3) Zdravlje

 

• Vegetarijanci imaju 14% manju razinu krvnog kolesterola nego mesojedi.

• U odnosu na mesojede – vegetarijanci imaju 2.3 puta manji rizik od bolesti srca.

• U prosjeku, od četiri osobe sa previsokim krvnim pritiskom – tri su mesojedi.

• Prekomjerna upotreba antibiotika u stočarstvu, peradarstvu, itd. je jedan od osnovnih faktora odgovoran za razvoj čitave armije novih patogena protiv kojih moderna znanost nema lijeka.

• Kontaminacija mlijeka za dojenje zbog kloriziranog ugljikovodika (pesticid koji se nalazi u mesu i mesnim prerađevinama) kod dojilja koje jedu meso je 35 puta veća nego kod dojilja koje su vegetarijanke.

• 1961. godine ‘Journal of the American Medical Association’ je izjavio: “90%–97% bolesti srca može biti spriječeno vegetarijanskom ishranom.”

• Meso sadrži 14 puta više pesticida i ostalih kemikalija nego biljna hrana.

• Mesna ishrana potiče agresivnost, nervozu i (u nekim slučajevima) depresiju – zbog adrenalina koji se nalazi u mesu životinje koja je umirala u agoniji.
• Vegetarijanska ishrana može spriječiti pojavu mnogih bolesti. U skladu sa podacima kojima raspolaže Američko Dijetetsko Udruženje (American Dietetic Association) – vegetarijanci (u odnosu na mesojede) imaju uvelike smanjen rizik od srčanih bolesti, prekomjerne tjelesne težine, raka crijeva, dijabetesa, osteoporoze, žučnih kamenaca, bubrežnih kamenaca, raka pluća i raka dojki.

 

Anatomija

 

Biolozi su zaključili i dokazali da životinje koje dijele iste tjelesne (anatomske) karakteristike, također dijele i istu vrstu prehrane. Uspoređujući anatomiju životinja mesoždera sa našom vlastitom, možemo jasno vidjeti da ljudi nisu stvoreni kao mesožderi jer imaju anatomiju gotovo istovjetnu životinjama biljojedima. Pri tome je važno napomenuti da životinje svežderi (kao medvjed), imaju tjelesnu anatomiju vrlo blisku životinjama mesožderima.

 

• Za razliku od mesoždera, ljudi mogu pokretati donju čeljust lijevo–desno baš kao i biljojedi.

• Mesožderi ne žvaču hranu, nego je gutaju. Biljojedi i čovjek žvaču hranu. Mesožderi nemaju potrebe za kuhanjem, prženjem i pečenjem mesa kako bi ga mogli svariti. Ako su ljudi zaista stvoreni da jedu meso, zašto ga ne love i jedu sirovo baš kao što to čine mesožderi?

• Mesožderi imaju kiselu pljuvačku, bez enzima za probavu karbohidrata. Biljojedi i čovjek imaju alkalnu pljuvačku sa karbohidratima.

• Želučana kiselina mesoždera je puno jača od želučane kiseline biljojeda i čovjeka – zbog toga što mesožderi moraju probaviti kosti i krupne komade neprožvakanog mesa, što nije slučaj kod biljojeda. Želučana kiselina mesoždera je dovoljno jaka da ubije bakterije (koje se nalaze u mesu) koje mogu ozbiljno razboljeti ili čak ubiti vegetarijance. Alkalna vrijednost želučane kiseline mesoždera je pH 1, dok je kod biljojeda i čovjeka pH 4 do 5.

• Dužina crijeva kod mesoždera je 3 do 5 x dužina tijela, a kod biljojeda i čovjeka 10 do 12 x dužina tijela. Razlog tome je što mesožderi moraju što brže izbaciti iz tijela toksine i kancerogene tvari koji se nalaze u mesu. (Meso i riba sadrže kancerogene tvari koje napadaju genetički materijal DNK stanica i razvijaju rak).

• Mesožderi se znoje preko jezika i nemaju kožnih pora, dok se biljojedi i čovjek znoje preko kože i imaju pore.

• Zubi mesoždera su oblikovani isključivo za kidanje mesa i kostiju (zbog čega su oštri i šiljasti). Zubi biljojeda su plosnati baš kao i ljudski, sa izuzetkom očnjaka koji služe za lakše žvakanje biljnih vlakana. Mnogi ljudi pogrešno misle da su očnjaci kod čovjeka dokaz da su ljudi evoluirali od majmuna koji su se hranili mesom. Ako bismo slijedili istu pogrešnu logiku, mogli bismo zaključiti da su bradavice na muškim prsima ‘dokaz’ da su i muškarci u dalekoj prošlosti imali dojke i dojili djecu. Besmisleno, zar ne?

