6) Je li je Hare Krišna pokret dio hinduizma?

 

Radi praktičnih razloga ‘Hare Krišna pokret’ se u javnosti registrira kao religija, pa čak i kao ‘Hindu–vaišnavska zajednica’ – iako vaišnavska duhovna znanost ima tek nekoliko dodirnih točaka s hinduizmom. Hinduizam je zapravo vrlo kompleksan koktel sačinjen od raznih tradicija koje nalaze svoj izvorni korijen u vedskoj literaturi; pa tako hinduizam objedinjuje sikhizam, šivaizam, šaktizam, jainizam i tko zna što još. Riječ hinduizam je novijeg porijekla i stara je tek nekoliko stoljeća. Nastala je tako što su muslimani sve ljude s druge strane rijeke Sindh nazvali Hindusima. Tako je hinduizam zemljopisni pojam koji se pogrešno uvriježio u religijskom kontekstu baš kao što ljudi vjerski termin ‘musliman’ pogrešno koriste u nacionalnom kontekstu. To je riječ koja se uopće ne spominje nigdje u vedskoj literaturi (zabilježenoj prije više od 5000 godina). Mi članovi Hare Krišna pokreta obožavamo jednog jedinog Boga, iako ga nazivamo raznim imenima, u skladu sa Njegovim aktivnostima i osobinama. S druge strane, Hindusi obožavaju uglavnom polubogove koji su moćna bića (opunomoćena od samoga Krišne) – zadužena za pravilno funkcioniranje prirodnih zakona u čitavom univerzumu.

Pojednostavljeno rečeno – Hare Krišna pokret se zanima za istinsku (i jedinu) duhovnost koja je u drevnim vedskim tekstovima predstavljena kao bhakti–yoga (yoga ljubavi prema Bogu), a hinduizam je tek religija zainteresirana za rituale, misticizam i materijalne pogodnosti – a u novije vrijeme i nacionalizam. Hindu kultura je ‘izrasla’ iz vedske duhovne tradicije baš kao što je kršćanstvo ‘izraslo’ iz judaizma. Danas su judaizam i kršćanstvo dvije posve različite stvari. Isti slučaj je sa drevnom vedskom duhovnom tradicijom i hinduizmom.

7) Što znači biti vaišnava?

 

Bhakta, onaj koji posjeduje bhakti (ljubav prema Bogu), još se naziva i vaišnava. Vaišnava je svaka osoba koja iskreno pokušava kroz duhovni proces odbaciti svoju nižu prirodu (pohlepu, požudu, zavist, mržnju, itd.) i ponovo probuditi svoju uspavanu ljubav prema Bogu, slijeđenjem Njegovih uputstava. Sada kada znate što je vaišnavizam, lakše vam je shvatiti tko su vaišnave (članovi Hare Krišna pokreta). Ali ipak, radi potpunijeg razumijevanja, spomenut ću još neke važne poante. Kao što sam već ranije napomenuo, postoje različite kategorije vaišnava – u skladu sa razinom njihovog duhovnog napretka koji se očituje kroz slijedeće odlike: 1) moć kontrole vlastitih osjetila, tj. odvojenosti od iluzornih, materijalnih užitaka, 2) neprestanu spremnost na služenje Boga, 3) poznavanje vječnih zakona dharme, 4) pravilno razumijevanje i opseg duhovnog znanja, 5) čistoću srca, tj. odsutnost pohlepe, požude, zavisti, nekontroliranog gnjeva, itd. 6) intenzitet ljubavi prema Bogu (Krišni). Primijetite da sam najvažniji faktor spomenuo tek na samom kraju. Razlog tome je što se naša uspavana ljubav prema Bogu ne može probuditi ukoliko nismo ovladali prethodno spomenutim odlikama.

