Ljudska svijest je energija čiji izvor se krije negdje na nekom tajnovitom mjestu još uvijek tajnom obavijenog mikroverzuma našeg utjelovljenog uma. Ljudsko tijelo je maleni energetski sustav u makroverzumu u kojem živimo.

Ljudska svjesna spoznaja je energija čiji izvor se nalazi u metaverzumu, međusvijetu u kojem se dotiču naše misli i naši osjećaji. Tako razmišljajući dolazim do zaključka da bi se pojam "Spoznaja", taj metaverzum našeg istiskog postojanja, mogao nazvati i "Einsteinov san", o još nepronađenoj, univerzalnoj teoriji koja bi trebala povezati mikro i makrosvijet.

 

Naša spoznaja o nečemu izrasta iz našeg neznanja o tome i iz naše znatiželje da nešto saznamo o tomu. Čovjek, to najčudesnije biće u makroverzumu, sa njegovim metaverzumom, je za znanost još uvijek velika nepoznanica.
Prošlostoljetnom promjenom paradigme u znanosti je došlo do promjene u načinu razmišljanja iz kojeg je proizašla tvrdnja :

"Nije sve predvidljivo i mjerljivo, ali ipak može biti realno."

Upravo ta tvrdnja potiče misaonu energiju u univerzumu umnoga u nama na djelovanje i mi bi trebali spoznati da ako želimo uistinu razumjeti i protumačiti stvora zvanog čovjek, moramo promjeniti paradigmu u načinu razmišljanja.

Analitičko razmišljanje nam je pomagalo u rješavanju zadataka u matematici, klasičnoj fizici i kemiji, uvelo nas je u svijet odraslih i otvorilo nam vrata znanja, ali da bih spoznali djelovanje univerzuma ljudskog uma moramo početi umreženo razmišljati.

Čovjek je prirodna tvorevina izrasla iz sjedinjenja zakona makro i mikrosvijeta. Njegovo tijelo je mjerljivo i dokazljivo zakonima klasične fizike, a njegovom svijesti vladaju zakoni kvantne fizike iz kojih niče njegova svjesna spoznaja o makro i mikrosvijetu te o njegovoj mogućnosti četverodimenzionalne samosvijesti, 4- D samopoimanje, koje bi moglo ostvariti "Einsteinov san" potvrditi i možda dokazati postojanje metasvijeta.

U metaverzumu čovjekova uma, u kojem vladaju, za znanost, još nepoznati zakoni, se dotiču svi dosada otkriveni i spoznati prirodni procesi.

Danas u svijetu uvriježen pojam "Univerzum uma" po mom mišljenju nije dovoljno jasan jer u univerzumu vladaju drugačiji zakoni od onih koje su znanstvenici otkrili proučavajući mikroverzum, a "Einsteinov san" o univerzalnoj teoriji koja bi trebala povezati mikro i makroverzum, se još nije ostvario.

Takozvani "univerzum čovjekova uma" se istražuje već stoljećima, ali kao pojam još nije pronašao svoje čvrsto mjesto u nekoj od disciplina znanosti. No zbog bolje razumljivosti teksta koji vam pišem služiti ću se već dobro poznatim pojmom "Univerzum uma".

Čovjek s njegovim tijelom i univerzumom umno- osjećajnog u sebi je holograf samome sebi, pa je tako automatski i izvor informacija iz kojeg filozofi, fenomenolozi, neurolozi, psiholozi i kineziterapeuti iščitavaju i prikupljaju podatke.

Kada se radi o osjećaju boli, gledano kroz prizmu kineziterapeuta, osjećaj boli se može u direktnom kontaktu s pacijentom proučavati, objašnjavati i liječiti na više načina. Ako uzmemo kao primjer bol u leđima možemo je, slijedeći podatke koje smo dobili iščitavajući čovjekov "hologram", objasniti:

• Kao mehanička blokada dvaju kralježaka
• Kao prenapetost u mišićima
• Kao poremećaj u geometriji tijela
• Kao poremećaj u geometriji pokreta
• Kao predznak srčanog infarkta
• Kao dokaz postojanja kancerogenog tkiva
• Kao dokaz postojanja metastaza
• Kao psihosomatski problem
• Kao gubitak svijesne spoznaje
• Kao gubitak osjećaja za duboki senzibilitet
• Kao gubitak koordinacije pokreta ili jednostavno
• Kao sindrom boli nepoznatog uzroka.
  

Kao dvanaest apostola tih dvanaest objašnjenja me uvode u svijet boli, čudovišta, koje često bez pravog uzroka uništava sretne trenutke ljudskih života.

