Četvrti razlog za uništavanje ostataka vedske kulture bila je Nehruova vizija o industrijalizaciji Indije. Zapadnjačka tehnologija je sa sobom donijela i zapadnjačku ‘civilizaciju’, tj. način življenja i razmišljanja. Drevne prirodne i duhovne vrijednosti koje su nekoć bile svojstvene za vedsku kulturu, počele su nestajati iz srca ljudi. Zapadnjačke kompanije već desetljećima pumpaju Indijce ideologijom konzumerizma (potrošačkom ideologijom). Žalosno je što se takav trend nastavlja sve do današnjeg dana jer su svi političari koji su došli na vlast nakon Nehrua, nastavili s ostvarivanjem njegovog sna o tehnološki naprednoj Indiji. Gotovo svi političari nakon Gandhija, u manjoj ili većoj mjeri odbacuju značaj vedske kulture i duhovnosti – smatrajući ih primitivnima i nazadnima. Zbog nemara indijske vlade, do sada je u nepovrat propalo mnoštvo vrijednih povijesnih objekata od ogromnog duhovnog značaja.
Peti razlog za uništavanje ostataka vedske kulture je utjecaj zapadnjačkih medija, naročito američkih. Zapadnjački filmovi koji propagiraju pobjedu zla nad dobrim, nasilje, pornografiju, uništenje tradicionalnih vrijednosti. itd. – odgovorni su za vrtoglavi pad morala u indijskom društvu. Takvi filmovi i slične TV emisije su prije otprilike tri desetljeća stvorili u Indiji seksualnu revoluciju, a sada punom parom rade na propagiranju konzumerizma. To je sve dobro smišljeni trik multinacionalnih korporacija koje su zasitile svoje domaće tržište, pa sada traže kupce u Indiji i drugim državama gdje se još uvijek dobrim dijelom održavaju tradicionalne vrijednosti – čestitost, duhovnost, jednostavnost, poštenje, itd. U velikom gradovima Indije mogu se vidjeti satelitske antene koje primaju američke TV šund programe i pjevaju hvalospjeve u čast okorjelog materijalizma i svog ‘blještavila’ koje ide sa njim. Na žalost, veliki dio stanovništva prihvaća iluzornu ideju o ‘blagodatima’ zapadnjačkog stila života, time više što im i domaća vlada na čelu sa materijalističkim političarima – svakodnevno ispire mozak o ideji sretne tehnološki razvijene Indije. Da bi se širila materijalistička propaganda, u zadnjih desetak godina više nema niti potrebe za gledanjem američkih programa, dovoljno je kliknuti TV kanal sa Bollywood filmovima i vidjeti kako nemoral i materijalizam nagrizaju i ono malo vrline što je ostalo u ljudima. Isti utjecaj imaju i mnogi indijski magazini.
Iako je vedska civilizacija okončala početkom Kali–yuge, i unatoč sistematskom iskorjenjivanju vedske tradicije u posljednjih 800 godina – vedska kultura još uvijek živi zapisana u drevnim vedskim spisima koji do današnjeg dana postoje u svom neizmijenjenom obliku. Da bi sačuvao i raširio tradiciju dragocjenog vedskog znanja, naročito vaišnavskih svetih spisa – Krišna je poslao svog specijalno opunomoćenog predstavnika A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada čija je pojava bila prorečena prije više tisuća godina.
U Brahma–vaivarta Purani, u razgovoru sa Ganga Devi, Gospodin Krišna opisuje da će se 5000 godina nakon početka Kali–yuge, Njegov mantra–upasaka, veliki svetac i obožavatelj Krišninih svetih imena – pojaviti i širiti slave Hare Krišna maha–mantre, ne samo u Indiji, već i po čitavom svijetu. Gospodin Krišna objašnjava da će se pomoću pjevanja Njegovih svetih imena, čitav svijet produhoviti i da će ljudi postati Njegovi obožavatelji, uključeni u proces predanog služenja Njega samog. Na ovaj način, Gospodin Krišna je prorekao pojavu izuzetno moćnog vaišnave koji će po čitavom svijetu proširiti slave Njegovih svetih imena.
U Šri–Caitanya mangali, koju je 1537. godine napisao Šrila Locana Das Thakura, Gospodin Šri Caitanya je prorekao pojavu duhovno opunomoćenog vaišnave koji će sankirtana pokret rasprostraniti po čitavom svijetu: “Budući da želim preplaviti čitav svijet pjevanjem Krišninih svetih imena Ja ću osobno propovijedati u Indiji i preplaviti je sankirtana revolucijom, a moj senapati–bhakta (veliki vaišnavski vođa) će propovijedati u mnogim drugim državama i preplaviti čitav svijet pjevanjem Hare Krišna maha–mantre.”
Kasnije, početkom 19. stoljeća, Šrila Bhaktivinoda Thakura je prorekao u svojem magazinu Sajjana–tošani (u članku pod nazivom Nityananda Surydoy – “Uskoro će doći vrijeme kada će se pjevanje Krišninih svetih imena čuti u Engleskoj, Francuskoj, Rusiji, Njemačkoj i Americi.”
Jedna stvar je sigurna; do kraja Kali–yuge (narednih 427.000 godina) vedska civilizacija neće zablistati svojim starim sjajem. To će se dogoditi tek početkom slijedeće Satya–yuge. Ali dok god ima vjerodostojnih vaišnava koji čuvaju izvorna učenja vedskih (naročito vaišnavskih) svetih spisa – toliko dugo će buduće generacije primati duhovnu dobrobit od tradicije koja je nekoć čovječanstvu davala harmoniju i prosperitet u svim aspektima života.