3.     Dr. Martin Spiegel

 

„RED LOTOSA I RUŽE – CRKVA SVJETLA NOVOG EONA“

 

Dr. M. Spiegel, koji u zajednici nosi duhovno ime Ramon Castillo de Luz, rođen je 1950. u blizini manjeg, romantičnog njemačkog grada Fulde. Ovaj je gradić geografski središnja točka Njemačke. Sjedište je biskupije, koju je osnovao njemački apostol sveti Bonifacije.

Izvanredan talent Martina Spiegel-a bio je uočen već u gimnaziji – u Fuldi. Njegov je župnik u njemu gledao budućeg biskupa u Fuldi. No, Martin odlazi na studij u Berlin. Kao student pedagogije bio je aktivan politički i religiozno. Već u 30. godini brani diktorat i genijem svoje spsobnosti gotovo zbunjuje svoje profesore. Postaje aktivan tražitelj istine i duhovnih puteva. Postaje učenik indijskog filozofa Osho-a, zatim dospijeva do Rozenkrojcera (Lectorium Rosekruzianum). Nakon  „osobnih karizmatskih doživljaja“ osjeća se pozvan osobno utemeljiti duhovnu školu u rodnom mjestu, kraj Fulde. Tako postaje osnivač „Reda LOTOSA I RUŽE“ i duhovni vođa „CRKVE SVJETLA NOVOG EONA.“ Svoj je rad započeo s duhovnim imenom Lao Lay (ime jedne njegove inkarnacije kineskog mudraca), a danas je uzeo novo ime : Ramon Castillo de Luz. Svi članovi zajednice, za vrijeme inicijacije, dobivaju duhovno ime, koje on sam određuje i dobiva za svakog pojedinca.

Ramon je posve svjestan, da je na našoj planeti živio i djelovao u osobi grčkog filozofa Pitagore. Mnoge osobe, koje danas u zajednici s njim žive i rade, reinkarnacije su onih osoba, koje su s njim živjele i djelovale, kad je – prije Krista – kao Pitagora na Siciliji vodio duhovnu školu.

Njegovo dugogodišnje učenje upravo je objavljeno u knjizi: „ SVJETLO – LJUBAV – ŽIVOT“  od oko 500 stranica. Ova je knjiga suma njegovog učenja i predstavlja vrhunski domet filozofsko – religiozne misli. Ramon nije medij u smislu prethodno navedenih karizmatika. On ne sluša i ne zapisuje riječi u kontaktu sa duhovnim bićima. On je nositelj inspiracije druge vrste, po kojoj dobiva misli, koje obrađuje i prenosi u predavanjima i knjigama.

Ramon uočava granice i nedostatke u učenju Freuda, Junga i Adlera i ide mnogo dalje. Kao doktor pedagogije  uočava, da je sva zapadna pedagogija utemeljena na shvaćanju Platona i starih Grka, po kojima svaki odgoj treba počivati na tri stožera: „ Lijepo, dobro i istinito.“ Obitelj, škola, politika i društvo trebaju čovjeku omogućiti iskusiti i doživjeti „ lijepo, dobro i istinito“ – i to će biti temeljni odgojni faktori za razvoj čovjekovog karaktera i ličnosti. Po Ramonu to je put evolucije, koji samo donekle utječe na čovjekov odgoj i razvoj. Ovi faktori pomažu, da proklija, prolista i procvjeta urođeno sjeme, ove vrste. No to, po Ramonu, nije dovoljno. Postoji nešto i netko tko sije u čovjekovu nutrinu suprotnosti od spomenutih ideala. I tako se događa i ostvaruje ono što kaže pjesnik: „Sijem žito – raste gorušica“. Roditelji, pedagozi siju sjeme istine, ali raste korov, koji neutralizira rast sjemena. Po učenju Ramona čovjek pored evolucije treba posvećenje, pored pedagoga on treba neophodno Otkupitelja i otkupljenje. Čovjek treba „inicijaciju i exorcizam.“

Za bolje shvaćanje njegovog učenja navodim njegove odgovore na postavljena pitanja njegovih učenika:

Je li čovjek božansko biće?

Odgovor: Ne ! Čovjek je u prvoj liniji nebožansko biće. Materija iz koje je načinjeno njegovo tijelo, njegov osjećajan i misaoni život, nije potpuno vrijedna i kvalitetna. Ona se sastoji iz materijala, koji nije duhovan, nego je ograničen i navezan – i kao takav oduzima slobodu. Tek pomoću svjetla ili nadprirodne snage „Krista“ moguće je čovjeku steći moć, da opet postane  „dijete Božje,“ kako kaže Biblija.