Upravo ta izručenost osjećaju, koji se ponekad bez uzroka, širi malim energetskim sustavom nazvanim čovjek, me je navela da počnem holistički razmišljati.
Čovjek, svojim postojanjem u univerzumu, posjeduje svoju osobnu sferu - kinesferu, pa čovjek tako postaje "mali univerzum" u "velikom univerzumu".

Kinesfera je prostor u kome se rađaju sva ljudska stremljenja, htijenja, nadanja, želje, odluke, odbijanja i svi pokreti bez potrebe čovjekovog napuštanja mjesta u prostoru u kojem se nalazi.

Zbog boljeg razumjevanja geometriju tog prostora bi trebali zamisliti kao ikosaedar, koji se čovjekovim svjesnim postojanjem u sferi planete Zemlja, smjestio u prozirnoj kugli njegova trajanja u prostor- vremenu velikog univerzuma.

Da, ali mi nažalost nismo naučili misliti ni prostor ni vrijeme. Za vrijeme školovanja smo učili geometriju, deskriptivnu geometriju, Euklidove i Pitagorine teoreme, ali nismo učili to teoretsko znanje pretvoriti u život i nitko nam tada nije rekao da mi posjedujemo osobni prostor i da se njegova geometrija manifestira našim pokretima u i oko našeg tijela te da ona ritmom naših pokreta postaje i naša četvrta dimenzija, naše prostor- vrijeme.

Tek odabravši fizioterapiju kao studij, osjetivši kineziterapiju kao ljubav, počela sam misliti svoj prostor i svoje vrijeme i spoznala da je naše osobno prostor- vrijeme, entitet našeg postojanja, te da ono nastaje titranjem energije naše samosvijesti, vječnim titrajima naše bioenergije i njenim različitim manifestacijama.

4- D samopoimanje, svjesna spoznaja univerzuma umnoga u nama, je trnoviti put ka zvjezdama i jedno od sredstava kojima se borimo protiv sindroma boli.

4- D znači četverodimenzionalno, to je naš prostor- vrijeme naša jedina istinska stvarnost, treptaj oka u kojem nam se Kairos, Bog našeg sretnog trenutka, smješi i nudi svoj pramen kose.
Ja danas znam da je moj "prostor- vrijeme" tu dok se krećem, on je moja veza sa okolinom, on mi omogućava održavanje u sferi planete na kojoj sam rođena, on me štiti od neželjenih uljeza, brani od tuđinskih osvajača moga zdravlja.

4- D samospoznaja je možda put ka ostvarenu "Einsteinovog sna", teorije koja će možda jednoga dana sjediniti mikro i makroverzum ljudskog postojanja u ovom svijetu punom još ne otkrivenih tajnovitih zakona po kojima već tisućljećima mi nesvjesno živimo.

Leonardo da Vinci je pokretima Vitruvijevog čovjeka, za sada još uvijek, matematički nedokazani proces učino mogućim. On je pokretima kvadrirao kružnicu. Ja pokušavam moguće i matematički dokazive procese koji izviru iz naših pokreta samo potvrditi.

Iščitavam moj hologram i spoznajem da moja kinesfera proizlazi iz neprekidnih titraja moje bioenergije, energije koja mojom voljom i 4- D samopoimanjem prelazi u kinetičku, pa je 4- D samomobilizacijom, mojim svjesno izvedenim pokretima mogu širiti ili skupljati, nabijati i prazniti,. Sve ja to mogu, ali da bih u tome uspjela morala sam je postati svijesna i doživjeti je kao moju dimenziju prostor- vrijeme.

Prisjetih se priča o nadrilječnicima koji su dodirom zaliječivali rane, o bioenergetičarima koji su na daljinu spuštali povišene temperature, zaliječivali upalne procese, ubijali kancerogeno tkivo.

Holistička teorija o spoznaji svijeta i nas u njemu mi je u tom trenu pomogla da prevaziđem predrasude i počnem holistički razmišljati.

Fizioterapija se služi prirodnim resursima da bi pomogla čovjeku. Hipokrat je, nama fizioterapeutima, ostavio svoje misli u nasljeđe i iz njegovih misli proizilazi potvrda da je priroda najbolji liječnik, a novonastajuća znanost njegove misli danas i potvrđuje. Mi fizioterapeuti smo etnomedicinari koji koristeći se svojim, studiranjem stečenim, znanjem, iskustvom i prirodnim procesima u ljudskom tijelu uvode čovjeka u univerzum umno- osjetilno- osjećajnog u njemu pa tako pretvaramo čovjekovo tijelo u samoorganizirajući, samoizlječujući dinamički energetski sustav.