San o zdravlju žene koja se loše osjeća

Golf je odlična igra za Anu, pomislih dok smo se šuteći vozili kući.
U pravilima igre postoje okviri koji svojim točnim definicijama, ljudskom tijelu ako se nalazi u skladu i ravnoteži, dodjeljuju ljepotu i lakoću pokreta. Svjesnom spoznajom tih okvira, te sljedeći zakone koji unutar njih vladaju golfer ostvaruje svijest o pokretu, uspostavlja sklad, nalazi se u unutarnjoj i vanjskoj ravnoteži te poboljšava svoju koordinaciju. Tada tijelo odaje lakoću postojanja u gravitacionom polju i postaje središte jednog stalno pokretnog sustava. Tu nema suigrača koji oduzima ili spretno dodaje lopticu, ona leži na travi i čeka da golfer odabere pravi trenutak, dozira snagu i izvede pokret. U toj kombinaciji estetike i svrsishodnosti pokreta tijelo živi svoj pravi život i odaje svoje sposobnosti. Ne znam puno o toj igri ali sam nedavno u jednom tjedniku pročitala stručnu studiju o treningu golfa.

Upoznavši Rudolfa, jasno mi je da je kao sport odabrao upravo golf, jer golf je odlična igra za vukove samotnjake. To je, u trenutcima koncentracije na lopticu, neka vrsta masaže za dušu, ali u isto vrijeme i škola samospoznaje i spoznaje prostora u kojem se nalazi. Za razdaljinu od dvadeset metara, koju loptica mora proletjeti, potrebna je svjesna spoznaja pasivnih i aktivnih sila koje se u trenutku udarca spajaju u pokretačku snagu. Loptica leti prema suncu brže nego kada je sunce iza leđa golfera, ali igranje prema suncu je teže od onoga od sunca.
Spoznaja tih fizikalnih zakona određuje i unutarnju koncentraciju kojom golfer, prije udarca, vidi cijeli lopticin let i mjesto njenog pada na travnjak.
Hoće li Ana uspjeti brzo spoznati te okvire. Njeno tijelo se odvojilo od njene svjesti, postalo je u ustrojstvima nestabilno i zbog toga se nemože sjediniti ni s vremenom u kojem traje niti s prostorom u kojem se nalazi. Tragičnost njene sudbine leži u tome da je ona prihvatila svoje tijelo u krhotinama prošlosti bez istinske želje da te krhotine ponovo poveže u cjelinu postojanja. Njeno tijelo me potsjećalo na piramidu u apstraktno nacrtanoj slici nesimetrično nabacanih kamenih blokova.
Kako joj objasniti da u tijelu nema ničega krutog i nepokretnog? Kako ju uvjeriti da je u ovom trenutku jedino njena svjesna samospoznaja nepokretna, kako joj dokazati da je njeno srce zbog toga oglušilo i oslijepilo?
Kada je slijedeći put došla k meni njeno tijelo je sličilo elegantno obučenoj lutki iz izloga. Promatrala sam njene pokrete dok je skidala svoj Chanel kostim i odlagala ga bez ljubavi. Bacila je bezvoljno pet tisuća franaka na stolicu i stala pred mene potpuno uvijenih ramena, opterećujući samo zadnji dio stopala. Njen vrat se izgubio među lopaticama i ključnim kostima, njena prsna kost nestala u trbušnoj šupljini.
"Kako je bilo u nedelju na golfu?"
"Čista katastrofa. Nisam uspjela nijednom željezom pogoditi onu glupu lopticu, a kamoli izvesti pokret do kraja."
"Mudrost mudraca je skrivena u njihovom držanju. Sposobnost koordiniranog pokreta u spoznaji njegovog početka."
Gledala me je bjesna i tužna u isto vrjeme, spremna da se opet obuče i ode, ali ja sam nastavila govoriti kao da ne primjećujem njenu namjeru.
"Jednom je ka gospodinu K. došao profesor filozofije i izlagao mu svoje mudrosti. Nakon nekog vremena ga gospodin K. prekine govoreći. "Ti sjediš neudobno, govoriš neudobno i misliš neudobno." Profesor filozofije se naljuti i reče:"Nisam želio saznati nešto o sebi, nego o suštini mojih misli." "To što govoriš nema suštine" odgovori gospodin K. "Vidim tvoj nespretni hod u kojem nevidim cilj. Tvoj govor je mračan i ja ne nazirem niti tračak svjetla u njemu. Gledajući tvoje držanje ne interesira me tvoj cilj."
Anna je odustala od namjere da ode.
"To je Brecht."
"To si ti, ti koja je nekada davno željela studirati filozofiju."
"Reci mi gdje počinje pokret?" upita ona iziritirano
"U tvojoj glavi, pokret je najkompliciraniji oblik mišljenja, pokret je mudrost kojom oblikuješ tijelo."
