Kroz vedsku literaturu, Krišna je u ruke čovječanstva položio znanje koje je i više nego dovoljno dobro za postizanje harmonije, mira, prosperiteta i zdravlja, kao i za konačno prekidanje ciklusa uzastopnih rađanja i umiranja te povratka u duhovni svijet.

Međutim, materijalistički znanstvenici žele biti pametniji od Krišne i pružiti čovječanstvu željeni prosperitet na način za koji oni smatraju da je jedini ispravan – kroz neprestano rastući ekonomski razvitak za zadovoljenje materijalnih osjetila.

To podrazumijeva visok stupanj industrijalizacije i svih zagađenja koje ona povlači sa sobom, te nemilosrdnu eksploataciju prirodnih ljepota, staništa drugih živih bića i izvora energije.

Materijalistički znanstvenici ne samo da uništavaju prirodne vrijednosti koje je Krišna stvorio, već stvaraju nove tzv. vrijednosti koje samo ubrzavaju propast ove civilizacije.

Tu se između ostalog mogu ubrojiti dostignuća na poljima genetskog inženjeringa (kloniranje i stvaranje novih vrsta životnih oblika) te nuklearne fizike i kemije (stvaranje razornog nuklearnog i hidrogenskog oružja, te korištenje nuklearne energije koja za sobom povlači enormne količine nuklearnog, radioaktivnog otpada).

Paradoksalna je činjenica da za mnoge nedoumice i neriješena filozofska pitanja, svjetske religije često puta traže pomoć od moderne znanosti (koja je temeljena na grubom ateizmu), radije nego od vedske duhovne filozofije i znanosti koje su činile okosnicu prve visokorazvijene civilizacije i duhovne kulture u svijetu. Iako u svojoj suštini prilično jednostavna, vaišnavska filozofija je gotovo neshvatljiva za ljude ogrezle u grubom materijalizmu i hedonizmu.

U nekim odgovorima na prethodna pitanja, spomenuo sam kako se vaišnavizam još naziva ‘svjesnost Krišne’ ili ‘znanost o Bogu’. Međutim, ova duhovna znanost je potpuno savršena jer dolazi iz savršenog izvora –

Boga osobno. Ukratko rečeno, riječi mudrosti zapisane u Vedama, pomažu nam da živimo u harmoniji sa Krišninim univerzalnim zakonima (zakonitostima prirode), te da proživimo život u istinskoj sreći, zdravlju i veselju bez zaplitanja u kompleksni zakon karme, tj. uzastopni krug rađanja i umiranja (u različitim vrstama tijela).

Evo nekoliko karakteristika duhovne znanosti: 1) Duhovna znanost počinje vječnom, univerzalnom formulom: “ja sam duhovna duša, vječni Krišnin sluga.”

2) Za razliku od materijalističke znanosti – duhovna znanost zapisana u Vedama – oslobađa nas od jarma materijalizma i iluzornog poistovjećivanja s tijelom u kojem se trenutno nalazimo.

3) Omogućuje ljudima da postanu istinski kontrolori svojih osjetila i poriva, te da odbace nižu ljudsku prirodu (požudu, pohlepu, nekontrolirani gnjev, mržnju, zavist, itd.) Ta niža ljudska priroda je zapravo glavni uzrok svih problema s kojima se susrećemo u današnjem svijetu. Svakodnevno možemo vidjeti kako ljudi ovladani snagom niže prirode, koriste materijalističku znanost kao sredstvo za ispunjenje svojih sebičnih ciljeva. Najupečatljiviji primjer je vojna industrija koja proizvodi oružja za masovno uništenje.

4) Rezultati duhovne znanosti nemaju destruktivne posljedice niti opasne popratne efekte.

5) Iako duhovna znanost ima svoju kulminaciju u duhovnoj samospoznaji i buđenju našeg vječnog odnosa sa Krišnom, ona je vrlo lako primjenjiva na poljima medicine, matematike, fizike, astronomije, astrologije, arhitekture, umjetnosti, itd.

6) Duhovna znanost do prirodnih istina dolazi tzv. silaznim putem, a materijalistička znanost pokušava doći uzlaznim putem. ‘Silazni put’ znači da informacije o svekolikoj kreaciji, procesima, pojavama i fenomenima – dolaze (silaze) iz nepogrešivog izvora – Boga osobno. On ne samo da je Stvoritelj čitave duhovne i materijalne prirode (pa ih zato najbolje i poznaje), već je i apsolutno savršen. Budući da duhovna znanost dolazi od takvog jedinstvenog izvora, ona je lišena ljudskih ograničenosti i nesavršenstava. S obzirom da je duhovna znanost bezvremenska i univerzalna, njoj nije potrebno postupno usavršavanje. S druge strane, ‘uzlazni put’ materijalističke znanosti penje se od vrijednosti nula (0) do viših vrijednosti (većem broju informacija i saznanja o nekom objektu, procesu, itd.)

