Komuniciramo kako bi svako za sebe nešto novo naučio, čuo spoznao.
Izjasnite se da li govorite  o činjenicama, ili o pravilima ? Radi li se o pretpostavci, ili svoje riječi pokušavate prikazati kao istinu? Primjećujemo li kada sudimo – ili čak osuđujemo ili uopćavano ono što izlažemo.? Pokušajte uspješno prenijeti ono što se želi reći, kako bi i drugi  kojima se obraćamo koji nas slušaju, čitaju shvatili da nešto što dugo vremena znaju sada je moguće i drugačije uvažiti, vidjeti. Možemo reći da se uvijek pruža mogućnost prihvatiti različite i  šire stavove, viđenja stvari istih i iz više verzija gledišta.
Drugim riječima ključno je približiti drugima odnosno doći do uvida  da su dva aspekta jedne stvari jedno u suštini.

Intelektualno razumijevanje nije od koristi bez primjene u stvarnom životu u svima situacijama, u kojima se nalazimo. Treba imati na umu da problemi komunikacije  nastaju zato što mnogi ljudi vjeruju da su opravdano drugačiji u svojim stavovima no što stvarno jesu. To ima kao nužnu posljedicu da u stvarnosti drugačije komuniciraju nego što vjeruju da to rade. Tu obično sami ne uviđaju nejedinstvo svojih misli govora i djelovanja.
Zbog mogućih komentara u duhu dokazivanja preporuča se što više koncentrirati se na zadanu temu, kontekst o čemu se razgovara. Svaki oblik udaljavanja od konteksta  treba kontrolirati, a misli koje vam se nameću a nisu u smjeru koji teče ostavite za kraj kao dodatak , objasnivši prelazak na neku suprotnu činjenicu..

Vrlo je česti primjer da se neki sebi podobni zaključci i općenite mudre izreke prilagođavaju svojim stavovima. Osvještavanje je zato ne samo prva dužnost svakog čovjeka  kod razmjene stavova  nego i najvažniji preduvjet da se bude korektan i otvoren za sve oblike različitosti kod mnogih debata.
To znaći: bez osvještavanja nema jasne komunikacije. Bez jasne komunikacije nema mira. Bez mira nema sreće.
Što je ključno u iskustvu, koje  ističe i promovira stavove ispravnosti u svim vidovima našeg života sa sobom i u društvu kroz komunikaciju. U razmjeni i vođenju razgovora o određenoj temi treba imati načelo jedinstva, uvažavanja, tolerancije na način da sugovorniku ili slušateljima približimo i potaknemo ih na razumijevanju ljudskih vrijednosti. 

Ispravna komunikacija sa sobom sa drugima se rađa iz nas, prvo se moramo mi promijeniti, transformirati i tek nakon toga sve što radimo, predstavljamo i provodimo u našem životu bit će čisto, ispravno.Treba uzeti u obzir etičke, moralne i prevladavajuće principe koji su prisutni u društvu kao i u svijesti naših sugovornika i slušatelja.  Sljedbenici bilo kojeg pravca dharme i sljedbe  svog Gurua  iznose, obavještavaju, objavljuju i stupaju u zajedništvo sa drugima u odnosu koji se zasniva na načelima  ljudskih vrijednosti. Paziti na činjenice čije su vrijednosti suprotne univerzalnim načelima, te ih sukladno i na razumljiv način pojasniti sa svoje točke gledišta, tako da se otkrije širina i više vrijedni uvid u određenu oblast, ili činjenici o kojoj se govori. Ponekad očite razlike izgledaju ne premostive, uzroci mogu biti stavovi i gledišta fiksirana na neprovjerenim istinama, izniklih na predrasudama, neznanju koja prevladavaju od medija i nametnutim trendovima koji iz sebičnih razloga nešto negiraju a nešto svojataju. Potrebno je prelazno razdoblje upoznavanja nekih informacija i dolazećih promjena koje vode na bolje za razvoj, ljude i mir u svemu.

