Za jedan pogled oka tvoga

dajem kap mora,

proizrnu i obasjanu Suncem sjevera..

Za jedan drhtaj srca moga

daješ svilenu tamu Svemira

i razigrane misli,

koje me obvijaju

poput najfinije svile...

I dok oko čela rotiraju nemiri,

u centru je – tišina...

U centru je uvijek tišina,

dok se na graničnom području

događaju nemirni preokreti

sudbine i Sna...

Sve je to proteklo kroz moje srce

i ostavilo trag,

zaustavilo vrijeme...

Na dlanovima prelomljene linije

ne poručuju skrivene znakove sudbine,

Suton se smije

i lažljivo kaže, da me grije...

Hladan dah rane jeseni

obuzeo mi je dušu,

a iznad mog balkona

polako se sprema promjena putanje,

promjena promjene..

Nemirom sam te dozvala,

nemirom te smirujem...

U centru je uvijek tišina...

Staza neba je glatka,

netolerantna i zahtjevna...

Na zidu sat pokazuje 18.05^h.

Iz ruke oduzimam snagu,

iz sebe odmatam sebe

i seciram svaki dio,

nijemo gledajući te neotkrivene dijelove,

koji su sastavni dio mene...

Na zidu sat pokazuje 18.06^h.

Igrom ulazim u novi sumrak,

čekam mekanu tamu,

da se pojavi kao svaki puta

i zauzme svoje mjesto u kutu sobe...

i neka čeka...

Dok polako tonem u svoje misli,

u svoja lutanja tim tajanstvenim beskrajem mene,

zazvonio je telefon u 18.10^h

i tražio davno zaboravljeno ime – u mom domu...

Čistina je postala neravna,

duša se prelomila na dvoje,

nebo mi se nasmiješilo, podzravilo me

i kao da mi tiho govori:

„vidiš, kako je sudbina čudna,

kako je sve nepostojano,

kako je tlo stvarnosti slabašno..“ ...

Vidim... i ne vidim...

u tih 5 minuta

Sunce sjevera je obasjalo moju dušu

i nestalo daleko,

u svilenoj tami Svemira...

 

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=30095

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr