Baš kao što svjetovno društvo obrazuje svoju djecu na svjetovan (materijalistički) način, mi obrazujemo svoju djecu na duhovan način u skladu sa učenjima vedskih i vaišnavskih svetih spisa. Takvim obrazovanjem pružamo djeci mogućnost njegovanja vrlinskih odlika (čistoća, samilost, tolerancija, itd.) koje će im kasnije pomoći za uspješno slijeđenje duhovnog puta bhakti–yoge, ukoliko se odluče za njega. Na nekoliko mjesta u svijetu, uglavnom u većim centrima, imamo svoje škole za djecu, tzv. gurukule u kojim djeca uče vedsku povijest, razne aspekte vaišnavske filozofije, vedsku umjetnost i naravno – matematiku, strane jezike, zemljopis, itd; već u skladu sa uzrastom.
Istini za volju, ne (p)ostanu baš sva djeca vaišnave. Većina njih nastavi slijediti duhovni put svojih roditelja. Međutim, jedan manji broj djece, kada navrše punoljetnost, otisnu se u svijet u potrazi za ‘svojim putem’ i svojom srećom. Nemoguće je i nemoralno prisiljavati nekoga da bude nešto što ne želi. Iz istog razloga, mnoga djeca iz svjetovnog društva, unatoč materijalističkom obrazovanju – postanu vaišnave. Ja sam jedan od takvih. Moji roditelji su htjeli da postanem inženjer strojarstva. Ali, u svijetu već ima toliko puno inženjera strojarstva. Ovom svijetu trebaju kvalificirani duhovni vođe koji će pokazati vlastitim primjerom kako je moguće živjeti u harmoniji sa prirodom i Božjim zakonima; kako je moguće razviti vrlinske odlike unatoč okruženju koje je natopljeno pohlepom, požudom, mržnjom i ostalim oblicima zla; kako je moguće živjeti slobodan od robovanja vlastitim osjetilima i od robovanja materijalističkom režimu koji ljudima nameće pomahnitali potrošački tempo; kako je moguće razmišljati za sebe i ne koristiti javna glasila (naročito TV) umjesto druge polovine mozga; kako je moguće visoko razmišljati i jednostavno živjeti; kako je moguće biti istinski sretan jednostavno slijeđenjem Krišninih uputstava, itd. Tek takvi ljudi mogu
napraviti veliki pozitivni preokret u ovoj degradiranoj civilizaciji i odvratiti je od puta koji sigurno vodi samouništenju. Zbog toga mi vaišnave želimo da naša djeca jednoga dana postanu kvalificirani ljudi koji će čovječanstvu ostaviti vrijedne duhovne priloge u svim aspektima života.
Netko bi mogao postaviti slijedeći argument: “Meni je razumljivo kada odrasli čovjek odluči biti vegetarijanac, ali mi je odvratno kada svoju djecu prisiljavate na to, bez da ona imaju slobodan izbor!” Odgovor: Je li vi svoje dijete poučavate o štetnosti pušenja? Vaše dijete će samo za sebe odlučiti da li će biti pušač u trenutku kad bude punoljetno. U međuvremenu, vi ga poučavate onome za što vi smatrate da je najbolje. Slično tome, mi smatramo da je vegetarijanstvo bolje i zdravije, a naša djeca će imati pravo slobodnog izbora kad za to dođe vrijeme.