Trebamo se potruditi uspostaviti kontakt s našim unutarnjim glasom (savjest) kao vodičem koji će i sugovorniku otvoriti isto jedinstvo kako bi odnos razgovora tekao u spajanju i sagledavanju onih vrijednosti koje proizlaze iz jednakosti za sve. To se primjećuje, tako da sve u razgovoru dolazi u red pa novi i jasni uvidi podjednako svi primaju iz te zajedničke točke koja je uspostavljena u   svima, koja je istina, ispravnost, širi se i sama sebe dokazuje. Tako gradimo most suradnje, tolerancije i uvažavanja. . U takvoj atmosferi do izražaja dolazi povjerenje, i strpljenje u komunikaciji.

Povjerenje se iskazuje uz pomoć koja izranja kao prihvaćanje i trud da se razumije što se hoće reći, a strpljenje, da je potrebno čekati pravi trenutak za preuzimanje ili nastavak komunikacije u duhu uvažavanja različitih stavova. Stvaranjem takvog sklada otvaraju se sve veće mogućnosti da komunikacija teče bez opterećenja i nemira. Podržavanje i pojašnjenje ispravnih stavova zahtijevaju da mi u sebi postignemo mir uma i ravnotežu daha sa tijelom, kako bi smjer i odluke koje donosimo bili u duhu ispravnosti i uvijek se temeljili na duhovnim vrijednostima. Svemu treba prići sabrano, postojano, ravnodušno. Uvijek imati na umu da je svaka komunikacija,  komunikacija sa Bogom, jer znamo da smo svi mi jedno. Ne smijemo biti, nemirni, bahati  kolebljivi. Moramo prepoznati u kojem smjeru teče razgovor i kako izložiti određene činjenice u pravcu koji će objasniti i rasvijetliti sve nedoumice, nesuglasnosti i početna razmimoilaženja. Komunikacija nas uči da osjetimo što je odgovorno a što nije za taj odnos, u smislu da trebamo biti vođeni sposobnošću, iskustvom i odabirom odgovarajućeg sadržaja koji nešto izlaže.

Također voditi računa da se sugovornik osjeća shvaćen, zainteresiran. Kod javnog izlaganja obratiti pažnju da se uspostaviti kontakt i sa onima koji još ne znaju sve oblike ljudskih vrijednosti ili se po prvi put susreću sa takvim načinom izlaganja određene teme. Osmjeh u očima je poželjan. Pokazati da smo svi jedno, pružiti svima prednost i podršku kako bi se ostvarila uspješna suradnja. Biti otvoreni za novo, neka se svako osjeća dobrodošlim, da nova promjena u ispravnoj  komunikaciji probudi skrivene potencijale kod sugovornika koje će teći kroz nas i spajati nas u tom jedinstvu zaključivanja, tolerancije i susretljivosti.

Otvoreno srce je izvor sveg života, ispravnih misli, topline i suosjećanja koja izranjaju iz vječnog izvora pravednosti (darme) i nadahnjuje komunikaciju u pravcu ljudskih vrijednosti. Maramo biti pažljivi u svemu što izlazi iz nas, i ne reagirati na ono što čujemo. Sve što slušamo ulazi u nas i to trebamo pretvoriti u ispravnu vrijednost, šireći ljubav, i uvijek pozitivnu reakciju. Sve što ulazi u nas ulazi u naše biće, i riječi su hrana i kao svaka hrana prodire u tijelo i u svijest.

