Sanjam bajku o tajni porijekla,

 vidim titana i

plavu ljepoticu

na njegovim rukama.

Osluškujem titraje vječnosti,

baladu o ljudskim  željama

opjevanu rapsodom vremena,

Na svodu privida iskre zvjezdana slova,

u znakovlje ljepote se slažu.

porijeklo života

obznanjuje početak sna,

miluju me svilenkaste niti,

iskre oazu snova i

rođenje čovjeka.

 

 

Na obzoru privida

u lazurnom baršunu noći

u ikonografiji vjerovanja

utkana silueta trajanja.

i uzdah

čuvarice Lunina hrama.

Čujem bezglasje bezdana,

dvije riječi zastale u beskraju,

u jecaju tišine

u ognjila žudnji.

Još uvijek titra

urlik ranjene ptice u šutnji srca,

a riječi ljubavi izranjaju

iz magle strahova.

Na žalu života

se otvaraju školjke

prosipaju biserje

tvoga postojanja.

Volim te.

Čujem tvoj uzdah

u mirisu jasmina,

u mistralu iznad grada vjetrova,

u kristalnim suzama neba.

Ljubim te,

osluškujem jecaj ranjenog grla

u nezaustavljivoj nježnosti

žubora rijeke života.

 

 

 

Otopili smo tuge u

vrulji davnih uspomena i

prosuli sjemenje novih ruža

u purpuru svitanja sna.

Dotiče me tvoj osmijeh

kao leptir laticu tek začetog pupoljka,

miluje me preudijem mirisa,

rapsodijiom boja,

i sonatom zagrljaja.

Artemidin san se pretače

u strune jave

u obličje

vječnog ljubičastog sna.

http://umijece-vremena.blogspot.com