Iz mojih odgovora na neka prethodno odgovorena pitanja, može se izvući slijedeći zaključak. Ono što mi zaista cijenimo u bilo kojoj religijskoj tradiciji – istinska je duhovnost. Rituali koji religiju (uglavnom) čine religijom, imaju tek sekundarni značaj. Nama je žao što vidimo kako unatoč postojanju toliko mnogo religija, ljudskim društvom već stoljećima haraju pošasti u obliku mržnje, kriminala, terorizma, ratova, ludila, itd. Kao sljedbenicima vedske kulture i vaišnavske filozofije, nama je jasno da je uzročni korijen svih tih uznemirenja - nedostatak pravilnog duhovnog znanja. Ako je suditi po rezultatima, očigledno je da su religije već stoljećima u nemogućnosti da ljudskom društvu pruže toliko željenu harmoniju u vidu mira, suradnje s prirodom, zadovoljavajućih društvenih odnosa, ljubavi prema bližnjima i drugim živim bićima i konačno prema Stvoritelju osobno.

Očigledno je da je nešto krivo – bilo sa doktrinama svjetskih religija ili sa njihovim sljedbenicima (ili jedno i drugo). Ako ste uznemireni ovom izjavom, molim vas da barem za trenutak stavite na stranu svoju religijsku pristranost (koja je ionako proizvod nedostatka izvornog duhovnog znanja) i pogledajte istini u oči. Nisu li upravo religije (i njihovi vođe) te koje ljudima već stoljećima nameću nacionalizam i religijsku pripadnost – koji su u suštini ništa drugo nego lažno poistovjećivanje s tijelom.

Kada netko izjavi ‘ja sam katolik’,‘ja sam pravoslavac’, ‘ja sam Židov’, ‘ja sam musliman’, itd. – to podrazumijeva da osoba misli ‘ja sam ovo tijelo.’ Ako ne bi bilo tako, onda više ne bi bilo niti religijske netrpeljivosti niti ratova temeljenih na religijskim razlikama. Jer izvor religijske netrpeljivosti je lažni prestiž koji ide uz iluzorno mišljenje ‘ja sam ovo tijelo’, ‘moja religija je bolja od drugih’, itd. Međutim, ako netko kaže “ja sam vaišnava” – to znači da ta osoba izjavljuje “ja sam duhovna duša, vječni Krišnin sluga, privremeno zatočen(a) u materijalnom tijelu ljudskog oblika.”

Ako bi religije mogle ponuditi svojim sljedbenicima takvo razumijevanje, tada bi nestale razlike među nacijama i rasama, što bi za uzvrat stvorilo uvjete za puno mirniji i kvalitetniji život svih nas koji dijelimo ovaj planet. Zamislite samo kakva promjena bi nastala ako bi novac za naoružanje i vojnu industriju bio iskorišten za humanitarne svrhe i popravljanje šteta koje je čovječanstvo nanijelo eko–biološkom sustavu planeta Zemlje. Sve dok budemo pravili lažne razlike među ljudima, temeljene na nacionalnosti i rasama – toliko dugo ćemo ‘proizvoditi’ samo neprijatelje, jer uvijek će biti onih koji su različiti od nas. Međutim, istina je da smo svi mi duhovna bića privremeno zatočena u tijelima ljudskog oblika i da je smisao ljudskog života duhovno prosvjetljenje i buđenje uspavane ljubavi prema Bogu, a ne sebična trka za materijalnim užicima i udobnostima.

Mi vaišnave se toplo nadamo da će duhovni vođe vodećih svjetskih religija u doglednoj budućnosti konačno prepoznati duhovnu vrijednost praiskonskih poruka koje je Krišna za dobrobit čovječanstva zabilježio u obliku vaišnavske literature. Na žalost, u sadašnje vrijeme preveliki je broj onih koji se smatraju religioznima, ili čak ‘duhovnima’ i koji zbog neznanja smatraju da je Hare Krišna pokret (vaišnavizam) – nekakva sekta, opasni kult ili takvo nešto. Kako mi možemo uspješno surađivati s vođama vodećih svjetskih religija sve dok je uvriježeno takvo pogrešno mišljenje? Vrhovna poglavarstva niti jedne svjetske religije nikada nisu pozvala vaišnavske vođe da čuju što to vaišnavska filozofija ima za poručiti čovječanstvu. Unatoč brojnim neprocjenjivo vrijednim doprinosima na poljima duhovnosti, filozofije, literature, sociologije, psihologije, itd. – naš duhovni vođa, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je uglavnom još prilično nepoznata osoba širokim masama ljudi. Razlog tome je što su brojni političari, znanstvenici i vjerski vođe bili (i ostali) zbog nacionalizma, ponosa, demagogije i vjerskog fanatizma – zatvoreni za sve doprinose koje je on pružio čovječanstvu. Važno je napomenuti da ne bi bilo pravedno sve religijske vođe strpati u isti koš. Otkako je Šrila Prabhupada došao na Zapad, postojala je nekolicina vjerskih vođa (iz raznih religijskih tradicija) koji su prepoznali i iskreno cijenili njegove dragocjene doprinose.

Mi ostajemo otvoreni za suradnju sa drugim religijskim tradicijama, vjerujući da bi udruženi napori na poljima duhovnosti, ekologije, društvenih znanosti, itd. – mogli uroditi znatnim poboljšanjem kvalitete života za sve nas koji dijelimo ovaj planet (uključujući životinjsko i biljno carstvo).