S filozofske točke gledano – ‘zaljubiti se’ znači postati požudan za zadovoljenjem vlastitih osjetila kroz nečija tuđa tjelesna i psihička obilježja, tj. kroz materijalno tijelo i materijalne emocije druge osobe.

Da budemo precizni; zaljubiti se u nekoga znači voljeti nekoga. A voljeti nekoga znači učiniti sve moguće za njegovo (njezino) zadovoljstvo, bez obzira na osobnu udobnost, ambicije i planove.

Zašto u svijetu ima toliko puno razvoda i prekidanja tzv. ljubavnih veza?

Evo zašto: Ljudi su zainteresirani za drugu osobu samo onoliko dugo koliko ta osoba može uspješno zadovoljiti njihova osjetila, tj. toliko dugo dok ta osoba može zadovoljiti njihove sebične interese.

Kada partner postane dosadan i ‘izlizan’, osjetila traže promjenu; novu vrstu zadovoljstva kroz novu osobu.

Nije li to sebičnost temeljena na požudi?

Ako ne bi bilo tako, ljudi se nikada ne bi razvodili jer bi svi za svog partnera bili spremni učiniti sve za njegovo (njezino) zadovoljstvo. U tom slučaju partner nikada ne bi postao dosadan ili ‘izlizan’.

Kako vam može postati dosadan netko u koga ste zaljubljeni, tj. netko koga volite?

Prava ljubav postoji isključivo na duhovnoj razini. Kada se ta ljubav očituje u materijalnom svijetu na perverzan način – ona se zove požuda.

Drugim riječima, jedina istinska i vječna ljubav je duhovna ljubav Krišne prema svim živim bićima i nesebična ljubav koju živa bića čistog srca imaju prema Njemu. Sve ostale ljubavi u materijalnom svijetu su samo veličanstvene i divne kompenzacije te izvorne ljubavi.

Za one vaišnave koji se samo ‘zaljube’ i žele imati romantični odnos bez moralnih obaveza (brak) – takva veza je početak kraja duhovnog života.

A za one koji žele napraviti ozbiljan duhovni napredak u svom životu – takva motivacija za brak je loš početak, bez obzira da li je partner vaišnava ili nije. Praktična iskustva pokazuju da brakovi vaišnava sa ne–vaišnavama obično dugo ne traju. Ili ako traju, kvaliteta odnosa je vrlo loša i takvi brakovi se održavaju uglavnom samo zbog djece.

Takvi brakovi ne funkcioniraju uglavnom zbog različitih emocionalnih potreba i različitih životnih vrijednosti. Netko tko je striktni vegetarijanac, nepušač i duhovna osoba – teško će na duže vrijeme moći održati kvalitetnu emocionalnu vezu sa nekime tko je notorni ateista i koji svakoga dana u kuhinji sječe i kuha meso. Ako takav partner još uz to i puši ili pije alkohol – kakva je korist od toleriranja osobe koja konstantno čini ono što vama zagorčava život? Do sada su se već mnogi vaišnave ‘opekli’ na takvoj životnoj školi.

U Hare Krišna pokretu postoji veliki broj fizički i emocionalno privlačnih muških i ženskih osoba, pa zato nema potrebe za potragom partnera na nekim drugim mjestima. Idealni smisao duhovnog braka dvoje vaišnava je da se međusobno pomažu u duhovnom životu i odgoje svoju djecu u istom duhu.