 

Mit o proteinu

 

Izazov broj jedan koji se postavlja vegetarijancima je: “Vegetarijanska ishrana ne opskrbljuje s dovoljno proteina za pravilno funkcioniranje organizma!” Ništa u modernoj ljudskoj ishrani nije tako pogrešno protumačeno kao protein. Važnost unošenja dovoljno proteina u organizam, uglavnom iz mesa i mesnih prerađevina – nabija nam se u glavu još od ranog djetinjstva. Izvrstan izvor vegetarijanskog proteina su: orašice, sjemenke, grahorice, žitarice, proizvodi od soje (naročito tofu) i mliječni proizvodi. Čak i neke vrste voća i povrća imaju nezanemarivi postotak proteina u sebi.

Prevelika doza proteina može biti jednako štetna baš kao i nedostatak proteina. Prekomjernost proteina u hrani usko je povezano sa kraćim životnim vijekom, povećanim rizikom od bilo koje vrste raka, bolestima srca, prekomjernom tjelesnom težinom, dijabetesom, osteoporozom, nepravilnim radom bubrega i lošom probavom (koja je uzročni korijen mnogih drugih bolesti).

Biti vegetarijanac ne znači nedovoljno unošenje proteina u organizam. Uravnoteženom vegetarijanskom ishranom gotovo je nemoguće izbjeći neophodnu količinu proteina. Ukoliko u hrani nema dovoljno kalorija, organizam koristi proteine kao izvor energije, radije nego li za rast i popravljanje grešaka u metabolizmu. Međutim, to nije problem za vegetarijance jer biljni proteini su odlični izvori ugljikovodika, koje organizam koristi kao izvor energije. Dokaz za to? Najveće, najizdržljivije i najjače životinje na svijetu su upravo biljojedi (vegetarijanci): slon, nosorog, žirafa, bizon, bik, kamila, orangutan, gorila, itd. (Da. I gorila je vegetarijanac usprkos svojim impresivnim očnjacima koji mu služe za kidanje i žvakanje drvenih vlakana).

Mnogi vrhunski sportaši vegetarijanci su dokazali da je vegetarijanska ishrana izvrsna i za ekstra napore: 1) Bill Pearl – Mr. Universe/body building, 2) Andreas Cahling – Mr. International/ body building, 3) Al Beckles – najistaknutiji body builder ‘60–tih godina, 4) Carl Lewis – atletičar, 5) Edwin Moses – svjetski rekorder u disciplini trčanja 400m sa preponama, 6) Killer Kowalski – svjetski šampion u hrvanju, 7) Chris Campbel – svjetski šampion u hrvanju, 8) Martina Navratilova – svjetska šampionka u tenisu i još mnogi drugi.

Da vegetarijanska ishrana ne uskraćuje mentalnu snagu i inteligenciju, dokazali su mnogi slavni ljudi kroz povijest: 1) Platon, 2) Sveti Ivan Chrysostom (kršćanski mistik), 3) Klement Alexandrijski (ranokršćanski crkveni otac), 4) Ovidije, 5) Sokrat, 6) Pitagora, 7) Leonardo Da Vinci, 8) Isaac Newton, 9) William Shakespeare, 10) Thomas Edison, 11) Albert Einstein, 12) Ralph Waldo Emerson, 13) Lav Tolstoj, 14) Martin Luther, 15) Nikola Tesla, 16) Franz Kafka, 17) Mahatma Gandhi, 18) George Bernard Shaw, 19) Anthony Robbins i mnogi drugi.

 

“Sve dok su naša tijela živi grobovi za ubijene životinje, kako možemo očekivati idealne uvjete na Zemlji?” (Sir G.B. Shaw)

 

U prethodno nabrojenim primjerima koristio sam imena koja su poznata širom svijeta, najširem krugu ljudi. Međutim, upravo vaišnave su najbolji primjer efikasnosti vegetarijanske ishrane u ljudskom životu. Vedska povijest ukazuje na činjenicu da se meso u ljudskom društvu počelo jesti prije otprilike 5000 godina, s početkom doba u kojem trenutno živimo (Kali–yuga; doba degradacije). U to vrijeme je jedenje mesa bilo izuzetno rijetko u odnosu na sveukupni broj stanovništva. Oni koji su jeli meso bili su smatrani otpadnicima društva, niskoklasni i nedodirljivi. Kako se stoljećima smanjivala striktnost slijeđenja vedskih načela – jedenje mesa je sve više uzimalo maha, što je za striktne vaišnave bio siguran znak da necivilizirani ljudi počinju mijenjati standarde i kriterije čovječanstva. Međutim, čak i tada mesojedima nije padalo na pamet da ubijaju krave i jedu njihovo meso. Tada se jelo uglavnom kozje, svinjsko, ptičje i riblje meso.

Iskreni vaišnave nikada nisu postali žrtve degradacije, te su tako kroz pet tisućljeća degradacije ljudskog društva očuvali izvornost vedskih i vaišnavskih načela. Vaišnavska povijest puna je imena visokonaprednih vaišnavskih mislilaca, pisaca, filozofa, umjetnika, itd. koji nikada u životu nisu jeli meso – a dali su neprocjenjive priloge čovječanstvu na poljima duhovne znanosti, medicine, filozofije, astronomije, arhitekture, umjetnosti, itd.