Put ka zamku spasenja

 

"U Migreninom carstvu" tako smo nazvali emisiju, postoji grad u kojem žive samo sretni ljudi. To je jedan od apsurda koji Vas prisiljava na razmišljanje o njemu da bi se probudili iz  začaranosti migrenine snage. To nije grad kako ga vidite kada šetate gradom svoje mladosti ili nekim novootkrivenim gradom vaših putovanja, to je zamak u čijem perivoju miriše život.

Vi sada sjedite u fotelji ili na kauču. Slika koju vidite na zaslonu je ljepota i dinamika vaše slobodne duše. U vama treperi i svjetluca vaša životna energija, čudesni ocean samsare, u čijem središtu kuca vaše umorno srce.

 

Zatvorite oči, začepite uši i nos, počnite gledati, slušati i mirisati srcem. Sjetite se glavobolje i mučnine koju ona izaziva u vašem tijelu.

Doživite ponovo oluju u glavi i sve bljeskove, zvukove i mirise koji vas onesposobljuju za sljedeći dan i možda za onaj iza pa možda za još jedan.

Na sjenilu vašeg televizora će se sada pojaviti slike koje će vas potsjetiti na to što ste doživjeli. Otvorite oči i uđite svjesno u te davno prošle doživljaje.

Iza ove slike, iza oluje na moru vaše svijesti, tamo na dalekom horizontu gdje se spajaju nebo i pučina, tamo izlazi sunce i obasjava zamak spasenja. Vi sjedite u jednom od ovih jedrenjaka, osjećate valove i uburkanost oceana samsare, vrti vam se u glavi, osjećate mučninu u želudcu. Upravo sada dok titra i blješti pred Vašim očima, dok kuca i zavija u Vašim ušima, dok Vas neki neugodan miris guši udahnite duboko, udahnite punim plućima, udahnite još dublje, ne prestajte udisati.

 

Otvorite dobro oči, gledajte ka horizintu, tamo se rađa sunce. Napustite jedrenjak koji tone, izađite pod koplja dnevne svijetlosti. Sada polako izdišite, polako i dugo, izdišite kroz usta i nos, uvlačite trbušni mišić i pupak u trbušnu šupljinu, izdišite da izbacite sve mirise iz sebe, izdišite i uvlačite trbuh dok ne osjetite da se sljubio s vašim leđima.

Sada ponovo opustite mišiće i udahnite ponovo punim plućima udahnite novu misao i novu sliku koja će se pojvaiti na sjenilu vašeg televizora.

Dozvolite srcu da diše dok lutate šumom vaših strahova. Sjetite se da ste napustili obitelj, da su Vaša djeca nesretna zbog Vaše boli, da odlaze u školu potištena jer ste vi ostali u tami spavaće sobe. Udišite zimu i hladnoću Vašeg neživljenog života. Udahnite bol kojoj neznate ime, udišite još uvijek.

Sada vam se magli pred očima, šuma kojom lutate postaje još tamnija. Zatvorite oči i počnite izdisati polako kroz usta i nos, uvlačite trbuh dok se ne spoji s Vašim leđima, izdišite još, još, još.

Sada otvorite oči i udahnite sreću. Na zaslonu vašeg televizora blješti zamak u perivoju vašeg sna. Probudite se mirisom jutarnje rose, mirisom ljepote neke davne uspomene. Vjerujte mi ovo nije slika na zaslonu televizora, ovo je slika koja se krije duboko u vama samima.

Tu u najdubljem dijelu Vaše još nedotaknute svijesti se krije grad u kojem sunce nikada ne zalazi, tu spava Fortuna koju jedino Vi možete probuditi. Zatvorite još jednom oči i izdišite polako i duboko. Osjećate li oslobođenje duše. Kroz vaš nos i usta izlazi bol i njom izazvani strahovi, izlazi smrad neprozračene spavaće sobe u kojoj ste se danima gušili.

 

Otvorite oči, ovo što vidite nije slika na zaslonu televizora, to je jutro Vašeg ponovnog buđenja. Vi ste ušli u svoju krv i svoju dušu. Pronašli ste iza ogledala mučnine Vašeg života, svoju petu stranu svijeta, zamak u kojem se grle Vaša ljubav i sreća, zamak opasan bedemom kroz koji migrena nemože prodrijeti.

Sada počnite disati Vašim normalnim ritmom. Vaše tijelo je istovremeno stabilno i gipko. Sve napetosti prošlih dana su prešle u osnovni tonus Vaših mišića. Vaša glava lebdi ka suncu koje ulazi u Vašu sobu kroz otvorene prozore Vaše svijesti.

Budite s nama i sutra. Sutra ćemo zajedno osmisliti zamak do kojeg ste danas pronašli put.

Emisija je bila emitirana po dogovoru s policijom dan prije ljetnog solsticija.  Željeli smo one koji nam vjeruju, na dan paljenja vatri, odvesti na misaono putovanje u zamak sreće. I uspjeli smo u tome, kvota gledaoca je porasla, a naši telefoni su počeli zvoniti bez prestanka, žene i muškarci mučeni migrenom su počeli nazivati da bi se povezali s nama.

Glavni urednik televizijskog programa je došao do nas i zamolio nas da ostanemo na telefonima dok gledaoci nazivaju dok je on nabrzinu ubacio u program veliku reklamu o sutrašnjoj emisiji i koju smo već najavili kao "Ljudsko tijelo je kao biološki Stradivari".

