Vaišnavska filozofija i duhovna znanost na kojima se temelji ISKCON – su apsolutno savršeni jer dolaze iz savršenog izvora. Ali mi, sljedbenici ove tradicije još nismo savršeni. Mi dolazimo iz redova svjetovnih ljudi i sa sobom smo donijeli svoje materijalne vezanosti i nižu ljudsku prirodu. Međutim, za razliku od ogromne većine ljudi – mi dobrovoljno i svjesno radimo na duhovnom pročišćenju, odbacivanju materijalnih vezanosti, lažne identifikacije i loših osobina. Proces bhakti–yoge je postupan proces

koji omogućuje svakom sljedbeniku da odbacuje svoju materijalnu svjesnost i materijalne vezanosti u skladu sa razinom svoje iskrenosti i snagom želje za duhovnim napretkom. Materijalne vezanosti se ne mogu

odbaciti tek tako – preko noći. To je dugotrajan proces. Sve što je jeftino ili bezvrijedno – može se dobiti na brzinu. Ali ono što je dragocjeno – zahtijeva više vremena i truda.

Zamislite samo koliko je potrebno uloženog vremena i truda da bi netko postao uspješan klavirista; godine vježbanja, po nekoliko sati dnevno. To je svakako vještina kojom se ne može ovladati za kratko vrijeme. Ali trud je na kraju isplativ. Vještina sviranja klavira je tek jedna materijalna vještina. Koliko je tek truda i vremena potrebno uložiti da bi se postiglo savršenstvo ljudskog života (odbacivanje materijalne svjesnosti i lažnog identiteta, ponovno razvijanje naše uspavane ljubavi prema Krišni i odlazak u duhovni svijet)? Potrebno je puno vremena. Krišna nije jeftin. Njega mogu spoznati i dostići samo oni koji su odvojeni od svjetovnih užitaka, koji imaju potpunu kontrolu nad svojim osjetilima i iskrenu želju da uspostave svoj vječni odnos sa Njim temeljen na uzajamnoj ljubavi. Svi ostali koji misle da mogu dostići Boga nekim drugim kvalifikacijama – jednostavno gube svoje vrijeme, živeći u zabludi.

Onima koji ne uspiju dostići duhovno savršenstvo u ovom životu – Krišna daje novu priliku; koliko god je potrebno. Krišna nije fašista koji grješnike zauvijek baca u pakao (jer su propustili svoju jedinu priliku). Na zapadu općenito vlada mišljenje da grješnici zauvijek idu u pakao, a pobožni zauvijek uživaju u raju. Krivo! Zamislite grješnika koji prolazi kroz najmučnije agonije u paklu i sa iskrenim pokajanjem obrati se Bogu “Dragi moj Gospodine, iskreno se kajem što sam te iznevjerio. Molim Te izbavi me iz pakla i daj mi priliku da postanem Tvoj vjerni sluga.” Na to se Bog grohotom nasmije i kaže “Ha, ha – ti nitkove! Imao si svoju jedinu priliku i prokockao si je. Truni sada u najgorim mukama dok se oceani ne isuše i Sunce ne zaledi!” Kakav bi to ‘dobrostivi’ Bog bio? Nije niti čudo što zbog ovakvog razumijevanja Boga, mnogi ljudi uzimaju utočište u ateizmu.

Daleko od toga da je Krišna takav. On nam pruža priliku za prilikom (život za životom) i strpljivo čeka da se okrenemo prema Njemu te odbacimo svoje materijalne planove. Ako Krišna čak niti notorne grješnike ne drži u paklu zauvijek, što tek reći za neuspjele vaišnave koji zbog svojih materijalnih vezanosti ne uspiju postići duhovno savršenstvo u ovom životu? Oni koji započnu svoj put u procesu bhakti–yoge i naprave čak i mali napredak, te ne stignu do kraja duhovnog puta – nikada ne moraju ići u pakao, a ljudski oblik života im je zagarantiran. Pored toga, u slijedećem životu dobivaju priliku da se rode u porodici koja će biti pogodna za nastavak njihovog duhovnog života. To je Krišnino obećanje.

Većina nas u ISKCON–u još nije postigla duhovno savršenstvo, ali jedan manji broj definitivno je. Krišna u Bhagavad–giti daje listu simptoma po kojima se mogu prepoznati osobe koje su nadišle materijalnu svjesnost i svjetovne vezanosti, te razvili nepokolebljivu želju za služenjem Njega u skladu sa našom vječnom dharmom. Sudeći po Krišninim kriterijima, koji se očituju u životu izvjesnog broja ISKCON–ovih vaišnava – očigledno je da su oni već postali dovoljno kvalificirani za povratak u duhovni svijet; svijet iz kojega smo svi mi nekada došli u davnoj, davnoj prošlosti. Samo je pitanje vremena kada ćemo i mi ostali, ukoliko budemo iskreni i uporni – doći na tu razinu duhovnog napretka. Na toj razini duhovnog napretka više nema vezanosti za materijalne objekte; sreća dolazi iznutra (s duhovne razine), radije nego li izvana (iz kontakta osjetila sa materijalnim objektima); više nema lažne identifikacije sa tijelom; itd.