"Mene od nedelje neprestano boli glava, ali ovaj puta bez aure i svjetleće kugle, bez spasa u snu iz kojeg se onda ne želim probuditi. Jednostavno me boli i kucka, uvlači se u vrat i ramena, spušta se do trbuha i ponovo diže u lubanju."
"Stani pred ogledalo i pogledaj na šta sličiš"
"Ja uvijek ovako izgledam."
Njeno tijelo je odisalo svježinom tuša i mirisom losiona, njena kosa je sjajila čistoćom, ali u njenom biću nije bilo strukturalne higijene.
"To što se naziva držanje to je ono što odaje mrak u tvojim mislima, tu nedostaje onaj tračak svjetla koji je gospodin K. tražio kod profesora filozofije. Svaki puta će te poslije golfa boliti glava, ako ne promjeniš svoj unutarnji stav prema sebi samoj. I to onda neće biti bjeg u Migrenino carstvo nego sukob sa tvojim tijelom koje, htjela ti to ili ne, misli samostalno."
Ušla sam namjerno u područje filozofije pokreta da bih joj pokrenula misao, prisilila na diskusiju i izvukla iz učmalosti samosažaljenja u kojem se počela osjećati ugodno.
"Rudolf me je poslao u Jungov institut na terapiju duše, a onda dozvolio da tamo počnem i pohađati tečaj za psihoterapiju. Na taj način sam ušla u Jungov svijet mistike i upoznala tajne jedne meni do tada strane filozofije"
"Misliš na filozofiju sna?"
"Mislim na spoj filozofije i fizike, mislim na Rolandovo i moje neznanje u vremenu kada smo počeli sanjati život. Iako me je želio odvojiti od uspomena, Rudloff mi je nesvjesno omogućio povratak u vrijeme moje prve ljubavi. Tamo na obali jezera se svaki dan srećem sa snom iz kojeg se ne želim probuditi."
"San koji ti sanjaš je najljepše što ti se moglo dogoditi, ali pokušaj ga početi i živjeti."
"Kako? Nemoguće ga je živjeti bez Rolanda."
"Neka Roland bude figura tvoga sna, onaj još nepoznati dio spoznaje, onaj još u fizici ne otkriveni dio stvarnosti. Tu, jedino tu, ćeš pronaći i sebe samu. Ta figura mora postati tvoja unutarnja slika o tebi samoj."
"To je ona slika o kojoj je sanjao Roland kada je počeo materiju raščlanjivati u energiju sna. On je tvrdio da mora postojati način da se fizikom objasni duša materije. U institutu je upravo to osnova cijele terapije, tamo pokušavamo otkriti fiziku duše."
"Jesi li sigurna da je to što tamo pokušavate nova fizika ili vas uvlače u misteriozan svijet nikada dovoljno objašnjene alkemije?"
"Duboka tama kemijskih procesa je jedino objašnjiva novom fizikom. Svaki alkemista je imao svoju misaonu građevinu iz koje je sam sebi objašnjavao procese koji su se pred njegovim očima odvijali. Pri tome su se mjenjala i njegova duševna stanja. To se danas događa u laboratorijima nove fizike. Fizičari su postali novi alkemisti. Oni objašnjavaju prozese svojom spoznajom, a ne mjerljivošću. Čini se kao da se ti procesi događaju u njihovim glavama, a ne u epruvetama."
"Fizika je uistinu počela, kroz veo iluzija, sagledavati svijet objektivnih istina. Vrijeme se spojilo s prostorom i tako postalo dimenzija u kojoj živimo. Za neke je to još uvijek šokantna istina koju ne mogu spoznati, ali taj šok je izazvao nezaustavljivo kotrljanje lavine novih spoznaja. Taj dio znanosti otvara horizonte za sve ostale njene djelove i ja pokušavam upravo u tom, za mnoge pacijente nepoznatom dijelu spoznaje osmisliti pokret."
"Od kada dolazim k tebi u mojim snovima se pojavio jedan prozor i jedan sat koji kucka sekunde i zvoni sate. Profesor u institutu kaže da je prozor znak po kojem se moja svijest pokušava orjentirati u mraku mojih misli, a sat je vrijeme koje se spaja s prostorom moje spoznaje. San je poziv na bježanje iz svakodnevice, svih njenih zvukova i nepreglednosti njene realnosti, u tišinu svjesne spoznaje. To je poziv na izlet u brda gdje se pogled provlači kroz tišinu i čistoću zraka i spoznaje mirnoću vječnosti. U toj dimenziji ja onda ponovo u blistavoj kugli srećem Rolandov lik."
"Jesi li sigurna da je to on.?"