Nije li priroda božanska ?

Odgovor: Ne ! Vidljiva i nevidljiva priroda sastoji se iz materije, a materija je, kako kažu mistici, „smrznuto svjetlo.“  To znači, da je ona božanski, duhovni materijal, koji se nalazi u jednom surovom, grubom i okamenjenom stanju, koje našu dušu na najgrublji način drži u zatočeništvu. Domovina duše nije priroda, nego NADPRIRODA.

Čovjekov je cilj proširenje svijesti, razvoj duhovnih sposobnosti, posvećenje i prosvjetljenje ?

Odgovor:  Ne !  Čovjekov je cilj OTKUPLJENJE. Razrješenje od okova prirode i otkupljenje prirode iz njenih vlastitih okova. To je objava svih velikih navjestitelja istine (Krišna, Buda, Isus). To ne može postići nikakvo proširenje svijesti, nego samo rođenje unutarnjeg Boga iz praizvornog božanskog MIKROČIPA u našem  „svetištu  srca,“  „Lotosovom cvijetu“ , „Isusovom sjemenu“ i rast „unutarnjeg svjetla“  dok se ne postigne  „moć i slava“  unutarnjeg stanovnika svjetla za koga je tzv. čovjek samo škrinja, ali na duhovnom putu vozilo i putno sredstvo.

Božansko u čovjeku jest više jastvo ?

Odgovor:  Ne !  „Više jastvo“ je stvorenje božanske svjetlosne iskre u nama, koje uči iz iskustva proteklih života i gradi novo tijelo – nositelja osjećaja i misli (ličnost). Ono je glupo ili pametno koliko i mi sami, uostalom ono je vrlo moćno, jer je priključeno na snage hijerarhije prirode – stvaranja. Pošto je njegov jedini cilj „preživjeti“ ono je posve egocentrično i navezano na prirodu i materiju. Samo ispravnim usmjerenjem tražitelja istine može se programirati cilj slobode. Inače će njegove duhovne snage biti stavljene na raspolaganje EGU individue.

Jesu li svi ljudi jednaki ?

Odgovor:  Ne !  Ljudske ličnosti mogu se, po želji, začeti i umnažati. U njih se mogu inkarnirati različita ljudska bića i nastaniti se; kako nadljudska bića i također duhovna bića vrlo različitog stupnja razvoja…

Duhovni put vodi unutarnjem miru i vrhunskoj opuštenosti ?

Odgovor:  Ne !  Duhovni put naviješta u nama pravi rat naše duše, koja teži slobodi, protiv snaga navezanosti u pušta nas, da uvijek više sudjelujemo u dubokoj boli, patnji i suosjećaju Boga u odnosu na  bolesni dio njegovog tijela, kojeg nazivamo svijet i SAMOŽRTVOVANJU JASTVA za uzdignuće, oplemenjivanje i otkupljenje bolesnog stvaranja ( = preuzeti na sebe križ svijeta).

Napuštanje svijeta ne slaže se sa životnom radošću i ljubavlju prema tijelu ?

Odgovor:  Ne !  Radi se samo o temeljnom usmjerenju EGA na unutarnju slobodu i na nenavezanost mjesto na ispunjenje želja. Time se dozivaju različite energije i vibracije. Usmjerenje na ispunjenje želja veže i guši „unutarnju svjetlosnu iskru“ – tim više, što se pri tome  više služimo duhovnom snagom – dok usmjerenje na unutarnju slobodu omogućava „unutarnjoj svjetlosnoj iskri“ disati, vibrirati, širiti se i razvijati se …

Mi moramo učiti,kako ti kažeš, ispoljiti i osjetiti naše želje, naše osobine, doživljaje i emocije, da bi uopće mogli razvijati također duhovne želje, duhovne osobine i emocije: čežnju za slobodom ili ljubav prema Bogu, kako ti kažeš. Dok na drugoj strani moramo biti slobodni od misli i osjećaja – kako je moguće to uskladiti ?

