Ja to sigurno više neću upotrebljavati u svojoj svijesti. Točka.
Ja ću njegovati mudrost kroz druželjubivost i međusobno potpomaganje. Druželjubivost, druženje, uzajamno potpomaganje, zajedništvo. To društvo, u osnovi, i daje. A zašto to onda u našoj svakodnevici ne djeluje? Nema, između ostalog, dovoljno poticaja u medijima na koje smo masovno orijentirani. Cijelo bi društvo kroz informativnu komunikaciju moglo dati veći poticaj takvoj ideji kroz glazbu na radiju, kroz filmove na televiziji, kroz dnevni tisak i stavove da mu je stalo do sreće svakog pojedinca. Najbolje se pamti ono što se vidi na djelu, čuje iz okoline i pročita, ono što saznajemo vlastitim iskustvom i iz iskustva drugih ljudi.
Nemoguće mi je iskazati riječima koliko je važno pozitivno (mislim sa što više pozitivnih riječi) ispravno informiranje u medijima. Informativni sustav je taj koji svojim djelom može manje podržavati negativnu, a više pozitivnu informaciju. Takvu informaciju potrebno je istodobno provoditi u obiteljskom i društvenom sustvaranju.
Zajedništvo traži žrtvovanje. Još jedan užasno pogrešan osobni i društveni stav. Zašto bi to bilo žrtvovanje? Žrtvovanje je još jedno samonametnuto uvjerenje. Zašto to ne bi bilo dobrovoljno sudjelovanje svih aktera u procesu izgradnje? To bi bilo prelijepo. Ok! Rješenje u zajednici je dobrovoljno sudjelovanje bez prisile. Kako ga postići, a da bude bez prisile i dobrovoljno? Otkud sada ova prisila? Prisila je iluzija. Iluzija se stvara kad mislimo da jest ono što nije ili je poricanje onog što jest – a tu spada i postojanje stvarne prisile kroz agresivnost, koja postoji iako se ne priznaje. Kada ne bi bilo te agresivnosti koja daje poticaj, bi li itko išta htio raditi? Bi kada bi ostao samo poticaj na ispravan način. Tada bi sve teklo glatko, „kao po loju“. Poticaj na ispravan način, bez prisile. Kako ga postići?
Odgovorom što jest prisila, a što nije? Često smatramo da nešto naprosto „tako treba“ napraviti, da „tako treba“ biti, jer svi tako rade. Tu, zapravo, nema izbora. U realnosti, ako uključimo osobno promišljanje situacije, a ne povodimo se za većinom, uvijek ima izbora. Izbor je dobrovoljno sudjelovanje ili poricanje tog sudjelovanja. Ovdje djeluje moć volje i vjere.
Aha, možda sam shvatila!
Igra riječi prevelika je filozofija, ali po ovoj filozofiji sve što mi se događa je stvar mog osobnog izbora ili stava i uvjerenja o tom izboru između moram ili hoću to što želim, a tu dolazimo do nesvjesnog, podsvjesnog i svjesnog. Svjestan izbor jest dobrovoljno sudjelovanje. Podsvjesno odgađanje u sudjelovanju bi bilo: malo sudjelujem, a malo poričem da sudjelujem. Nesvjestan izbor bi bio poricanje bilo kakvog sudjelovanja. Poricanje, odgađanje, poricanje sudjelovanja – kako ga se riješiti?
Odricanje, poricanje, usporavanje, odgađanje sudjelovanja u proticanju svijesti. Tko se ovdje koga odriče, poriče, usporava proticanje? (Misao – stav) podsvjesno usporava (odgađa odgovornost). (Emocija – uvjerenje) nesvjesno zadržava (odriče odgovornost). (Riječ – navika) nepriznato čeka (poriče bilo kakvo sudjelovanje u odgovornosti).
Može li se i kako uskladiti podsvjesno odgađanje odgovornosti?
Podsvjesno treba transformirati pozitivnim stavom.
Može li nesvjesno poništiti odricanje u odgovornosti?
Nesvjesno treba balansirati pozitivnim uvjerenjem.
Može li se nepriznato poništiti ili priznati nepriznato sudjelovanje u djelu i transformirati, balansirati, ujediniti?
Nepriznato treba ujediniti u pozitivnu naviku.
Nemam pojma što sam napisala. Nemam pojma. Što je pojam? Što sam napisala? Što mi znači ova riječ? Pojam je znanje o tomu o čemu mislim. Što ja ovdje ne znam? Ne znam kako i što odabrati. Ovdje sada dolazi do odluke o izboru. Izbor o pozitivnom stavu i izbor o pozitivnom uvjerenju. Poslije toga navika djeluje automatski, kao i udah i izdah.
Ravnoteža se može napraviti zamjenom ili nadopunjavanjem onoga čega nema, što bi stvorilo mogućnost izjednačavanja onoga čega nema s onim čega ima previše. Tada bi došlo do poravnanja i mogućnosti transformacije postojećeg stanja svijesti o stavovima. Uvjerenje samo podržava stav i stvorena je ujedinjena navika.
bglavac
edin.kecanovic
