4) Je li Hare Krišna ljudi obožavaju idole?

 

Budući da Boga i Njegove vjerne pratioce iz duhovnog svijeta, ne možemo vidjeti svojim ograničenim, materijalnim osjetilom vida; Oni se pristaju pojaviti u oblicima sačinjenim od materijalnih elemenata (metal, mramor, drvo, itd.) Takvi oblici Boga i Njegovih bliskih pratilaca nazivaju se Božanstva. Obožavanje Božanstava je jedan od najistaknutijih aspekata vedske/vaišnavske duhovne tradicije.

Za razliku od Božanstva, idol je izmišljeni oblik neke nadnaravne sile ili osobe, koji ima za cilj da obožavateljima podari određene materijalne blagoslove. U vedskoj kulturi i vaišnavskoj tradiciji nema mjesta za idolopoklonstvo; čak naprotiv – gotovo kroz cijelu vaišnavsku povijest (što uključuje i današnjicu), veliki vaišnavski sveci su bili i ostali žestoki protivnici idolopoklonstva koje je temeljeno na ljudskom neznanju. Iako za neupućenog čovjeka ne postoji izvanjska razlika između Božanstva i idola, razlika je ipak ogromna. Evo detaljnijeg objašnjenja.

Vrlo je važno razumjeti da su Božanstva Krišne i Njegovih avatara (inkarnacija), kao i Njegovih vječnih pratilaca, koja se tradicionalno već milijunima godina obožavaju kao dio vedske duhovne tradicije – napravljena po striktnim pravilima i parametrima koji se nalaze u vedskom tekstu šilpa–šastra. Ta pravila određuju tjelesnu pozu Božanstava, položaj Njihovih ruku, materijal za izradu, boje, itd. Zbog toga se Božanstva ne mogu izrađivati po vlastitom nahođenju obožavalaca, već isključivo po smjernicama koje su opisane u vedskoj literaturi, tj. onako kako sam Gospodin Krišna zahtijeva. Dovršena Božanstva se zatim oblače u striktno propisanu odjeću i nakon toga instaliraju (ustoličuju) na oltaru prilično živopisnom prana–pratišta ceremonijom. Tom prilikom se Božanske osobe (koje obitavaju u duhovnom svijetu) prizivaju da se službeno pojave u obliku Božanstava.

Nekim ljudima je teško prihvatiti da Bog ima svoj osobni oblik. Međutim, mnogi stihovi iz purana, a naročito iz brahma–samhite govore upravo o tome kako Bog ima svoj specifični duhovni oblik, tj. oblike, sve u zavisnosti od toga u obliku kojeg avatara se želi pojaviti. Mnogi vedski tekstovi opisuju Krišnine različite karakteristike, odlike, ljepotu, snagu, inteligenciju, aktivnosti, itd.  Vedski spisi opisuju kako Bog ima svoj tzv. sat–cit–ananda oblik, tj. oblik koji je duhovno potpun u svojoj vječnosti (sat), neograničenom znanju (cit) i duhovnom blaženstvu (ananda), i da ni u kojem slučaju Njegov oblik nije materijalan – iako izvanjski tako može izgledati kada se pojavi u obliku određenog Božanstva. Njegovo tijelo, oblik, odlike, imena, zabave, itd. – su svi potpuno duhovni i ne razlikuju se od Njega samoga budući posjeduju iste duhovne kvalitete. Zbog toga Božji oblik u vidu Božanstva nije neki idol ili totem (kip) napravljen po nečijoj imaginaciji, već je pravi oblik Boga kojega On poprima kada se želi pojaviti u materijalnom svijetu pred onima koji još nisu dovoljno kvalificirani da vide Njegovo izvorno duhovno tijelo.

