Ovo je jedno od prilično često postavljanih pitanja. Ne znam što to daje povoda ljudima da nam postave takvo pitanje. Možda zato što izvanjski izgleda kao da svi radimo istu stvar bez razmišljanja. Ako malo pažljivije pogledate, primijetit ćete da nismo čak niti jednako obučeni. Djevojke i žene imaju na sebi sarije različitih boja, već u skladu sa osobnim ukusom. A muški vaišnave se razlikuju po boji odjeće (narančasta ili bijela), u skladu sa time da li su oženjeni ili ne. Odluka o bračnom statusu, temeljena upravo na osnovi vlastite individualnosti – također je proizvoljni izbor svakog pojedinca. Svi smo mi individualci koji koriste svoje različite prirode, sklonosti, talente, vještine i želje u službi za Krišnu. Međutim, ima jedna ‘stvar’ koja nam je svima zajednička – svi smo (u manjoj ili većoj mjeri) posvećeni da podijelimo duhovnu mudrost sa što većim brojem ljudi, onako kako je zapisano u učenjima našeg zajedničkog duhovnog učitelja, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada. Zapravo, to nisu njegova učenja, već Krišnina učenja sačuvana u svom izvornom obliku. O tome možete pročitati više u odgovoru na naredno pitanje.

Današnji zapadni čovjek toliko površno shvaća individualnost da kada želi napraviti temeljitu promjenu u svom životu – on ode u frizerski salon. Pogledajte samo koliko su se degradirali kriteriji modernog čovječanstva u vezi poimanja individualnosti. Kakvu god glupost da netko napravi prvi – to se prepoznaje kao kreativnost, umjetnost i individualnost. Sjetimo se prvih razbijanja gitara na rock koncertima. Takve stvari su se cijenile i naglo bi porasla popularnost pjevača koji se toga prvi sjetio. Iza toga uslijedila su skakanja u publiku s pozornice, javna razgolićivanja, zatim odgrizanje glave golubu na pozornici, itd. S duhovne točke gledišta, to su simptomi mentalne bolesti, a ne individualnosti. Mi prihvaćamo individualnost samo ukoliko je ona u okvirima duhovnih standarda.

Vaišnave nisu kao vojska u kojoj je individualna osobnost svedena na minimum. Vojnici na bojnom polju su manje–više samo brojevi koji na svaku zapovijed moraju reći “Razumijem!”, (i izvršiti je bez previše razmišljanja, jer netko drugi je zadužen da razmišlja za njih). U procesu bhakti–yoge ima neograničeno mnogo raznovrsnosti za vršenje službe za Krišnu – sve u ovisnosti sa vlastitom željom 1) koju službu želimo, 2) na koji način je želimo izvršiti, 3) na kojem mjestu je želimo izvršiti, 4) u čijem društvu je želimo izvršiti, itd.

Slijedi izvadak je iz razgovora sa jednim od naših duhovnih učitelja, H.H. Bhakti–vaibhava Swamijem.

“Individualnost se danas naizgled jako cijeni. Međutim, način na koji se ona shvaća uništava pravu individualnost i definira ljude kao obične robote koje tek treba programirati. Prema vladajućem shvaćanju, osoba tek treba postati individua izborom odjeće koju će nositi, glazbe koju će slušati itd. Ukoliko od sebe trebam stvoriti individualca, to podrazumijeva da nisam individualac od početka. Mora da sam nekakva prazna ploča koja svoju individualnost mora kupiti, steći je odjećom. Individualnost je tako pretvorena u nešto što se kupuje u trgovinama odjećom ili frizerskim salonima. Mi u svjesnosti Krišne individualnost ne smatramo nečim tako jeftinim. Individualac se ne postaje, svatko je već individualac.

Prava individualnost se nalazi duboko u nama – to je naša nepromjenjiva, vječna stvarnost. Naša odjeća ili obrijana glava niti čine, niti uništavaju našu individualnost. Isto vrijedi i za podudarnost u uvjerenjima koju ste primijetili kod članova našeg društva. Nećete valjda tvrditi da individualnost postoji samo ako se ljudi ne slažu jedni s drugima? Čim se slože, postaju stado ovaca? Svi matematičari se slažu da je 2+2=4, svi vjeruju u identičnu stvar – čini li ih to krdom ovaca, grupom nerazumnih sljedbenika bez individualnosti? Kao i matematika, i svjesnost Krišne je empirijski provjerljiva znanost, koja na racionalan način proučava svoj predmet – duhovnost. Stoga nije ništa neobičnije što dvoje vaišnava vjeruju u iste osnovne stvari, negoli što se dva matematičara slažu da je 2+2=4. Individualnost se ne gubi prakticiranjem svjesnosti Krišne, baš naprotiv ...

Dokle god se poistovjećujemo s tijelom – zbirkom atoma i elektrona, (objekata bez individualnosti i osobnosti) – nećemo moći razotkriti svoju pravu individualnost. Tijelo je tek odjeća duše, privremeni kostim koji smo prihvatili u ovoj predstavi materijalnog života. Postati svjestan Krišne znači postepeno se uzdići iznad ograničavajuće iluzije poistovjećivanja s tijelom i razotkriti svoje pravo ja, svoju pravu individualnost.”