"To je uvijek ista figura kojoj ne vidim lice, ali osjećam njenu blizinu, osjećam njen dodir i spoznajem svoj pokret ka njoj. Tim pokretom se budim. To je uvijek isti pokret, kad osjetim dodir pružam ruke da je zagrlim, a ona onda odlazi sve dalje i dalje u tamu."
"Ne misliš li da je ta figura možda tvoja duša koja čeka da ju konačno svjesno spoznaš i prihvatiš? Zar to nije igra svjetla i sjene koja je osnova tvog, mog i svačijeg postojanja"
"Ona odlazi u tamu i postaje tamna figura s obrisima ženskog tijela. Kada se probudim iz tog sna uvijek sjedim na krevetu s ispruženim rukama."
"Boli li te onda glava, vrat ili ruke."
"Ne, onda ponovo legnem i čini mi se ga sam izgubila tijelo, kao da leži neka meni nepoznata osoba s mojim mislima u mom krevetu. Jedino Rudloffevo disanje dokazuje da sam to ipak ja."
"Što na to kaže tvoj mentor?"
"On tu figuru naziva strancem i tvrdi da ću je jednom uspjeti zagrliti i moći razgovarati s njom. Tek kada spojim svjetleću kuglu s tamnim obrisime figure koja nestaje moći ću zaista spoznati istinu sna."
"Je li ti rekao kako da to učiniš?"
"On smatra da vraćanje u prošlost nije pravi put ka životu. Moram zaboraviti stranca da bih doživjela svjetlo i zavoljela trenutak u kojem živim. San mora postati moja stvarnost."
Slušala sam njene riječi i pred mojim očima se ukaza Migrenino zamišljeno carstvo u kojem se krije od drugih ne spoznata Fortunina figura.

Sjetih se knjige"Tao fizike", koja je bila dio mistike instituta na kojem je Ana studirala. Kada pustimo svjetlost da se vrti u krug, u njemu se kristaliziraju sve nebeske i zemaljske sile, sile svjetla i tame.

To je kružni pokret koji je uvijek prisutan i u našim zglobovima, pokret za koji mi nemamo osjetila. Tek kada uspijemo svojim postojanjem sudjelovati u toj vječnoj vrtnji tada smo uspjeli i sve djelove svoje osobnosti sjediniti u gravitaciono polje u kojem smo rođeni. U kružnom toku nastajanja u svijetlosti se spajaju suprotnosti i svojim ritmičkim izmjenjivanjem rajskog sjaja i noćne tame ona stvara život naš svagdašnji. U užasnoj tami Migreninog carstva isto tako bljeskaju iskrice koje traže kružni tok u kojem će jednoga dana zaplesati ples oslobođenja.
"U tom kružnom toku dolazi do oživljavanja svih svjetlih i tamnih točaka moje prirode, pa tako i mojih duševnih suprotnosti. Kada uspijem u sebi zaokružiti to svjetlo tada ću osjetiti u dubini duše i moje stvarno postojanje" Anna je izgovorila do kraja svoju napamet naučenu lekciju.
"Kada ponovo ideš na institut?"
"Sutra sam cijeli dan tamo."
"Pokušaj mentoru skrenuti pažnju na tvoju glavobolju i napetost tvojih mišića. Reci mu da si počela igrati golf. Zamoli ga da te uvede u za tu igru potreban mentalni trening."
"Ne, to sigurno neću učiniti. To bi dokazalo da nisam u mogućnosti vladati svojim tijelom, a želim postati psihoanalitičar i psihoterapeut."
"Ali on će ti sigurno pokazati put kako da mobiliziraš snagu onog podsvjesnog u sebi, a to je snaga koji vodi u samoizlječenje."
"To je razlog zbog kojeg dolazim tebi."
"Ja nisam psihoanalitičar."
"Jedino u tebe imam povjerenja."
"Onda mi stvarno moraš otkriti sve tvoje tajne."
"Baš sve?"
"Ti u sebi nosiš toliko još neizgovorenog i to je ono što ti zatvara put u novi život. Tvoja osobnost je tipični primjer Jungovog kolektivnog nesvjesnog. Njegovi arhetipovi su paketi energije koji se tek u snu ili u neurotičnim stanjima oslobođaju i počinju djelovati. Ti moraš naučti usmjeravati tu energiju jer ona je put ka tvojoj svjesti o tijelu i pokretu."
Anna je šutjela par trenutaka. Osjetila sam borbu u njoj, borbu između njenih zbrkanih misli i znanja koje se isto tako nagomilavalo bez pravog reda u njoj.
"Koncept analitičke psihoterapie po Jungu nema značenje samo u psihološkim teorijama. Ona je s jedne strane metoda u psihoterpiji, ali s druge strane je put ka samospoznaji i razvoju osobnosti."