  Netko se može zapitati: “Ako je Božanstvo napravljeno od materijalnih elemenata (metal, mramor, drvo. itd.) – kako to može biti duhovni oblik Boga?” Odgovor leži u tome da je Bog vrhovni izvor energije, tj. izvor duhovne i materijalne energije. On zbog toga može po svojoj vlastitoj želji transformirati materijalnu energiju u duhovnu i obrnuto. Ovo može zvučati zaista fantastično i misteriozno, ali mnoštvo slučajeva iz davne i bliske prošlosti, kao i današnjice – samo potvrđuju istinitost ovog fenomena. Kao upečatljiv primjer mogu spomenuti svjetski poznati slučaj koji je započeo 21. rujna 1995. godine i trajao je tri dana. U to vrijeme su Božanstva po čitavom svijetu u svim hramovima pila mlijeko! Britanske novine Guardian su pisale kako su “Hindu idoli” doslovce pili na litre i litre mlijeka pred očima tisuća ljudi. Jedno Božanstvo je popilo čak 20 litara mlijeka u jednom danu. Taj događaj je stvorio pravo prometno ludilo u Indiji kada su ljudi stajali u kilometarskim redovima pred hramovima kako bi svojim vlastitim očima vidjeli da Božanstva piju mlijeko iz njihovih ruku. Da stvar bude još čudnija, ne samo da su Božanstva pila mlijeko – nego čak i slike Božanstava (kao npr. na kalendarima).

Na sceni (u vaišnavskim i hindu hramovima) su se širom svijeta pojavili skeptični novinari i znanstvenici u pratnji televizijskih, radio i novinskih ekipa. Milijuni ljudi širom svijeta, neki neposredno a neki preko televizije, mogli su vidjeti kako su Božanstva pila mlijeko čak i iz ruku najskeptičnijih ateista i znanstvenika. Ja sam u to vrijeme živio u Newcastle–upon–Tyne, gradu u sjevernoj Engleskoj. Na žalost, ta tri dana nisam bio svjestan tog svjetskog fenomena iako sam vidio da se po ulicama stvarala neobična gužva ljudi koji su hrlili u lokalni hindu hram. Mi smo tada imali svoj mali vaišnavski hram u Leazes park Road–u, ali budući nismo čitali novine i gledali televiziju, nismo pokušali napraviti isti ‘eksperiment’ sa našim Božanstvima.

Pored ovog upečatljivog primjera, postoji još veliki broj primjera iz vaišnavske prošlosti i sadašnjosti u kojima su Božanstva svijetlila, govorila, hodala, itd. Čudno je što mnogi ljudi (naročito kršćani) ne vjeruju u vaišnavska Božanstva, smatrajući ih tek kipovima i idolima – iako se isti ili slični događaji već stoljećima događaju i u kršćanskoj tradiciji. Da spomenem neke primjere počevši od onih starijeg datuma. 1) U skladu sa biblijskom tradicijom, Bog se pojavio Mojsiju u obliku zapaljenog grma. Baš kao metal, mramor i drvo od kojih se u vaišnavskoj tradiciji već tisućama godina izrađuju Božanstva – vatra je također materijalni element. Ako se Bog može pojaviti u obliku vatre, zašto se ne bi mogao pojaviti u obliku Božanstva izrađenog od metala, mramora ili drveta? 2) Isus Krist je sa križa progovorio Sv. Franji Asiškom dok se molio u kapelici ruševne crkve Sv. Damiana, obrativši mu se riječima: “Idi Francesco i popravi moj dom. Vidi kako se raspada u ruševine.” 3) Širom svijeta postoje dobro dokumentirani i provjereni slučajevi blažene djevice Marije koja lije krvave suze (loš predznak za budućnost svijeta). Evo nekih od mnogih primjera: a) Santiago, Čile, 14. prosinac 1992. god. b) Italija, 1994. god. u mjestu Sant’ Antonio Abate blizu Napolija, c) Australija, Sidney 1994. god. d) Irska, mjesto Grangecon 1994. god. e) Benin, Afrika, 01. travanj 1997. god. f) Trinidad, 15. veljača 1996. god. g) Španjolska, selo Mura blizu Barcelone 16. ožujka 1998. god. h)

Rumunjska, selo Musetesti, siječanj 2003. god. i) Bangladeš, Chittagong, 2003. god. j) SAD, Philadelphia, 12 ožujak 2004. god. k) SAD, Sacramento, 21. prosinac 2005. god. itd. 4) Čudotvorna izlječenja bolesnih ljudi koji su došli u neposredan kontakt s kipom tj. Božanstvom blažene djevice Marije u Lourdes–u, Fatimi, Međugorju, itd.