Postoje određeni kriteriji po kojima se može prosuditi koliko je tko napredovao u duhovnom životu. Ti kriteriji su slijedeći:

1) Odsustvo materijalnih sebičnih želja,

2) Vezanost za neprekidnu službu posvećenu zadovoljenju Krišne,

3) Odlična kontrola poriva osjetila,

4) Posjedovanje velikog duhovnog znanja (poznavanje vaišnavske filozofije),

5) Poniznost,

6) Tolerancija,

7) Postojanost i odlučnost u duhovnom životu,

8) Sposobnost slijeđenja zavjeta i

9) Samilost prema drugim ljudima i ostalim živim bićima.

Sudeći po ovim kriterijima, u Hare Krišna pokretu postoji veliki broj izrazito naprednih vaišnava – ne samo duhovnih učitelja, već i ostalih koji su ostavili (i još uvijek ostavljaju) svoj neprocjenjivi prilog za dobrobit čitavog čovječanstva.

Međutim, istina je da su mnogi skrenuli sa ovog puta savršenstva i nisu više htjeli ići dalje, tj. vratili su se na stari svjetovni način života i porocima koji idu s njim. Postoji više razloga za to. 1) Nisu dovoljno proučavali vaišnavske svete spise. Zbog toga nisu imali osnovno i pravilno znanje vaišnavske filozofije. U nedostatku teorijskog znanja, nisu razvili moć diskriminacije koja bi im pomogla da razumiju što treba učiniti, a što ne. 2) Nisu bili dovoljno regulirani slijediti duhovnu disciplinu bhakti–yoge, što uključuje pažljivu koncentraciju prilikom meditacije na maha–mantru i slijeđenje četiri regulativna načela (opisanih u odgovoru na pitanje 7). Zbog toga nisu imali dovoljno duhovne snage i inteligencije da se odupru materijalnim izazovima uživanja. Drugim riječima, pali su zbog požude i pohlepe. 3) Neki su nepotrebno kritizirali druge vaišnave i tako izgubili ono malo duhovne snage i inteligencije koju su imali. 4) Nisu se dovoljno družili sa drugim (pogotovo naprednim) vaišnavama. Bili su previše u društvu svjetovnih ljudi koji su ih ohrabrivali da se predaju čarima materijalnih ‘užitaka’. 5) Neki su na žalost doživjeli manje ili više grube nepravde od drugih (nenaprednih) vaišnava. I umjesto da potraže utočište naprednih vaišnava, potražili su utočište u materijalnim užicima ili u drugim tzv. duhovnim grupama. 6) Neki su na samom početku imali krive motivacije za pristupanje pokretu. Njihov primarni cilj nije bio postizanje duhovnog savršenstva nego nešto drugo. S takvim pogrešnim motivacijama, nisu dugo izdržali.

Svi spomenuti razlozi za napuštanje procesa bhakti–yoge, uglavnom su temeljeni na nedostatku iskrenosti. Kao što vidite, Krišna je postavio dobar filtar koji omogućuje samo iskrenima i upornima da se konačno vrate u Njegovo prebivalište. Jedino takvi kandidati (skreni i uporni) su sposobni striktno slijediti načela dharme i na kraju kušati vječnu duhovnu

sreću koja je izvorna odlika svakog živog bića (duhovne duše). Eto, da bi se izašlo iz ovog svijeta neprestanih rađanja, umiranja i ostalih patnji – neophodno je striktno slijeđenje Krišninih uputstava i vječnih zakona prirode. Krišna želi vidjeti našu žarku želju da mu se vratimo i da još u materijalnom svijetu razvijemo odlike savršenstva koje posjeduju stanovnici duhovnog svijeta. U krajnjoj liniji – dovoljna je samo nesebična ljubav prema Krišni. Ništa drugo. Ali ipak, ta ljubav se može razviti samo odbacivanjem materijalne svjesnosti, što znači (između ostalog) odvojenost od materijalnih tzv. užitaka.

Vidite, to vam je nešto kao upis u Oxford univerzitet. Ima veliki broj onih koji bi se htjeli upisati jer vrlo dobro znaju da bi im diploma iz Oxforda donijela prestiž u društvu i omogućila izvrsno radno mjesto sa izvrsnim financijskim primanjima. Pa ipak, mnogo je onih koji otpadnu već na samom početku jer ne zadovoljavaju standarde znanja koje univerzitet očekuje od svojih studenata. Mnogi otpadnu tijekom studiranja jer nisu u potpunosti razvili kvalifikacije koje bi im omogućile uspješno slijeđenje zahtjevnog nastavnog programa i zadate discipline. U odnosu na veliki početni upisni broj kandidata – na kraju uspijeva samo nekolicina.

Vidite li sada u kakvoj su iluziji oni koji kažu “Gdje je Bog? Hajde, neka mi se pokaže, pa ću vjerovati u Njega.” Krišna nije jeftin, baš kao ni konačna nagrada koja očekuje sve one koji mu predaju svoje srce.