Naše pjevanje i meditiranje svakodnevno uzme otprilike isto toliko vremena koje prosječan radni čovjek potroši na gledanje televizora i čitanje novina. Osim toga, kao što sam objasnio u prethodnom odgovoru, naše pjevanje je namijenjeno za duhovnu dobrobit drugih ljudi, iako to mnogi ne mogu shvatiti. Istina je da individualna meditacija uzme otprilike 2 sata dnevno, ali pjevanje i plesanje na ulici ne bude svaki dan. Bude uglavnom 1 – 2 puta tjedno; a čak i tada ne učestvuju svi članovi hramske zajednice, nego samo neki (dok ostali rade vrijedne službe sa ciljem širenja Krišninih poruka čovječanstvu). Evo nekoliko primjera tih službi: pisanje knjiga; prodavanje knjiga; programi na radiju, u školama i drugim institucijama; ‘Food For Life’ – kuhanje i besplatno dijeljenje duhovne hrane beskućnicima, u sirotištima, bolnicama, staračkim domovima ili domovima za retardiranu djecu; rad u našim vegetarijanskim restoranima, rad na našim farmama, održavanje hrama, službe na oltaru, briga za posjetioce hrama, itd.

Što se tiče ekonomskog razvoja društva; što podrazumijevate pod time – tehnološki napredak i industrijalizaciju (koji uništavaju prirodna obilja planeta Zemlje, a ljude pretvaraju u potrošačke zvijeri), ili mislite na kvalitetan i sretan život u suradnji sa prirodom i Božjim zakonima? Mi smo pobornici ovog drugog rješenja jer nam je jasno da industrijalizacija i tehnološki napredak koji su zasnovani na izrabljivanju, nepravdi i manipulacijama – rezultiraju ekološkim zagađenjima, porastom stope kriminala, širenjem jaza između bogatih i siromašnih, otuđenjem čovjeka od prirode i samoga sebe, itd. Upravo to je scenarij za kojega danas rade ljudi u industrijski naprednim zemljama i zemljama u razvoju. (Mnogi ljudi u zemljama tzv. ‘trećeg svijeta’, bore se za goli opstanak radeći za manje od $2 dnevno). Dr. Robert Constanza, direktor Gund instituta za ekološku ekonomiju sa Univerziteta u Vermontu, SAD – u nekoliko rečenica je sažeo besmislenost moderne ekonomije. Ovo što slijedi je isječak iz njegovog intervjua za TV seriju “Planet Earth”, produkcija BBC.

“Ja mislim da mi trebamo promijeniti naše shvaćanje o tome što je ekonomija i za što se ona zalaže. Postoji uobičajeno shvaćanje da ekonomija služi za proizvodnju dobara i vršenje usluga, te što više proizvedemo i konzumiramo, time će nam biti bolje. Ali, postoji puno pokazatelja koji dokazuju da to nije slučaj. Potrošnja dobara i korištenje usluga, pridonose ljudskom osjećaju zadovoljstva samo do vrlo niske granice. Iznad te granice ekonomija postaje kontraproduktivna u smislu ljudskog dugoročnog blagostanja. Dakle, ekonomija bi zaista trebala biti namijenjena kontinuiranom ljudskom blagostanju – a to je vrlo složena funkcija koja objedinjuje prirodna bogatstva, prirodne službe eko–sustava, društveni kapital, čovjekovo uzajamno djelovanje sa drugim ljudima, njihove porodice i prijatelje, te čovjekovo zdravlje, obrazovanje, itd, kao i uobičajenu potrošnju dobara i korištenje usluga.

Mogao bih tome dodati još jednu stvar. Postoji puno psiholoških pokazatelja koji ukazuju na to da ljudi koji su previše fokusirani na materijalnu potrošnju – su upravo ljudi sa najvećom razinom mentalnih i fizičkih bolesti. Naše fokusiranje na masovnu potrošnju je zapravo vrsta psihološkog smeća. To je nešto što nam daje kratkoročno zadovoljstvo, ali nas na kraju čini nezdravima …”

Ako bi svi bili kao mi, čovječanstvo bi bilo vođeno Božjim zakonima. Ljudi bi i dalje radili, ali ne bi pravili proizvode koji uništavaju njihovo zdravlje i zagađuju okolinu. Ekonomija bi bila temeljena na poljoprivredi a komercijalnu medicinu bi zamijenilo staro dobro ljekovito bilje. Budući bi bila izbrisana sva neprijateljstva i razlike temeljene na lažnoj formuli ‘ja sam tijelo’ – više ne bi bilo ratova, terorizma, kriminala, itd. U svijetu ne bi bilo drogiranih i pijanih ljudi. Više ne bi bilo prodaje dionica, kolapsiranja tržišta, ekonomskih kriza, spekulacija s novcem, korupcije, inflacije, masovne nezaposlenosti ili štrajkova. Ljudi bi živjeli u suradnji s prirodom i vraćali bi joj onoliko koliko bi uzimali od nje, a uzimali bi samo onoliko koliko bi bilo neophodno.

Ne bi li to bila neka ljepša slika svijeta? Tako se nekada živjelo u dobra stara vedska vremena kada su ljudi posjedovali prirodna obilja – krave i zemlju. To je budućnost koju mi priželjkujemo. Tko zna; možda se to ostvari jednog dana u budućnosti … kada dođe to totalnog kraha ove ‘civilizacije’, kada preživjeli ljudi izađu iz svojih rupa nakon nuklearnog rata i konačno shvate da je najisplativije živjeti u skladu s Božjim uputstvima. Šteta je samo što čovječanstvo to ne može shvatiti sada.