U skladu sa vedskim (Krišninim) standardima, osoba koja nije iskreno krenula putem razvijanja spomenutih odlika – nema pravo da se smatra duhovnom, pa čak niti religioznom. Ova izjava je primjenjiva na svakog duhovnika u svakoj religijskoj tradiciji. Pa ako ćemo suditi po rezultatima, doći ćemo do zaključka da u svijetu postoji izuzetno mali broj istinski duhovnih osoba, iako je veliki broj onih koji ‘duhovnost’ odrađuju kao dio svoje profesije.

Važno je istaći da razvijanje spomenutih odlika nije moguće sve dok osoba prvo ne dođe na razinu civiliziranog ljudskog bića. Gospodin Krišna saopćava čovječanstvu kroz Vede što On podrazumijeva pod izrazom ‘civilizirano ljudsko biće’. To podrazumijeva slijeđenje četiri regulativna načela (zabrane). Zabranjeno je: 1) Uživanje nezakonitih seksualnih aktivnosti, 2) uživanje opojnih sredstava, 3) jedenje mesa, ribe i jaja, 4) kockanje.

Iako pravilno slijeđenje četiri regulativna načela predstavlja izuzetno visok, skoro nedostižan standard življenja za prosječnog čovjeka današnjice – takav standard življenja je tek preduvjet za početak prakticiranja ozbiljnog duhovnog života (gledano iz Krišnine perspektive). Za razliku od duhovnog svijeta, materijalni svijet je mjesto gdje se svakodnevno vrše grješne aktivnosti. Postoje četiri ključna korijena grješnih aktivnosti. Ti korijeni se nalaze: 1) Gdje god je bilo kakav oblik intoksikacije, 2) gdje god se ubijaju ljudi i životinje (i vrši prodaja/jedenje mesa), 3) gdje god postoje grješne seksualne aktivnosti, i konačno 4) gdje god je zlato, tj. novac koji nije uključen u duhovne svrhe.

Da bi se netko uopće počeo baviti ozbiljnim duhovnim životom, neophodno je da prvo dođe na razinu pobožnosti (religioznosti). Četiri

stupa religioznog života su: 1) samilost, 2) vršenje duhovnih strogosti, 3) čistoća (unutrašnja i vanjska) i 4) istinoljubivost. Samilost u čovjeku biva uništavana ubijanjem životinja i jedenjem mesa. Vršenje duhovnih strogosti biva uništavano intoksikacijom. Čistoća biva uništavana seksualnim aktivnostima koje nisu odobrene u vedskim svetim spisima. Istinoljubivost biva uništavana kockanjem. Da bi se održali na razini duhovnosti, vaišnave slijede četiri regulativna načela kako bi u sebi gajili četiri spomenuta stupa religijskog života. Međutim, slijeđenje tih načela nema za cilj ograničavanje nečije osobnosti, već omogućavanje istinske slobode. Evo jedne poredbe koja to ilustrira. Ako država posredstvom policije, socijalne skrbi i zdravstvene zaštite – zabrani nekome da se drogira; da li država time ‘ograničava nečiju osobnost’ ili omogućuje veću slobodu koja se očituje kroz kvalitetu zdravog života (i svega ostalog što ide uz to)?

Ista stvar je i sa slijeđenjem četiri regulativna načela (slobode), koja ljudima omogućuju kvalitetan materijalni život i preduvjet za povratak u duhovni svijet. Možemo svakodnevno vidjeti kako neslijeđenje četiri regulativna načela – stvara kaos, kriminal i nasilje u čitavom svijetu. Sva ta uznemirenja su ništa drugo nego posljedice svjetovne ‘mudrosti’ koja se u krajnjoj liniji svodi na četiri stvari; kako se što uspješnije hraniti, braniti, spavati i razmnožavati. Problem je u tome što te četiri aktivnosti, ako nisu povezane sa duhovnim motivacijama – vode samo do novog rođenja; novog ropstva u materijalnom svijetu. Je li to mudro? Istinski mudra osoba strpljivo i odlučno ulaže napore u prekidanje ropstva materijalnoj energiji, kao i u razvijanje duhovnih odlika koje kulminiraju u buđenju uspavane ljubavi prema Bogu.