Znanost sama po sebi nije uzrok svih nevolja zbog kojih danas zbog nje ispaštamo. Pravi krivac je čovjekova strastvena želja da znanost koristi s ciljem osjetilnog uživanja, bez istovremenog i popratnog napretka na polju duhovnosti. Iz Krišninog kuta gledanja, to je zloupotreba ljudske inteligencije koja je prvenstveno namijenjena za duhovni razvitak. Valja priznati da čak i materijalistička znanost u nekoj mjeri ima svoju pozitivnu primjenu i da postoji izvjestan broj modernih znanstvenika koji u svoj istraživački rad stavljaju Boga kao presudni i nezaobilazni faktor. Međutim, materijalistička znanost općenito čini čovječanstvu i eko–sustavima planete Zemlje – puno više štete nego koristi, kako ćete uskoro pročitati u tekstu koji slijedi.

Ono što je nama vaišnavama zaista neprihvatljivo u vezi moderne (materijalističke) znanosti su:

1) Ciljevi znanstvenika – svjesno ili nesvjesno narušavanje prirodnih (Božjih) zakona, kako bi se na umjetan način ‘poboljšao’ komfor i kvaliteta života.

2) Znanstvene metodologije istraživanja, kao npr. vršenje eksperimenata na životinjama.

3) Zaključci moderne znanosti koja zagovara ateizam. Primijetite da se Darwinova teorija o nastanku vrsta još uvijek žilavo održava kao prihvatljiva jer ima fanatičnu potporu mnogih znanstvenika koji odbacuju Boga kao ključni faktor za nastanak kreacije.

4) Posljedice za koje je odgovorna moderna znanost –
a) ekološke katastrofe (ozonske rupe; nuklearno zagađenje; zagađenje vode, zraka i zemljišta; globalno povećanje temperature, izumiranje na tisuće vrsta flore i faune, itd.),
b) napredak u proizvodnji razornih oružja,
c) fatalne popratne pojave mnogih lijekova, dodataka hrani, pesticida, herbicida, itd.
d) društveni jazovi između bogatih i siromašnih, stvoreni zbog tehnološkog napretka i industrijalizacije, koji u krajnjoj liniji rezultiraju eksploatacijom,
e) otuđenje čovjeka od prirode i samoga sebe ... itd.

Počevši od 20. stoljeća, uslijedilo je brzo nizanje znanstvenih epoha, jedna za drugom: Elektronsko Doba, Nuklearno Doba, Doba Svemirskih Istraživanja, Kompjutersko Doba i Doba Genetske Manipulacije. Zamah znanstvene revolucije i ‘pogodnosti’ koje ona nosi sa sobom – imaju utjecaj gotovo na svakog čovjeka u svijetu. Pa ipak, usprkos blještavom materijalnom napretku, znanstvenici su promašili najvažnije dostignuće – razumijevanje vlastitog jastva (duhovne prirode naše osobnosti).

Materijalistička znanost ne samo da je promašila to izuzetno važno dostignuće – već svojim zaključcima, hipotezama i teorijama još više ukopava čovjeka u materijalnu koncepciju života koja počinje krivom formulom “ja sam materijalno tijelo.”

Znanstveni ‘napredak’ na kojega su ljudi toliko ponosni, jednostavno je mamac koji ljude primorava da rade kao zvijeri ne bi li se konačno dočepali sreće i zadovoljstva. Ali na žalost, potrošački tempo koji nam je nametnut i bombardiranje beskorisnim informacijama, poglavito reklamama koje potiču požudu i pohlepu – toliko uznemiruje naše umove da su nam potrebne pilule da bismo koliko–toliko mirno zaspali.

Potrošački stampedo i trka za materijalnim osjetilnim uživanjem (uvelike potpomognuta modernom znanošću) – vrlo brzo i uspješno pretvaraju stanovnike ovog planeta u psihopate, neurotičare, šizofreničare i manijake raznih vrsta.

