Za razliku od sektaških i fanatičnih definicija vjerodostojne religije – “ova ili ona religija je jedina ispravna”, Šrila Prabhupada nam je dao univerzalnu definiciju. On nas je poučio da je vjerodostojna svaka religija koja poučava ljude kako voljeti Boga i druga živa bića (kao dio njegove kreacije). Ovo je definicija vjerodostojne religije. Ukoliko sljedbenici neke religije osjećaju sve veću privlačnost prema novcu, alkoholu, razvratnom seksu i ostalim materijalnim ‘užicima’ – gdje je tu onda religija? Cilj svake vjerodostojne religije je Bog, a sljedbenici su ogledalo religije. Ukoliko se u nekoj državi 90% građana izjasni da su sljedbenici neke religije, a istovremeno u javnoj anketi te iste države – čak 90% građana kaže da su protiv zabrane abortusa tj. za njegovu legalizaciju, onda je jasno da je njihova izjava “ja sam vjernik” – samo obična farsa. Ovdje ne izjavljujem da ta određena religija nije vjerodostojna, već ukazujem na olako shvaćanje religije u očima običnog čovjeka. Ne želim ulaziti u analizu vjerodostojnosti bilo koje religijske tradicije. To ostavljam vama čitateljima na osnovu prethodno spomenute univerzalne definicije vjerodostojnosti bilo koje religije – “vjerodostojna je svaka religija koja poučava ljude kako voljeti Boga i druga živa bića.” (Po rezultatima se sudi).

Ona religija koja u svojim svetim spisima posjeduje najviše vjerodostojnih informacija o Bogu – najbolje nas može poučiti kako da Ga volimo. (Kako voljeti nekoga koga ne poznajemo?) Što je tih informacija više, tim nam je lakše voljeti Ga. U tom pogledu vaišnavski sveti spisi nemaju premca u svijetu, niti u jednoj drugoj duhovnoj tradiciji. Kao što sam već prethodno spomenuo, klasična vedska književnost daje detaljne opise o tome kako Bog zaista izgleda, što radi u određenim okolnostima, kako očituje svoje zabave, sa kime se druži, gdje živi, što voli i što ne voli, koja su Njegova očekivanja od čovječanstva, itd. Važno je istaći da su sve te informacije savršene jer dolaze od Krišne osobno. Pored toga, On se periodično osobno pojavljuje među čovječanstvom kako bi nas podsjetio na to vječno, duhovno znanje. (U vrijeme kada se ne pojavi osobno, On pošalje svoje opunomoćene predstavnike iz duhovnog svijeta). Na žalost, velika većina ljudi koji nisu sljedbenici vedske tradicije – imaju predrasude koje im onemogućavaju prihvatiti duhovnu istinu onakvom kako je Bog osobno objašnjava za dobrobit čovječanstva. Te predrasude su temeljene na lažnom egoizmu i sebičnosti: “Religija u kojoj sam se ja rodio i koju već stoljećima slijede moji praočevi – jedina je prava religija!” Međutim, vječne duhovne istine postoje iznad relativnog materijalnog koncepta ‘ja i moje’. Kažem ‘relativnog’, jer osoba koja se danas hvali kako je veliki kršćanin, u slijedećem životu može postati musliman. I opet će tvrditi da je njegova religija superiornija od ostalih.

Sve dok u svijetu ljudi budu gledali na duhovnost i religiju kroz prizmu ‘ja i moje’ – toliko dugo će biti vjerskog fanatizma i religijske netrpeljivosti (zbog kojih je do sada suviše mnogo ljudske krvi proliveno kroz povijest čovječanstva) – i toliko dugo će ljudi biti u nemogućnosti da prime istinske Božje poruke namijenjene čovječanstvu, zapisane u Vedama. Mi vaišnave, ne priklanjamo se niti jednoj određenoj religiji. Nas ne zanimaju tek puke religije koje razjedinjuju ljude zadojene vjerskim pripadnostima temeljenim na relativnom materijalističkom konceptu ‘ja i moje’. Nas zanima isključivo istinska duhovnost onakva kako je Bog osobno objašnjava. Ta duhovnost je jedna, jer Bog je jedan. Da bi se shvatila ta duhovnost, neophodno je odbaciti lažni koncept ‘ja i moje’ i priznati činjenicu da nije važno tko je u pravu, već što je pravo.

S tim u vezi, može se dati određena poredba. Postoje razni rječnici engleskog jezika. Neka izdanja su džepna, s 2000 tisuće riječi; neka imaju 5000 riječi, a poneka sadrže 50.000 riječi. Sva izdanja su vjerodostojna, ali ipak nisu na istoj razini savršenstva. Studentima su potrebna sva ta izdanja jer postoje različiti studenti s različitim stupnjem znanja i različitim ambicijama. Tako je i s religijama. Ukoliko neka religija ima manje podataka o Bogu – to ne znači da radi toga ona nije vjerodostojna. Međutim, ipak nisu sve religije iste i ravnopravne. Rječnik s 50.000 riječi se razlikuje od malog džepnog rječnika.

Na temelju količine i kvalitete informacija o istinskoj duhovnosti, koje sam pronašao u vedskoj (poglavito vaišnavskoj) literaturi – ja sam se odlučio baš za slijeđenje Hare Krišna pokreta, koji na Zapadu može samo izgledati kao nešto novo – ali je zapravo nastavak jedne drevne duhovne tradicije; tradicije koja je univerzalna i vječna baš kao i njen stvoritelj, Krišna osobno. Poznajete li još neku drugu religijsku/duhovnu tradiciju u kojoj se sljedbenici minimalno dva sata dnevno mole Bogu, slušaju svakodnevno o Njemu i čitaju barem 90 minuta, sve što jedu prvo posvete (kroz ponudu namijenjenu za Gospodinovo zadovoljstvo), te se obavežu da se neće nikada kockati, drogirati, zadovoljavati se razvratnim seksom i jesti meso? Vrlo je važno istaći da mi za sebe ne tvrdimo da smo najbolji, ali u isto vrijeme tvrdimo da je filozofija koju slijedimo najuzvišenija. Neki od nas su možda nekoć bili najveći grješnici, ali smo sada ambiciozni i odlučni da slijedimo najuzvišeniji proces i najuzvišenije standarde za dostizanje savršenstva ljudskog života. Mnogi od nas su još daleko od dostizanja duhovnog savršenstva (tu uključujem i sebe) i ne krijemo da pravimo pogreške, ali želimo što striktnije slijediti ono što Krišna očekuje od svih civiliziranih ljudi – slijediti duhovne standarde koji su jedini u mogućnosti stvoriti toliko željenu harmoniju i mir u svijetu (kako ovom, tako i u duhovnom).

Dakle, mi nismo fanatici koji tvrde da su najbolji i nitko drugi ne valja. Međutim, ne želimo biti površni i neinteligentno tvrditi da su sve religije apsolutno iste i da svi putovi vode do istog cilja. Ukoliko bi neki učenik drugog razreda osnovne škole upitao sveučilišnog profesora matematike: “Zbog čega su potrebne logaritamske tablice jer je tablica množenja sasvim dovoljna?” – takvo pitanje bi otkrivalo njegovo neznanje i neambicioznost. Slično je i s ovim pitanjem (broj 29). Vaišnavska filozofija je namijenjena isključivo naprednim studentima ili onima koji to žele postati. Ovo je postdiplomski studij; a to zahtijeva ozbiljnost.

Zaključak

Velika većina ljudi je uvjerena da je ‘njihova’ religija najbolja, a takav stav definitivno nema svoj korijen u istinskoj duhovnoj mudrosti. Najbolja je ona religija koja efikasno uspijeva u ljudima probuditi ljubav prema Bogu i razviti u njima profinjene duhovne odlike koje su u kontrastu sa požudom, pohlepom, egoizmom, mržnjom, gnjevom, itd. Proces bhakti–yoge se već milijunima godina pokazuje kao najefikasnija duhovna disciplina za iskorjenjivanje niže ljudske prirode, stvaranje idealnih odnosa u društvu i konačno buđenje naše uspavane ljubavi prema Bogu. Vođe vodećih svjetskih religija imaju problema sa prihvaćanjem tih činjenica a razlozi tome su svećenička demagogija, te religijski dogmatizam i fanatizam koji u svjetskim religijama bude strah od rušenja njihovih vlastitih doktrina.

Na kraju bi se moglo postaviti obrnuto pitanje “Ako je Bog (Krišna) u beskonačnoj prošlosti već stvorio duhovne smjernice (zapisane u Vedama) po kojima bi se trebalo kretati čovječanstvo u interesu postizanja duhovnog savršenstva i materijalnog prosperiteta – zašto su ljudi uopće stvarali religije?” Zar su mislili da mogu biti pametniji od Boga? Sve ono što potječe od Boga osobno – je savršeno. Sve ono što stvore ljudi (kao npr. religije) – je nesavršeno.