"Misliš li da možeš nekome pomoći ako sama sebi ne dokažeš da je to što si rekla istina. No da bi to postigla moraš imati stručnu pomoć. Moja ti stoji na raspolaganju, ali bojim se da nije dovoljna."
"Današnji čelnici u neuroznanosti se odjeljuju od klasičnih reduktionističkih znanstvenih paradigmi, kao što su bile Descartesove i Newtonove. Te stare paradigme su automatski isključivale ono što se nije uklapalo u osnovne prirodne zakone. Rolandova ideja o fizici koja će u materiji dokazati postojanje duše je danas prihvatljivija nego ikada. Čovjekovo postojanje i njegova psihodinamika ne spadaju u redukcionistički način mišljenja. Moj mentor je još uvijek u starim paradigmama."
"Zar on nije sljedbenik Jungovog učenja?"
"Samo na papiru, u praksi on dijeli dušu i tijelo. S njim nemogu razgovarati o mojim tjelesnim bolovima jer on ne vjeruje u njih. Za njega su to samo strahovi kojih se nisam oslobodila, samo fiksna ideja moje bolesne duše. A Jung je bio prvi koji je u psihoterapiji povezao individualno s kolektivnim, djelić sa njegovom cjelinom, on je otvorio put novim perspektivama i spoznao tijelo kao samoorganizirajući kompleksni sustav. Moj mentor povezuje alkemiju i budizam s novom fizikom, objašnjava sve kroz mandale naših duševnih stanja, ali pri tome odvaja tijelo od duše. tijelo je samo prolazno stanje na koje ne treba obračati pažnju. On tvrdi da tijelo ne može boliti."
"Zar ne možeš promjenuti mentora?"
"Ne, on je bio moj terapeut i uz njegovu pomoć sam primljena u klasu psihoterapeuta bez položene mature."
"Koliko mu je godina?"
"Ne znam točno, ali poprilično je star. Bio je Jungov student. Mislim da će uskoro u penziju. Mi smo u svakom slučaju njegova zadnja klasa."
"Koliko semestara još imaš do kraja?"
"Još dva. Na kraju ovog semestra nas je mentor pozvao na zajedničko slavlje Budističke nove godine."
"Kakve to ima veze sa psihoanalizom?"
"Ima veze s njegovom religioznom pripadnošću."
"Hoćeš li ići na tu proslavu?"
"Mislim da ove godine pada baš na dan Rudloffevog rođendana, pa neću moći otići."
"Prošle godine si bila?"
"Da, bilo je to u tjednu kada je Rudolf bio na službenom putu i bio je dan ljetnog solsticija. Otišla sam jer sam se bojala tu noć provesti sama. Jeli smo juhu u kojoj su bile kuglice od tijesta u kojima su bile ceduljice na kojima je stajala istina o sudbini onoga koji ju je dobio."
"Što je stajalo na tvojoj ceduljici?" upitah je sada već pomalo iziritirana istinama koje sam morala iz nje izvlačiti.
"Da ću postati svećenica u zemlji mojih snova i tek tada doživjeti pročišćenje u sjedinjenju s figurom iz mojih snova."
Ostala sam bez riječi. Tko je taj čovjek koji se predstavlja kao profesor na najpoznatijem institutu za psihoanalizu. Što namjerava s studenticom koja nema osobnog stava ni mišljenja. Uvodi li je u svijet totalnog gubitka misaone snage, u svijet ovisnosti jednom novom snu.
"Imašli još uvijek tu ceduljicu?"
"Ne, morala sam je vratiti mentoru."
"Zašto?"
"Da se ne izgubi u mom zbrkanom životu, a tako i tako nije bila napisana jezikom koji razumijem. To je bila slika moje duše, imago mentalis koju može protumačiti samo iskusan terapeut."
"Kako je izgledala ta slika?"
"To je bila slika alkemijskih procesa iz "Corpus hermetikum". U krugovima koji se izdižu iznad zdenca života su iskrice od kojih od kojih nastaju dva tijela koja se spajaju u jedno, žensko tijelo koje povezuje te krugove. Mentor mi je rekao da je to moj san o duši svijeta iz kojeg ću se jednoga dana probuditi kao pobjednica."
"Ali ta ceduljica će ponovo završiti u nečijoj juhi i on će ponovo nekome ispričati istu priču ili je prilagoditi stanju u kojem se ta osoba nalazi."
"Rekao je da se cedulje poslije zapale u nekom budističkom ritualu."
"I ti mu to vjeruješ?"
"Moram priznati da mi je to malo sličilo na priče za malu djecu, ali nisam se usudila proturječiti jer su oko nas sjedili, sve sami Lame, predstavnici Budhe na zemlji."
"Gdje ste čekali tu novu godinu?"
"Bili smo u brdima u nekom Tibetanskom svetištu."

nastavit će se: