Zašto se ljudi vole zabavljati? Da bi bili sretni i da bi odvratili pažnju od životnih okolnosti koje im uopće nisu zabavne. Ako bi ljudi konstantno bili sretni na poslu, kod kuće i općenito – onda ne bi bilo potrebe za dodatnim zabavljanjem, jer čitav život bi im bio zabava. Međutim, u ovom svijetu je nemoguće doživljavati konstantno zadovoljstvo i sreću pored svih problema koji su karakteristični za ovaj svijet patnje. Materijalna sreća koja dolazi od materijalnih ‘zadovoljstava’ je vrlo kratkotrajna i treperava. Ona dolazi isključivo izvana kada su osjetila zaokupljena poželjnim objektima kao što su npr. žene, alkohol i televizijske emisije. Problem materijalne sreće je u tome što ona jako često za sobom povlači razne nesreće.

Hajde da se zadržimo na tri navedena primjera.

1) Žene (odnosno seks). U početku je sve bajno i izvrsno, ali kasnije se mogu pojaviti problemi u obliku spolnih bolesti, neželjene trudnoće, abortusa, preljube, emocionalnih razočarenja, osvete, nasilja, itd.

2) Alkohol; ista priča. U početku zaborav na ružnu realnost. Dobra zabava provedena sa prijateljima, ... a kasnije možda nečija smrt ili doživotna invalidnost zbog vožnje u pijanom stanju, ovisnost o alkoholu, nasilje, raspad porodice, ciroza jetre i slične bolesti, itd.

3) Televizor. Čitava serija šund programa koji ljudima ispiru mozak. Filmovi koji uče djecu kako da postanu prvoklasni kriminalci. Moralna degradacija zbog ovisnosti o erotskim scenama, itd.

Kako se sve to odražava na karakter ovisnika o televizoru? Pogledajte samo oko sebe; sve samo nemoral, nasilje i kriminal kojega vrše ljudi podsvjesno programirani televizijskim emisijama. Ovaj svijet je već prepun programiranih zombija koji ne mogu razmišljati za sebe, već je potrebno da im netko preko ekrana kaže ‘što je dobro za njih’. ‘Sjajno!’ Da je Charles Darwin još uvijek živ, gorko bi se razočarao kada bi vidio kojim putem se nastavlja (d)evolucija Homo Sapiensa.

Pored svih gore navedenih problema, ima još jedan – i to vrlo krupan. Vezanost za uživanje materijalnih objekata i ‘sreću’ koja proizlazi iz njih – nepogrešivo stvara uvjete za novo rođenje i novo tijelo. Kakvo? Uh, to može biti zaista neugodno iznenađenje. Koliko god da netko misli kako je ‘slobodan’ od Božjih i prirodnih zakona (jer ih uporno ignorira i ne vjeruje u njih) – oni su uvijek tu, kao vjerni pratioci zabludjelih duša. Djeluju u obliku karmičkih zakona i svakome daju zasluženo; ni manje, ni više. Tako se to dešava kada netko pokušava uživati odvojeno od Krišne.

One koji su mudri, ne zanima takva vrsta sreće (koja samo produbljuje nečiju iluziju). Sreća koju kušaju vaišnave, dolazi s duhovne razine, direktno od Krišne. Što je više netko duhovno napredniji, time više je ta sreća dugotrajnija i intenzivnija. Duhovna sreća je vječna, prirodna odlika svake duhovne duše. Međutim, ona ne može doći do izražaja upravo zbog vezanosti za materijalne objekte i sreću koja proizlazi iz njih. Drugim riječima, oni koji su ogrezli u materijalno osjetilno uživanje – ne mogu niti najsmionijom maštom pojmiti duhovna zadovoljstva, baš kao što kokoš ne može pojmiti zadovoljstvo orlovih letačkih akrobacija. I da stvar bude još ljepša – za one koji se konačno vrate u Krišnino duhovno carstvo – ta sreća je vječna i neprekidna.

Pa konačno, koje su to aktivnosti koje vaišnavama donose takva zadovoljstva? Bilo koja služba (aktivnost) napravljena za Krišnino zadovoljstvo u skladu sa Njegovim željama i lišena naših osobnih sebičnih motivacija – donosi veliko zadovoljstvo na duhovnoj razini. Živo biće može biti savršeno sretno samo onda kada djeluje u skladu sa svojom vječnom dharmom. Da vas podsjetim – dharma je praktična služba (tijelom, umom i inteligencijom) namijenjena za zadovoljenje Krišninih želja. Čitav naš život se vrti oko službe za Krišnu. A u trenucima odmora nalazimo veliko zadovoljstvo u sviranju i pjevanju bhajana – duhovnih vaišnavskih pjesama namijenjenih za Krišnino zadovoljstvo. Zatim, pravimo kazališne predstave i igrokaze. Organiziramo duhovne festivale, itd. Međutim, to je sve opet služba koja Krišnu čini zadovoljnim, a time i mi postajemo zadovoljni baš kao što je ruka prirodno zadovoljna kada služi želudac prinoseći hranu ustima.