U Adelaideu anno domini 28.5.2008

Southern Ocean

Australia

U skladu sa ustanovama islamskoga ratnoga prava od davnina je postojao obicaj da muslimanski zapovijednik ili sam vladar kada zauzme jedno mjesto izda povelju gradanima krscanske I jevrejske zajednice a narocito posadama tvrdava I braniocima koji se predaju na vjeru. Ta se povelja zove emannama, muaheda ili ahdnama. Prilikom zauzimanja Carigrada 1.6.1453 godine Sultan Mehmed II el Fatih izdao je povelju carigradskom patrijarhu I stanovnicima kvarta Galate u carigradu. Njome je Sultan garantirao patrijarhu da ga nitko nece uznemirivati niti remetiti. Kada je deset godina kasnije 1463 ovaj isti Sultan Mehmed II osvojio Bosnu I pogubio posljednjega bosanskoga kralja Stjepana Tomasevica predstavnik bosanskih franjevaca fra Andeo Zvizdovic koji je umro 7.5.1498 godine izasao je 28 maja 1463 pred Sultana Mehmeda II el Fatiha na Milodrazevo polje kod Fojnice, priznao ga za novog gospodara Bosne I zamolio da njegovim redovnicima da vjersku I imovinsku slobodu djelovanja. Iako su pripadnici ovoga reda od svoga osnutka 1209 godine djelovali kao "pucki propovjednici, papinski poslanici, misionari na Bliskom Istoku I Africi, propovjednici krizarskih ratova…a u Bosni kao propovjednici I inkvizitori protiv bogumila" Sultan Mehmed II el Fatih kako bi sprijecio njihovo iseljavanje iz Bosne izdao je adhanu koje je imala s obzirom na povijesnopravna stajalista veliku vaznost jer je bosanskim franjevcima od samoga pocetka turske vladavine u Bosni osiguravala ne samo osnovna ljudska prava: slobodu licnosti, vjere, imovine, kretanja I udruzivanja vec I slobodu vizitacije franjevackih ustanova od strane njihovih starjesina izvana. Tekst adhane u prevodu Hazima Sabanovica glasi:

"On (Allah) je jedini pomocnik! Mehmed sin Murad-hanov, svagda pobjedonosan! Zapovijed casnog, uzvisenog sultanskoga nisana I svijetle carske tugre, osvajaca svijeta je slijedece: Ja Sultan Mehmed-han stavljam do znanja cijelom svijetu ( svom puku I odlicnicima) da se prema posjednicima ovoga carskoga fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost pa zapovijedam slijedece: Neka nitko spomenutim (kaluderima) I njihovim crkvama ne pravi smetlje I neka ih nitko ne uznemiruje. Neka dodu I neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima I neka nitko, niti moje visoko velicanstvo niti itko od mojih vezira niti od mojih slugu, niti od mojih podanika, niti itko od stanovnika moga carstva – ne vrijeda I ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada I neka ih ne ugrozava I ne vrijeda ni njih, ni njihove duse, ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopusteno da dovedu covjeka sa strane u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim velikodusno podarujem carsku zapovjed I zaklinjem se slijedecim teskim zakletvama: Tako mi Stvoritelja Zemlje I Neba koji hrani sva stvorenja I tako mi sedam mushafa I tako mi nasega velikog vjerovjesnika ( Muhameda) I tako mi sablje koju pasem I tako mi 124000 poslanika – nitko se nece protiviti ovome sto je napisano sve dokle god mi oni budu sluzili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovjedi.

Fatihov sin Sultan Bajazid II beratom iz 1483 godine upucenim sandak-bezima I kadijama bosanskoga, hercegovackoga I zvornickoga sandzaka a potom I fermanom od 17.augusta 1498 godine upucenim kadijama Novog Brda I Srebrenice prakticno je obnovio ahdnamu svoga oca Mehmeda II el Fatiha I potvrdio njenu autenticnost. Sultan Ahmed I Fatihov praunuk fermanom iz 1607 godine obnovio je ahdnamu svoga pradjeda. Pa je tako I na nama danasnjima da obnovimo ovu ahdnamu I da U ime Allaha Svedrzitelja Svijetova po kojem se sve ravna I zivi, da u ime Boga Svemogucega Stvoritelja Neba I Zemlje uputimo na nuznost da plemena I narod Bosne brez obzira dali oni bili Bosnjaci, Bosanci katolicke vjeroispovjesti ili Bosanci pravoslavne vjere rade na stvaranju takovih socijalnih I politickih uvjeta kako bi suzivot ovijeh plemena danas bio moguc I kako bi narod dugo pozivio pod sjenom pravicna drzavnika, da priprave, pristave I srede svoju drzavu tako da ima pravde I pravicnosti u odlucivanju I ponasanju naroda, da narodom gospodari Istina, Allah neka bude Milostiv, jer se prema Istini zivot ravna kao sto se ravna I prema Zakonu, da se svagda upucuje na vladavinu zakona a ne na vladavinu zlata I trenutne koristi vec da se radi u opcemu interesu drzave u cjelini prema kojoj svaka individua ima svoja prava I svoje obaveze. Da nitko ne ometa ekonomski razvoj, razvoj trgovine, industrije I zanatstva vec da drzava regulira samo ono sto je neophodno, da se uredi sudstvo I zakonodavna sfera, da sluzba sigurnosti koja brine o sigurnosti I zastiti gradana ne bude laka u nasilju nego da razumno vlada, da skolstvom brez obzira dali je bilo rijeci o osnovnom, srednjem ili visokom nitko ne zapovijeda niti da se segregiraju ucenici I osoblje na temelju vjerske, nacionalne, spolne I rasne razlicitosti nego da ono bude autonomnom sferom u kojoj se sticu znanja I vjestine neophodne za buduci zivot mladih narastaja, da kulturnom I duhovnom sferom drzave ravna esetika a ne politika. Tako ce onda biti moguce Bosnu izgraditi kao slobodnu drzavu ravnopravnih gradana pa je nama danasnjima da se zakunemo svojom cascu I svetim spisima Petoknjizja, Novoga Pisma I Kurana da se nitko ovoj carskoj zapovijesti ne opire nego da je postuje kao sto I mi postujemo Bozje zapovjedi a narod neka sluzi Istini, Zakonu I Allahu Svemogucem.

Napisano u stanu u Roma Grove 20/9 u Adelaideu

28.5.2008.