Materijalistička znanost je primorana do novih saznanja kretati se postupnim putem, korak po korak – koristeći se eksperimentima koji su nesavršeni zbog ograničenja ljudskih osjetila. Usprkos opsežnim eksperimentima, materijalistička znanost nikada ne može doći do apsolutnog znanja o nekom predmetu ili procesu.

Evo jednog slikovitog i pomalo šaljivog primjera koji ilustrira razliku između silaznog i uzlaznog puta primanja znanja.

Bio jednom jedan žabac znanstvenik (Dr. Frog) koji je čitav život proveo u bunaru. Jednog dana ga je posjetio prijatelj žabac i rekao mu kako je upravo stigao sa obale Atlantskog oceana.

Dao je sve od sebe da Dr. Frogu opiše prostranstvo velike vode, ali je žabac znanstvenik uporno pokušavao usporediti ocean sa veličinom svog bunara. “Da li je ocean duplo veći od ovog bunara?” upitao je i pri tome napuhnuo svoj mijeh. “Ne; veći je” slijedio je odgovor prijatelja. Napuhavši svoj mijeh još i više, upitao je “Da li je četiri puta veći od bunara?” “Ne; veći je” odgovori prijatelj.Dr. Frog nije uspio postaviti treće pitanje jer mu je pukao mijeh (i to je bio kraj Dr. Froga).

Materijalistički znanstvenici su baš kao Dr. Frog koji je pokušavao shvatiti prostranstvo oceana koristeći se ograničenim iskustvima svijeta u kome je živio. Znanstvenici čak ne poznaju niti svijet u kome žive. I umjesto da prihvate Božja uputstva zapisana od praiskona u vedskim spisima (silazni put), oni troše milijune dolara da bi se otisnuli u svemirski prostor, da bi na kraju spoznali kako su sićušni i beznačajni. Čak i da su došli do Mjeseca, kako već tvrde; što su time postigli? Donijeli su samo prašinu i kamenje (koje jako podsjeća na ono iz Arizone). Nisu li mogli svu tu energiju i novce iskoristiti za pomoć nerazvijenim zemljama ili izume koji bi smanjili potrošnju fosilnih goriva (odgovornih za globalno povećanje temperature)?

Moderna znanost je neuspješna pri pokušaju da shvati zakonitosti čitavog univerzuma koji je proizvod Božje superinteligencije. Čak i nakon nekoliko stoljeća kozmološkog istraživanja, čovječanstvo je došlo tek do povećanog broja znanstvenih informacija, ali ne i do znanstvenog razumijevanja univerzuma – i to sve zbog dva nepredviđena fenomena:

a) Što više znanstvenici znaju, time više shvaćaju koliko malo znaju.

Znanstvenici su ‘osvojili’ svemirski prostor – da bi na kraju shvatili koliko su zapravo malo znali o svemiru. Samo neupućenim ljudima svemirski izleti dokazuju veličinu ljudskog roda. Međutim, onima koji su upućeni u istinu o svemirskim misijama – one dokazuju samo ljudsku malenkost. Svemirska istraživanja pokazuju da u univerzumu postoji više zvijezda nego što je zrna pijeska na svim plažama na Zemlji, i da je naše Sunce tek jedno od tih kozmičkih zrna. Zato nije čudo što je bivši predsjednik AAAS (American Association for the Advancement of Science), Mr. Kenneth R. Boulding priznao: “Kozmologija... je vrlo nesigurna jer se bavi proučavanjem ogromnog univerzuma studirajući tek sićušne primjerke.”

b) Što više znanstvenici znaju, time više shvaćaju da je ono što su ranije ‘znali’ – bilo potpuno krivo.

Newtonovi zakoni fizike su bili smatrani postulatima istine sve dok se pokazalo da su neprimjenjivi na mikroskopske i makroskopske svjetove. Kvantna fizika ima zadatak da objasni tajne atomskog svijeta i relativističke fizike kozmosa. Ali te dvije grane kvantne fizike su se pokazale izuzetno kontradiktornima. Budući su obje trebale istovremeno postojati i na početku univerzuma, kada su mikroskopski i makroskopski svjetovi bili jedno – znanost je ‘riješila’ taj izazov izmišljanjem tzv. ToE teorije (Theory of Everything) / ‘Teorija Svega’ – kako bi udružili dvije nespojive grane znanosti.

