Kao što sam ranije već objasnio (u odgovoru na pitanje 6), mi nismo Hindusi, ali dijelimo isti tradicionalni i kulturni korijen – vedsku literaturu. Baš kao i Hindusi, mi pridajemo veliki značaj kravama i smatramo ih svetima iz više razloga. Prije svega, Bog osobno ih smatra svetim životinjama. One su toliko drage Krišni da je jedno od Njegovih imena Govinda, što znači ‘gospodar krava’. U Krišninim hramovima mramorne figure krava se često postave uz Krišnu na oltar, a na vedskim i vaišnavskim slikama Krišna se često može vidjeti u društvu krava i teladi, baš kao što je opisano na stranicama Šrimad–Bhagavatama.

Krišna je stvorio krave kao specijalan dar čovječanstvu. One su u vedska vremena bile osnova ekonomije. Bogatstvo se mjerilo brojem krava i površinom obradivog zemljišta koje je netko posjedovao, a ne novcem – papirima kojima je dodijeljena izmišljena vrijednost. Otprilike jedna četvrtina čovječanstva je imala službu da se brine za krave i proizvodi mliječne proizvode. Ti ljudi su se zvali vaišye. Vaišye nisu bili tek stočari kao današnji ljudi koji okrutno izrabljuju krave dok mogu davati mlijeko, a kada više ne mogu – šalju ih u klaonicu. Krave i bikovi su bili tako dobro paženi da su bili poštovani kao dio porodice, i budući su svojom službom hranili porodicu, bili su smatrani ocem i majkom. Prilikom svetkovina, ljudi su ih ukrašavali zlatom i draguljima, a štale su bile napravljene od najboljih i najskupocjenijih materijala. Budući da su krave osjetile ljubav i pažnju koji su im bili posvećivani, njihova vimena su neprestano bila puna mlijeka. Šrimad–Bhagavatam je pun takvih opisa. Bikovi su bili korišteni za oranje i odvajanje zrna žitarica od ljuske. Čak je i balega bila upotrijebljena. Još i danas na indijskim selima žene prave lepinje od balege koje zalijepe na zid kuće. Kada se osuše, koriste se umjesto drveta za ogrjev i u vatri za kuhanje.

U vedsko vrijeme vladao je pravi prosperitet. Svi ljudi su imali i više nego što im je bilo potrebno i uživali su istinsku zaštitu svetog kralja, koji je između ostalog – budno pazio da krave budu pažljivo zaštićene i njegovane. Iako je krava do današnjeg dana sveta životinja u Indiji (gdje

većinom žive Hindusi), zbog degradiranih i sebičnih političara, kravama već desetljećima nije posvećivana zaslužena pažnja. Danas su krave u Indiji zanemarene i često puta se može vidjeti kako mršave i izgladnjele lutaju po ulicama gradova tražeći nešto za jelo. Žalosne li situacije. Umjesto da se vrati na kulturnu tradiciju svojih predaka koji su živjeli u izobilju – vlada Indije u zadnjih nekoliko desetljeća uporno pokušava imitirati životne standarde degradiranog Zapada, naročito SAD–a. Zar su indijski političari toliko slijepi da ne vide koje su posljedice američkog standarda života?

Kada su Britanci pitali Mahatma Gandhija što misli o zapadnoj civilizaciji, on je odgovorio “To bi bila dobra ideja”, ukazujući time na Zapadu nema gotovo ničega civiliziranog. Što bi tek rekao danas, 60 godina kasnije?

 

Danas se društveni napredak mjeri tehnološkim spravama i stupnjem industrijalizacije koja nemilosrdno uništava ekološke sustave ovog planeta. Kakva je to civilizacija u kojoj ljudi podržavaju pravo na ubijanje nerođene djece; u kojoj ljudi ne vode osobnu brigu o svojim starim roditeljima, nego ih strpaju u starački dom (ili čak potpuno zanemare); u kojoj ljudi jedu životinjske leševe; u kojoj ljudi ubijaju jedni druge zbog ogromne pohlepe; u kojoj se cijene oni koji imaju puno novaca (jer znaju dobro ukrasti), znaju dobro šutnuti loptu, znaju dobro glumiti ili dobro pjevati – i to sve bez obzira na osobni karakter; u kojoj se pravda kupuje za novac; u kojoj se ljudi moraju drogirati i napijati da bi osjetili neku vrstu ‘sreće’; u kojoj se iz godine u godinu povećava broj nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja; u kojoj djecu odgajaju televizori i filmska industrija; u kojoj ljudi svakodnevno okrutno zakolju na milijune nedužnih životinja u klaonicama širom svijeta; itd? Pitam ja vas, kakva je to civilizacija? Krišnini (duhovni) standardi civiliziranog života su daleko, daleko iznad ovog bezumlja kojeg danas ljudi nazivaju civilizacijom.

Ljudi, ovo je ozbiljna stvar. Ne morate vjerovati ničemu od svega što ste do sada pročitali u ovoj knjizi, ali ovu stvar dobro upamtite: Sve dok čovječanstvo bude ubijalo i jelo nedužne životinje, a naročito krave – toliko dugo će u svijetu biti nasilja, krvoprolića, ratova, terorizma, izrabljivanja, nepravde, mržnje itd. Ovo nije moje prokletstvo, već je upozorenje svetih spisa iza kojih stoji Bog osobno. Svi oni koji su uključeni u takve grješne aktivnosti, proklinju sami sebe. Ja vam samo prenosim jedan od najvažnijih zakona prirode – nepogrešivi zakon karme. Evo dva stiha iz Šrimad–Bhagavatama, koji objašnjavaju zakon karme.

 

“One grješne ljude koji su u neznanju o istinskim načelima religije i koji sebe smatraju potpuno pobožnima – bez grižnje savjesti vrše nasilje nad nedužnim životinjama koje im daju svoje potpuno povjerenje. U svojim narednim životima, takve grješne ljude će jesti ista stvorenja koja su oni ubijali u sadašnjem životu.” (ŠB. 11.5.14.)

 

“… Osobe koje ubijaju jadne životinje tek da bi zadovoljile privremene prohtjeve svog tijela – ne znaju da će morati ispaštati u svojim slijedećim životima. Takvi nitkovi moraju u paklu ispaštati zbog svojih grješnih aktivnosti.” (ŠB. 10.10.10.)