Odgovor:  Ti si već kao malo dijete sebe prisiljavao potiskivati duševnu bol. Ali tko „nema snage biti žalostan, kad ga žalost tišti, taj nema također ništa od radosti, kad mu je dobro“ : on amputira svoju duboku sposobnost doživljavanja – i stoga također i svoju sposobnost za daljnji razvoj. Bol nam pokazuje, da nam svijet nikada ne može donijeti ispunjenje i time može postati „najbrži konj, koji nas  nosi prema nebu“, kako kaže majstor Eckart. Ako si sve umišljamo, da je „sunčano“ i plivamo u „pozitivnom mišljenju“ na seminarima Avatara, tad zloupotrebljavamo duhovne zakone u svrhu samozadovljstva i stvaramo suptilni zatvor i „zlatni kavez“ u kojem glumimo svog vlastitog boga, ali koji nas potpuno udaljava od svake dublje istine života. Tko može duboko ući u svoju bol, taj može također osjetiti pravo blaženstvo nasuprot da glumi površno „dobro mi je“ ili da se nalazi u euforiji. Razvijena ličnost – „punokrvan čovjek“ ima  sve istovremeno, a da ne mora graditi „čelične oklope“ protiv svoje boli – i upravo kroz to uči, da na jednom višem stupnju ostane u sebi savršeno slobodan i netaknut, a da se s ničim ne identificira…

Ali što je to, što nas sprječava za dublje doživljaje ?

Odgovor:  To je naš strah od boli. Iskustvo svakodnevne frustracije, dnevnog neispunjenja nešto je učestalo od ranog djetinjstva i isto tako naše nastojanje potisnuti naš očaj, jer inače ludo mislimo, da ne bismo mogli živjeti. I tako zidamo zaštitni oklop, jedan za drugim, i postajemo duševno i tjelesno uvijek više bolesni.

 

Kako se mogu osloboditi ovog straha, da bi razbio, oslabio i razriješio moje pancere i blokade ?

Odgovor: Pomoću  „preziranja smrti“ , hrabrošću i nesebičnošću. Ako vam je sve postalo svejedno ! Ako ste svjesni, da nemate više što izgubiti, nego samo svoje lance ! Ako sam spreman prihvatiti sudbinu kao odgojiteljicu ili ako sam rođenjem donio u život sposobnost, uvijek ponovo, sve staviti na kocku i odbaciti samog sebe.

 

U modernoj terapiji nastoji se to radije postići pomoću iskustva ljubavi, to mi se čini mnogo boljim!?

Odgovor:  Ali za to mora tvoje „unutarnje dijete“ prihvatiti, da je bol  neispunjenja životna istina u ovom svijetu. Pod duhovnim pokrivačima danas se naše „unutarnje dijete“ zavarava, da je ovdje primljeno u „svjetlu i ljubavi.“ Na ovaj način jača se naš EGO – centar, naša nada i čežnja, da budemo još sretniji u ovom životu. Samo onaj, koji ništa više ne želi niti očekuje i tko je shvatio, da je život neminovno neuspjeh, taj može biti slobodan i predati se pravom „ Nadživotu.“

 

Ali kako mogu osloboditi svoje potisnute želje i osjećaje i istovremeno raditi na oslobođenju svojih želja ?!

 

Odgovor:  Pod mojom agresijom skriva se moja frustracija. Pod mojom frustracijom skriva se moja žalost. Pod mojom žalošću i tugom krije se moja čežnja za ispunjenjem. Ali pod mojom čežnjom za ispunjenjem krije se moja čežnja za „ nepostojanjem,“  za razrješenjem i za stapanjem sa apsolutnim Oceanom Duha od kojeg sam ja samo zalutala kapljica. To je najdublji sloj potisnute želje i osjećaja u meni na što neophodno nailazim, ako prolazimo kroz gornje slojeve. Ako tamo dospijemo i ako dopustimo da se to događa, tad se događa čudo i sve se preobražava na jedan nepoznat način…

Ramon je u svom centru režirao posebnu formu Bogoslužja. Izvođenjem te forme kulta i sudjelovanjem prisutni su, preko njega kao duhovnog učitelja i posrednika, povezani sa tzv. PLEROMOM tj. onim duhovnim centrom u duhovnom suncu odakle dotječe PRANA tj. energija života, koja preobražava, prosvjetljuje, posvećuje i iscjeljuje. Ta je energija Kristova baština. Po Ramonu nije težište u tehnikama razvoja, proširenju svijesti i intelektualnom razvoju, nego u OTKUPLJENJU kojeg možemo ishoditi duhovnom energijom čijem toku posreduje meditacija, molitva i on sa svojim Bogoslužjem.

Ramon je, u svojoj crkvi svjetla, također utemeljio pedagoški institut „Psihologija 2000“. Tu se primjenjuju od njega novo razvijene metode samospoznaje, razvoja i iscjeljivanja. Ispunjen formular sa oko deset pitanja i kandidatov izbor najomiljelije boje služe Ramonu kao početni signali za dijagnozu ličnosti. U daljnjem postupku kandidatu se postavljaju pitanja i on daje odgovore, naime iznosi iskreno svoje trenutačno emocionalno stanje i doživljaje čime se obavlja proces čišćenja podsvijesti i nižeg Ega.