U posljednjih dvadeset godina smionost znanstvenih izjava drastično jenjava. Usporedimo neke.

a) Fizičar Dr. Leon Lederman, nekadašnji predsjednik APS (American Physical Society): “Nadamo se da ćemo uskoro objasniti čitav univerzum u jednoj jednostavnoj formuli koju ćete moći nositi na svojoj majici.”

b) Astrofizičar Dr. Steven Weinberg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku: “Kako mi napredujemo u razumijevanju širine univerzuma, problemi se također proširuju – tako da rješenje neprestano bježi ispred nas.”

c) Fizičar Dr. John Wheeler sa Princenton sveučilišta: “Nikada nemojte trčati za autobusom, ženom i znanstvenom teorijom – jer u slijedećih nekoliko minuta doći će druga.”

d) I konačno, znanstvenik ništa manje nego utemeljitelj kvantne fizike, dobitnik Nobelove nagrade, Dr. Max Planck je priznao: “Za religiju, Bog je na početku – za znanost, Bog je na kraju.”

… I tako to biva kada se do istine pokušava doći ‘uzlaznim putem’. Dovoljna je samo pristojna doza poniznosti kako bi se prihvatila činjenica da je Krišna savršen i daleko inteligentniji od bilo kojeg znanstvenika. Cjelokupno znanje i mudrost koje On želi saopćiti za dobrobit čovječanstva, već je odavno zapisano na stranicama drevne vedske književnosti. Potrebna je samo praktična primjena.

7) Kod duhovne znanosti nema potrebe za usavršavanjem; ona je već savršena i vječno primjenjiva. Npr. materijalistički znanstvenici su otkrili postojanje atoma tek 1897. godine. Mi vaišnave znamo za atome i o njihovoj detaljnoj strukturi već tisućama godina. Atomi se spominju u 3. pjevanju Šrimad–Bhagavatama, koji je zapisan prije više od 5000 godina. Prije nego je bila zapisana, vedska literatura se prenosila usmenim putem od generacije do generacije duhovnih učitelja, svetaca i vaišnavskih znanstvenika. Nama je smiješno kada moderni znanstvenici otkriju neki ‘novi’ planet ili galaksiju, prirodni lijek za neke bolesti, kompleksnu matematičku ili fizičku formulu, itd.

Nadamo se samo da će jednoga dana ‘otkriti’ da se mir, harmonija i prosperitet u svijetu može postići isključivo striktnim slijeđenjem Krišninih prirodnih zakona i duhovnih uputstava. Materijalistička znanost djeluje upravo suprotno – djeluje protiv zakona prirode rušeći sve vrijednosti koje je stvorila Božja ruka.

Rezultati takvog djelovanja svakodnevno se očituju u obliku nasilja, kriminala, terorizma, ratova, padu ljudskog morala, uništenju međuljudskih odnosa, bio–ekoloških katastrofa, itd.

Potkupljivi znanstvenici koji se već decenijima nalaze u rukama tajkuna (vlasnika gigantskih multinacionalnih korporacija i profiterske industrije) – neumoljivo guraju čitav ovaj svijet prema rubu samouništenja. Svakodnevno možemo vidjeti kako je materijalistička znanost u rukama političara, bankara, mafije i vojske – izuzetno opasno sredstvo za postizanje njihovih sebičnih ciljeva.

Slijepo slijedeći materijalističku propagandu, većina čovječanstva revno ‘reže granu na kojoj svi sjedimo’. Tek kada se zatruje i posljednja rijeka i kada usahne posljednje drvo – mnogima će postati jasno da se novac ne može jesti, a nafta ne može piti. Tek kada svijetom poharaju katastrofe – nekima (preživjelima) će postati jasno da je do kraha civilizacije došlo zbog jedne pogrešne početne formule: “Ja sam materijalno tijelo a smisao života je zadovoljenje osjetila.”

Na žalost, u svijetu ne postoji niti jedna obrazovna institucija pod pokroviteljstvom države koja bi studentima ponudila kvalitetno obrazovanje o duhovnoj znanosti. Vede kažu da znanje počinje razlikovanjem duha od materije, ili istine od iluzije.

S druge strane, kakva je korist od cjelokupne materijalne znanosti ako nam ne može ponuditi zadovoljavajući odgovor na pitanje “Tko sam ja?”

Kada uđemo u ovaj svijet, potpadnemo pod utjecaj iluzije, a materijalne znanosti još i više produbljuju našu iluziju udaljavajući nas od vječne istine koja započinje duhovnom samospoznajom.

Čitava moderna civilizacija vrti se oko lažne ideje da smo mi materijalno tijelo i da nakon smrti ničega nema. Međutim, ta iluzorna filozofija pod pokroviteljstvom materijalističke znanosti – uzrok je apsolutno svih problema koje doživljavamo u svakodnevnom životu.