Sve ‘blagodati’ koje nam nudi moderna znanost (automobili, roboti, računala, mobilni telefoni...) – nisu ni izdaleka nadomjestak za sve ono što gubimo nepopravljivom ekološkom katastrofom, te gubitkom vlastitog zdravlja i slobode. Aktivnosti modernog čovječanstva su u zadnjih 40 godina uništile 1/3 prirodnih obilja planeta Zemlje, a sada smo već na sasvim sigurnom putu do klimatskog kaosa i svemu što je povezano s njime. Da bi proniknuli u tajne svijeta u kojemu žive, znanstvenici su se uputili na dno oceana, vrhove planina, u dubine pećina, pa čak i u svemirski prostor. Logično bi bilo zaključiti da su svi ti skupi i dugotrajni napori zamišljeni sa konačnim ciljem – poboljšanjem kvalitete ljudskog života. Ali, koliko se zaista uspjelo u tome? Nije li očigledno da s napretkom tehnologije i industrijalizacije kvaliteta života na zemlji drastično opada? Jedemo hranu zatrovanu kojekakvim kemikalijama; pijemo vodu odvratnog okusa, punu klora; kada se razbolimo – kljukaju nas opet nekakvim kemikalijama (koje nerijetko stvaraju neželjene popratne efekte); udišemo zrak pun ugljičnog dioksida i ostalih otrova. Sve oko nas je zatrovano, uključujući i naša tijela. Stopa mortaliteta je veća nego u srednjem vijeku kada je vladala kuga. Očigledno je da postoji ozbiljna greška u početnoj formuli: “ja sam materijalno tijelo, a smisao života je ugađanje materijalnim osjetilima.” Ljudi ponizno prihvaćaju sve što im znanstvenici govore. Nema sumnje, njihove ‘učene’ riječi i misli su stvorile lak život za nekolicinu. Ali na žalost, oni su također odgovorni i za privlačno upakirano evanđelje ateizma koje je prekrilo čitav svijet. I zbog toga, sve je manje ljudi koji smatraju da duhovnost nosi sa sobom bilo kakvu dobrobit za čovjeka današnjice; a svaki napor da se stvori društvo zasnovano na duhovnim načelima, apostoli znanosti nazivaju apsurdnim. Pod izgovorom uspjeha na polju tehnologije uzimaju si za pravo potpuno neargumentirano zadirati u osporavanje bilo kakve duhovnosti a time i moralnosti.

Materijalistička znanost mjeri vrijednost svih stvari u skladu s njihovom sposobnošću za povećanjem standarda osjetilnog uživanja – i zbog toga je danas istinska duhovnost viđena kao uznemirenje, sentimentalna mitologija koja nema mogućnost da poveća naš standard življenja. Konačno, zašto vaišnave ne prihvaćaju savršenost znanstvenih istraživanja? Nedostatak znanstvenika je u tome što se potpunosti oslanjaju na svoja vlastita osjetila koja su izuzetno ograničena.

Navodim nekoliko primjera koji ilustriraju ograničenost ljudskih osjetila.

1) Ne možemo čuti hiperzvuk ili ultrazvuk (kao što mogu neke životinje).

2) Ne možemo golim okom vidjeti mikroorganizme, ne možemo vidjeti u potpunom mraku niti prepoznati udaljene predmete.

3) Ne možemo instinktivno predvidjeti prirodne nepogode (potrese, poplave...), za razliku od štakora, žaba, pasa, itd.

4) Ne možemo opažati ultraljubičaste zrake, radio valove, ili energetska zračenja (kao npr. ljudske ili životinjske aure).

Osim toga, svatko od nas opaža materijalne objekte i procese na drugačiji način. Npr. ono što je za nekoga gorko, za nekoga drugoga je slatko. Da bi proširili spektar dosega naših materijalnih osjetila, znanstvenici su izumili različite instrumente (mikroskope, teleskope, razna računala, robote, itd.) Ali budući su ta pomagala konstruirali ljudi sa svojim nesavršenim osjetilima, u njih je automatski ‘ugrađeno’ puno nesavršenstava (ograničenosti). Zbog toga razloga znanstvenici su prinuđeni da tehnička i optička pomagala usavršavaju postupno, korak po korak. To je dokaz da su znanstvenici i rezultati njihovih izučavanja nesavršeni. Tijekom tisuća godina ljudske povijesti, zaključci znanstvenih istraživanja (temeljeni na nesavršenom rasuđivanju) – prevarili su mnoge ljude i rezultirali različitim katastrofama koje su odnijele ogroman broj ljudskih života. To isto nesavršeno (znanstveno, eksperimentalno) rasuđivanje primorava ljude da vjeruju kako je na početku povijesti postojala nekakva ‘masa neograničene temperature i gustoće’, koja je konačno eksplodirala (Teorija Velikog Praska) i bez vodstva više inteligencije kreirala kompleksni svijet u kojemu živimo. (Uzmite samo u obzir složenu strukturu DNK molekule ili pak strukturu jedne obične stanice jetre). Nesavršeno empirijsko rasuđivanje znanstvenika također nas uvjerava kako su prije ‘puno’ milijuna godina, primitivne molekule evoluirale u jednostavna živa bića (alge, bičaše, mekušce itd.), koji su kasnije evoluirali u još složenije organizme, i konačno u ljude. (Pitam se samo zašto se nisu svi majmuni pretvorili u ljude).

Znanstveno rasuđivanje temeljeno na brojnim eksperimentima koje vode nečisti i ograničeni umovi – svode se samo na veliku kockarsku igru u kojoj rijetko tko dobiva. Kada su znanstvenici u nemogućnosti da daju valjane dokaze za svoje tvrdnje, tada pribjegavaju teorijama i hipotezama kako bi nas uvjerili da je istina onakva za kakvu oni vjeruju da je; kao npr. da je čitav ovaj predivni i složeni svijet prirode – nastao tek kao slučajna kombinacija kemikalija.