Ljudsko tijelo je kao biološki Stradivari

Psihoanalitičar je počeo emisiju mirnim, sigurnim glasom.

Vjerujte mi ljudsko tijelo je biološki Stradivari, čudesna violina koja pod virtuonim djelovanjem čovjekove svijesnosti stvara najljepše tonove simfonije njegova života. Aktiviranje afektivnog ili hedonističkog pamćenja omogućuje čovjeku, da za njega primjenjive osjećaje uvijek iznova proživi, odživi i svjesno spozna. Milost ljudske prirode se sastoji u tome da je čovjek u mogućnosti osjetiti razliku između ugode i neugode. Emocionalno stanje koje se pri tome budi mu omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći.

Nažalost je rijetka iznimka, u tom velikom izboru osjećaja, njegova mogućnost spoznaje prelaženja njegova trenutačnog stanja u misao, to jest u odluku prihvaćanja ili odbijanja tog stanja.

Sama odluka  je najsvjesniji osjećaj koji bi moderni Homo Hedonikus morao posjedovati. Spoznati i biti u mogućnosti tu misao tada i opisati, dodati joj logiku i smisao, osobnim simbolima je samom sebi protumačiti, je uvjet da on stvarno može i uživati u ponovo probuđenom ili kroz misao novo nastalom osjećaju. Vi ste nam sinoć, svojim telefonskim pozivima, potvrdili da smo uspjeli u vama probuditi taj novi osjećaj.

Sada je najvažnije da shvatite da u univerzumu postoje još uvijek neobjašnjene sile koje nekoga povrijeđuju, druge čine sretnima. U tome se nemože pronaći niti smisao niti opravdanje. Univerzum, koji mi promatramo, posjeduje svojstva s kojima neki računaju, vjeruju u njih, mole im se, ali ne shvaćaju pri tome da će te sile možda početi djelovati ako oni prestanu biti ravnodušni prema samome sebi.

Mi smo dio univerzuma, mi sudjelujemo u njegovom širenju, mi sudjelujemo u nastajanju njegove ljepote. Mi se ne smijemo bojati osvete neba, mi moramo pronaći smisao svog postojanja u njegovoj cjelini, stvoriti okvire unutar kojih svatko od nas može samostalno funkcionirati, bez osobnog zavaravanja i laži, a to ujedno znači i živjeti punim životom.

Postanimo suvremeni Homo Hedonikus, čovjek od krvi i mesa koji spoznaje da traženje smisla života nesmije biti izvan njega. Istinski Homo Hedonikus ne čezne za materijanim bogatstvima, on čezne za ugodom i ljepotom istinskog postojanja.

 

Smisao života se ne nalazi u napisanom nego u shvaćenom teksu, ne u konzumiranju vanjskih ugoda nego u djelovanju, ne u pasivnom promatranju nego u sudjelovanju u životu. I oni koji se nikada nisu svjesno upitali što je smisao života, ipak, doduše često nesvijesno, žive taj smisao od prvog do zadnjeg trenutka svoje egzistencije.

Smisao i sposobnost tu smisao u sebi osjetiti, je samoosjetilnost, svijesnost sebe samoga. To je  najradosnija poruka hedonizma.

Nesmijemo zaboraviti da je to osnovna Epikurova poruka, naučiti razlikovati neugodne od ugodnih podražaja i izazova. Bez tih urođenih sposobnosti čovjek nebi bio ništa drugo do obično računalo koje prerađuje informacije.

Počnimo tražiti smisao života u samom smislu svoje samoosjetilnosti, probudimo svoju svijesnosti.

 

Epikur je s pravom zaključio:

"Ja neznam šta bih još mogao kao dobro spoznati kada bih izgubio ugodu okusa, ljubavi, slušanja i na koncu uzbuđenja pri promatranju lijepe osobe."

Mi sada ulazimo u zamak kojem do jučer niste znali put. Ovo što vidite na zaslonu vašeg televizora nije puka slika smišljena modernom tehnologijom, to se vaš egoistični um budi iz dugogodišnjeg sna.

Zamak koji ste odkrili u sebi je pun tornjeva kroz koje cijeli dan, naročito danas kada je sunce najdulje na nebu, ulazi sunčana svijetlost u vašu svijest.

 

Nema ljepote ni ugode ni sreće izvan tijela. Sve je tu u našoj auri, u našoj kinesferi koju dinamikom svoga bića sami stvaramo i oblikujemo.

Ja vam danas najavljujem "radosnu poruku" i ne polazim od kristovih apostola, nego od Epikurovih pristalica. Učinite odlučni korak i premostite zadnju prepreku, uđite budni u  zamak vaših snova, osjetite životnu ugodu i budite pravedni prema sebi samome.

Na ovome svijetu ima dovoljno kruha za sve ljude, dovoljno ruža, ljepote i ugode i dovoljno graška, da graška u momentu kada njegova ljuska pukne. Nebo prepustimo anđelima, kaže Heine u svom epu, anđelima i vrapcima.

To je najljepša "radosna poruka hedonizma". Ljepota žitnih polja, ljepota cvijetnih livada punih leptirića umjesto straha od pakla, buketi poljskog cvijeća, grašak i kruh umjesto straha od osvete neba i biča za svakoga. Tko može tome odoljeti?

Nastavit će se: