešnjinom drvetu zasjaše kapljice njegova života i moje sreće.
Pričinja mi sa da čujem glas budućih cvijetova,
istina o životu se krije u tvojoj ljubavi i vjerovanju!