Dharma u komunikaciji je ispravno misliti i jasno govoriti jer sve ono što činimo nosi sa sobom naš kvalitet bića, a to ukazuje, ako iz nas izlazi ljutnja ili mržnja znaći da smo bolesni, konfuzni, djelomični i površinski. Dokaz koliko smo razboriti, jasni i cjeloviti ovisi o dostignuću unutrašnje zrelost čije je mjerilo ljubav i samilost koja spontano izvire iz nas. U komunikaciji u kojoj se šire ljudske osobine  moramo prepoznati hoće li oni koji ocjenjuju neki stav, pristup i pomoć razumjeti i prihvatiti to provoditi kao novu uvaženu vrijednost. I ovdje kao u svim akcijama sve što se govori (misli) bit će najbolje, ako se sve podjednako vrednuje  i uvažava, inače će svako djelo makar i najplemenitije biti besmisleno, bez srca. Ljubav znaći budi nesebičan.  Sa umirenim umom, koji zna svoju prirodu, koji je u ravnoteži sa tijelom, sa srcem ujedno je ispunjeno i božanskim likom. U tom stanju svijesti mi postajemo ono sto stvarno jesmo i tada je komunikacija i sa Sebstvom, Bogom ili unutarnjim glasom jedno, odnosno stalno prisutna.

Treba objasniti da svi ljudi nisu na istom nivou razumijevanje sebe. Po tom pitanju razlikujemo tri načina samoodnosa.

Pojedinci koji sebe doživljavaju kao odvojenim od drugih, koji žive u razlikovanju dobrog od zla i koji su vezani za čula. Oni traže odgovore za svoje akcije, reakcije što činiti u nekoj situaciji na način da traže izlaz, suprotstavljajući se.. Traže neki izbor. Oni neprestano komuniciraju sa ego-sobom, za njih je unutarnji glas, umna procjena. Takvi kada slušaju nekoga puni su misli o sebi samima. I to je lažno slušanje, čitanje ili gledanje jer su pod iluzijom da znaju a u stvari ne znaju. Za istinsko uvažavanje drugih i različitih informacija potrebno je da duh bude u stanju savršene, tihe pozornosti. Trebate biti staložen bez uzburkanih misli tada se može razumijeti. I to razumijevanje postaje svjetlo i dovodi do transformacije u osobi. Bez takvog stanja duha ne čuje se nikoga, nego samo  sebe. Uzburkanost koja bjesni u takvima apsorbira ih. I tada su toliko zaokupljeni da ih nikakva komunikacija ne doseže.

Pojedincikoji su u potrazi za višim vrijednostima i koji razumiju i prihvaćaju postojanje duhovnih istina mada ih u potpunosti ne slijede. Oni čuju unutarnji glas pod posebnim okolnostima umirenog utišanog uma i komuniciraju sa razumom logike.

I treći manjinakoja su znalci i koji žive duhovne vrijednosti znaju da božanski glas ne dijeli ne vrednuje i ne procjenjuje. Duhovna biča su uvijek u skladu i jedno sa Istinom koja ne razlikuje i ništa ne odvaja od Postojanja. Oni prihvaćaju egzistenciju kakva jeste. Prateći to, oni se kreću prema stanju u kojem postoji samo stanje čiste neutralnosti i duboke tišine, slobodnom od egoističnog identiteta. U tome je stanju vrlo lako komunicirati, ne samo verbalno već i energetski, i tu je tiha razmjena, komunikacija koja je vrlo suptilna i lijepa, te je bez konflikta zato jer je to ne-konceptualni stav.

Živjeti u darmi kroz biće u istini nije u onom što činimo, nego u onom što jesmo, iz toga dolazi spoznaja i mudrost. Budite bičem prisutni u svemu. To je ono što je u svim odnosima potrebno. Dokle god smo ograničeni podjelama, stalnim negiranjima, reakcijama i negodovanjem ne djelujemo ispravno, sve različitosti treba razumjeti i uvažiti. Jasan i otvoren razgovor je spoznaja jedinstva u različitosti i shvaćanje da smo svi dio jednog fenomena, razlika je samo u stupnju razumijevanja nema crte razdvajanja sve je uvijek zajedno. Kad se jednom to osjeti i spozna mi bivamo čisti, i to lako prenosimo i dijelimo svima.

http://girija.info/aspekti-komunikacije/