Četiri upravo spomenute vrste čuda iz kršćanske tradicije, samo potvrđuju ono što vaišnave znaju već milijunima godina – da se Bog i Njegovi vjerni opunomoćeni sluge mogu pojaviti u obliku naizgled materijalnih kipova (Božanstava) i da posjeduju istu moć koju imaju u svom izvornom, duhovnom obliku. Zaista mi nije jasno zašto unatoč svemu spomenutom mnogi religijski vođe i narod općenito – smatraju vaišnave idolopoklonicima.

Postoji jedna prigodna poredba koja slikovito objašnjava razliku između Božanstva i idola. Centralna uprava državne pošte postavi svoje poštanske sandučiće po čitavoj državi kako bi ljudi mogli slati pisma do svojih odredišta. To znači da samo pisma ubačena u sandučiće autorizirane od poštanske uprave – mogu doći do svoga cilja. Sva ostala pisma ubačena u bilo koje druge sandučiće, nikada neće doći do svoga cilja čak iako je na njima ispravna adresa i valjana poštanska marka, pa čak i iako su sandučići vrlo slični ili gotovo identični autoriziranim sandučićima centralne pošte. Slično tome, samo obožavanjem Božanstava koja su autorizirana pravilima svetih spisa, osoba može napredovati u duhovnom životu služeći Boga u naizgled materijalnom obliku. Na određenom stupnju duhovnog napretka, iskreni obožavatelj može razviti odnos sa Božanstvima, razgovarati sa Njima i dobivati neprocjenjiva duhovna uputstva.

S druge strane, izmišljeni idoli poput onih koje su obožavali stari Arapi u gradu Mecca sve do pojave Muhameda (sallallah alaihi wa salam), koji je stao na kraj takvom bezumnom idolopoklonstvu – ne mogu pružiti apsolutno nikakvu dobrobit svojim obožavateljima. Drugim riječima, izmišljena ‘božanstva’ tj. idoli i izmišljeni rituali – ne samo da ne mogu obožavatelje odvesti u duhovni svijet i podariti im željene dobrobiti, već naprotiv, stvaraju potpuno suprotan efekt – ponovno rođenje u nižim oblicima života. Kao drugi primjer idolopoklonstva mogu navesti primitivne narode Afričkog kontinenta koji obožavaju čitav panteon raznih kipova kroz koje se klanjaju ‘višim silama’ i voodoo idolima, očekujući od njih nekakvu materijalnu i duhovnu dobrobit i zaštitu.

Ljudi koji ne poznaju filozofiju i duhovnu tradiciju vaišnavizma, pogrešno misle da je vaišnavizam neka politeistička religija. Daleko od istine. Vaišnavizam ne priznaje mnogoboštvo, a niti je religija! Takvo pogrešno mišljenje je temeljeno na činjenici da vaišnave nazivaju Boga različitim imenima (od kojih je ime Krišna najznačajnije), što pogrešno stvara privid da se radi o različitim Bogovima.

Da biste mogli komunicirati sa Božanstvima, nije nam potrebna nikakva materijalna kvalifikacija (akademsko obrazovanje, bogatstvo, slava, ljepota, itd.), već čistoća srca, iskrenost i vjera. Nije čak bitno niti koliko se dugo vremena netko bavi duhovnim životom. Moguće je biti apsolutni početnik, kao što je to bio Sv. Franjo Asiški (tadašnji Francesco Bernardone) dok se molio u crkvi Sv. Damiana.