Vaišnavska povijest prepuna je imena brojnih kraljeva, filozofa, pjesnika, znanstvenika, mudraca i duhovnih vođa koji su posvetili svoje živote širenju bhakti–yoge i vaišnavske filozofije. I to ne samo u davnoj prošlosti, nego i u bližoj. Od značajnijih imena iz 19. stoljeća mogu izdvojiti Bhaktivinoda Thakura i Bhaktisiddhanta Saraswati Thakura (koji je bio duhovni učitelj A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada). Da sada ne idem u opsežne detalje, mogu samo napomenuti da je Bhaktivinoda Thakura bio duhovni reformator i vrhovni sudac u Kalkati za vrijeme britanske kolonije. Bio je autor mnogih filozofskih/vaišnavskih knjiga i duhovnih pjesama sabranih u zbirku Šaranagati. Njegov sin Bhaktisiddhanta Saraswati Thakura bio je matematičar, fizičar, astrolog, astronom i iznad svega – istaknuti duhovni vođa. U svojoj sedmoj godini znao je napamet svih 700 stihova Bhagavad–gite i mogao je dati ispravna filozofska objašnjenja tih stihova. Savršeno je govorio nekoliko svjetskih jezika uključujući i engleski. Njegov engleski vokabular bio je tako opsežan da sve do današnjeg dana čak i ljudi čiji je engleski jezik materinji – mogu čitati njegove tekstove samo uz obiman engleski rječnik. Šrila Bhaktivedanta Swami Prabhupada, osnivač ISKCON–a, po struci je bio kemičar. Izumio je nekoliko lijekova koji se do današnjeg dana zbog svoje efikasnosti koriste na indijskom tržištu. Pored toga, bio je istaknuti pisac i duhovni reformator. Njegove priloge sam nabrojao u odgovoru na pitanje 2.

Danas u ISKCON–u imamo ljude iz raznih profesionalnih pozadina. Ne većinski, ali ipak dobar dio njih su akademici i doktori znanosti. Naravno, ima i onih koji nisu završili neke visoke škole (ili gotovo nikakve, kao npr. u Indiji ili nekim siromašnim zemljama Afrike). U krajnjoj liniji, akademske titule i materijalno obrazovanje (pa čak i materijalna inteligencija) – nisu preduvjet za uspješan duhovni napredak i dostizanje savršenstva ljudskog života. U svijetu ima toliko mnogo (da kažemo 99.5%) akademski obrazovanih ljudi sa visokim kvocijentom (materijalne) inteligencije – koje uopće ne zanima da saznaju koja je njihova prava (duhovna) priroda, pa tako nemaju pojma da su duhovna duša, a ne materijalno tijelo. Velika većina takvih ljudi čak niti ne vjeruje u reinkarnaciju. Njihovo materijalno znanje ih zbog vlastitog ponosa ukopava duboko pod slojeve iluzije. To je tip ljudi koji mi u šali nazivamo Dr. Frog (spomenut u odgovoru na pitanje 32).

Otkuda uopće dolazi inteligencija? Krišna se nalazi u srcu svakog živog bića (u obliku paramatme / Nad-duše) i u skladu sa željama, aktivnostima i zaslugama živog bića – On je taj koji daje znanje, sjećanje i zaborav. U slučaju onih koji mu se žele predati, On izjavljuje: “Onima koji su neprestano predani da Me služe sa ljubavi, dajem inteligenciju pomoću koje Me mogu dostići.” (Bhagavad–gita 10.10.)

Što se pak tiče ‘sirotinje’ koja dolazi u Hare Krišna pokret, želim istaći da u ISKCON–u ima puno vaišnava koji su došli iz bogatih porodica. Neki su napustili svo to bogatstvo i postali misionari koji su pristali da posjeduju samo neophodne stvari za život. A neki drugi su još uvijek bogati i svoje bogatstvo koriste za financijsko pomaganje pokretu.

Konačno, Krišnu ne impresioniraju ni akademske diplome niti materijalno bogatstvo. Ono što Ga impresionira, iskrena je želja čovjeka da napusti svoje materijalne vezanosti, odbaci nižu ljudsku prirodu i služi Ga sa ljubavlju da bi ponovo uspostavio svoj vječni odnos sa Njim. Iz Krišninog kuta gledanja, takvi ljudi su najinteligentniji i najbogatiji, jer na kraju dostižu Njega i Njegovo vječno prebivalište.